Thomas Jefferson autor je američke Deklaracije o nezavisnosti i treći američki predsjednik. Kad je 1809. godine napustio Bijelu kuću, vratio se u Monticello, svoj dom na plantaži u Virdžiniji, ali ne s namjerom da ode u mirovinu, već da uzgaja svoj vrt. To je činio sve do smrti, 1826. godine.
Posjetitelji Monticella, doma Thomasa Jeffersona, često nisu upoznati s činjenicom da je ovaj američki predsjednik gajio doživotnu strast za vrtlarstvom.
Thomas Jefferson naslijedio je ovu plantažu od dvije tisuće hektara još kao mladić. Sam je dizajnirao kuću u neoklasičnom stilu i cvjetne vrtove koji je okružuju. Zasadio je polja zrnatih usjeva, voćnjake i vinograde, a njegovi robovi iskopali su 300 metara visoko brdo za terasasti povrtnjak. Ovog vrućeg ljetnog dana, Peter Hatch, direktor vrtova na imanju Monticello, obilazi 24 gredice začinskih trava i raznog povrća.
"Ovo je za Thomasa Jeffersona bio laboratorij, otvoren put ka novim i neobičnim biljkama koje su dolazile iz cijelog svijeta. Jefferson je dokumentirao sadnju 330 sorti povrća i 170 sorti voća u svom vrtu."
Peter Hatch kaže da je Jefferson bio misionar sjemena, razmjenjujući ih s ljudima iz različitih zemalja. Hatch priča kako je Jefferson napisao da je najveća usluga koja se može učiniti za bilo koju zemlju da im se uvede nova biljka. On sâm tražio bi biljke koje bi na neki način mogle promijeniti društvo. Zasadio je one iz tropskih dijelova Amerike i iz Afrike. Ne može se ni zamisliti da je itko prije njega uzgajao toliko različitih biljaka, kaže Hatch. Jefferson je vjerovao da organiziranje svijeta po znanstvenim metodama vodi ka ljudskom napretku i sreći. O svojim usponima i padovima u vrtlarstvu on vrlo detaljno piše u knjizi Garden Book, dnevniku kojeg je vodio od 1766. do 1824. godine.
"Na jednoj stranici iz 1809. godine, napisao je riječ “nije uspjelo” 19 puta. Moglo bi se reći da je malo vrtlara bilo toliko neuspješno kao Thomas Jefferson, ili barem da je malo njih priznalo da nisu uspjeli. Jefferson je imao – da upotrijebim moderan izraz – holistički pristup procesu vrtlarstva. Neuspjeh jednog popravljen je uspjehom nečeg drugog – jedna divna mantra ne samo o vrtlarstvu, već i o stvarima u životu inače."
Kad je prije 30 godina došao u Monticello, Peter Hatch kaže da je trećina povrtnjaka bila parkiralište. Njegov je posao bio da oživi nekadašnji vrt. Kaže da mu je u tome pomogla brojna dokumentacija i arheološki dokazi. Zahvaljujući njima, uspio je pronaći stare sorte povrća, upravo one koje je uzgajao Jefferson. Posjetitelji Monticellu impresionirani su geometrijskim gredicama, zanimljivom poviješću vrta i pogledom s brda Monticello. Neki od njih kažu da je Jefferson možda bio preteča organskog uzgoja različitih usjeva na istom mjestu. Peter Hatch kaže da je njegova misija na Monticellu dočarati duh Thomasa Jeffersona i time motivirati današnje vrtlare da više eksperimentiraju. Početi mogu, kaže on, sjemenjem iz Jeffersonovog vrta, koje mogu kupiti u muzejskoj suvenirnici.