Bez obzira ne postignute promjene u 2013. godini, eksperti upozoravaju da pravi test opsega tih promjena dolazi u 2014. godini, kada će se Iran pozvati da provede dodatnu i permanentniju promjenu politike.
Bio je to trenutak za pamćenje kad su u novembru iranski ministar vanjskih poslova i njegove kolege iz šest svjetskih sila postigli preliminarni sporazum o ograničavanju iranskog nuklearnog programa i ublažavanju ekonomskih sankcije prema toj zemlji.
Bila je to kruna godine dramatičnih promjena u Iranu.
Prije samo godinu dana, tadašnji predsjednik Ahmedinejad je oštrom retorikom govorio protiv Zapada i odbijao svake ozbiljnije razgovore o nuklearnom programu, dok su loše upravljanje iznutra i sankcije izvana obogaljile iransku ekonomiju.
A onda, u junu, Iranci su ga na izborima zamijenili relativno umjerenim Hassanom Rouhanijem, a što je važnije, Rouhanijev novi, umjereni pristup podržao je javno i iranski vrhovni lider, ayatollah Ali Khamnei.
Sve to kulminiralo je nuklearnim sporazumom u Ženevi.
I ja tu vidim dramatičnu razliku, ali uz ogradu da ne bismo smjeli precjenjivati to šta se dogadja.
...govori putem Skype-a, umirovljeni diplomata Richard LeBaron, sada u analitičkoj organizaciji Atlansko Vijeće.
Mislim da će 2014. biti ključna godina da se vidi da li Iran mijenja strateški kurs. Za sada, medjutim, to je tek taktički potez., kaže LeBaron.
LeBaron predvidja nastavak unutrašnjih borbi izmedju tvrdolinijaša i umjerenjaka - kad od Irana bude zatraženo više ustupaka na putu ka jednom trajnom nuklearnom sporazumu.
Medjutim, Mark Fitzpatrick iz londonskog Instituta za strateške studije, smatra da će barem naredni mjeseci ipak biti fokusirani na pregovore, a ne na razgovore o ratu.
Da iranski nuklearni program nije zauzdan, on bi prekoračio izraelsku crvenu liniju i mislim da bismo već narednog ljeta imali neku vojnu opciju na djelu., kaže Fitzpatrick.
I Fitzpatrick i LeBaron sumnjaju u uvjeravanja iranskih lidera da ih ne interesira proizvodnja nuklearnog oružja. Oni bi vjerovatno htjeli da zadrže tu opciju u budućnosti, ali žele i ublažavanje sankcija kako bi zadovoljili svoj narod.
Dalji razgovori imaju šestomjesečni rok, ali eksperti kažu da će taj rok biti teško poštovati. Čak i napredak koji se odvija korak po korak mogao bi smanjiti zabrinutost i u regionu i na zapadu, a mogao bi otvoriti i mogućnost kooperacije na drugim pitanjima, recimo Siriji. Ali ćorsokak bi ponovo i lako mogao oživjeti napetosti iz ranijih godina.
Bio je to trenutak za pamćenje kad su u novembru iranski ministar vanjskih poslova i njegove kolege iz šest svjetskih sila postigli preliminarni sporazum o ograničavanju iranskog nuklearnog programa i ublažavanju ekonomskih sankcije prema toj zemlji.
Bila je to kruna godine dramatičnih promjena u Iranu.
Prije samo godinu dana, tadašnji predsjednik Ahmedinejad je oštrom retorikom govorio protiv Zapada i odbijao svake ozbiljnije razgovore o nuklearnom programu, dok su loše upravljanje iznutra i sankcije izvana obogaljile iransku ekonomiju.
A onda, u junu, Iranci su ga na izborima zamijenili relativno umjerenim Hassanom Rouhanijem, a što je važnije, Rouhanijev novi, umjereni pristup podržao je javno i iranski vrhovni lider, ayatollah Ali Khamnei.
Sve to kulminiralo je nuklearnim sporazumom u Ženevi.
I ja tu vidim dramatičnu razliku, ali uz ogradu da ne bismo smjeli precjenjivati to šta se dogadja.
...govori putem Skype-a, umirovljeni diplomata Richard LeBaron, sada u analitičkoj organizaciji Atlansko Vijeće.
Mislim da će 2014. biti ključna godina da se vidi da li Iran mijenja strateški kurs. Za sada, medjutim, to je tek taktički potez., kaže LeBaron.
LeBaron predvidja nastavak unutrašnjih borbi izmedju tvrdolinijaša i umjerenjaka - kad od Irana bude zatraženo više ustupaka na putu ka jednom trajnom nuklearnom sporazumu.
Medjutim, Mark Fitzpatrick iz londonskog Instituta za strateške studije, smatra da će barem naredni mjeseci ipak biti fokusirani na pregovore, a ne na razgovore o ratu.
Da iranski nuklearni program nije zauzdan, on bi prekoračio izraelsku crvenu liniju i mislim da bismo već narednog ljeta imali neku vojnu opciju na djelu., kaže Fitzpatrick.
I Fitzpatrick i LeBaron sumnjaju u uvjeravanja iranskih lidera da ih ne interesira proizvodnja nuklearnog oružja. Oni bi vjerovatno htjeli da zadrže tu opciju u budućnosti, ali žele i ublažavanje sankcija kako bi zadovoljili svoj narod.
Dalji razgovori imaju šestomjesečni rok, ali eksperti kažu da će taj rok biti teško poštovati. Čak i napredak koji se odvija korak po korak mogao bi smanjiti zabrinutost i u regionu i na zapadu, a mogao bi otvoriti i mogućnost kooperacije na drugim pitanjima, recimo Siriji. Ali ćorsokak bi ponovo i lako mogao oživjeti napetosti iz ranijih godina.
