Linkovi

Aktuelno

Bivši obavještajac iz BiH: Bosna je meta hibridnog rata

Ahmed Kico

Današnje obavještajno-sigurnosne agencije na Balkanu, kaže Kico, više surađuju i međusobno i sa drugim službama razmjenjuju podatke.

Stručnjak iz oblasti bezbjednosti Ahmed Kico je, prema vlastitim riječima, bio uposlenik obavještajnih agencija u BiH. Na početku razgovora za Radio Slobodna Evropa, Kico se osvrnuo na rad nekadašnje jugoslavenske Službe državne bezbednosti (SDB), koja se kolokvijalno i nakon preimenovanja 1966. nazivala UDBA-om i njeni agenti, informatori i rezidenti “udbašima”, povlačeći paralelu s današnjim sigurnosnim službama u regiji. SDB se bavio praćenjem “unutarnjih neprijatelja” (nacionalista, vjerskih službenika i slično), praćenjem emigracije, stranim obavještajnim službama te praćenjem i prisluškivanjima.

Današnje obavještajno-sigurnosne agencije na Balkanu, kaže Kico, više surađuju i međusobno i sa drugim službama razmjenjuju podatke, a način vrbovanja je mnogo suptilniji. Zajedno s kolegom Miralemom Kapetanovićem početkom 2019. godine je objavio knjigu “Bosna i Hercegovina i Zapadni Balkan – Aspekti geopolitike i hibridnog rata”.

Kao zemlje koje su glavna prijetnja stabilizaciji BiH navode Rusiju, Tursku, Kinu, Iran i Saudijsku Arabiju. Ovaj doktor sigurnosnih studija smatra da je integracija BiH u EU i NATO ključna za opstanak BiH kao cjelovite i samostalne države. Ocjenjuje da je Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH profesionalna agencija oko koje se kreiraju teorije urote s ciljem njezinog urušavanja i podjele.

RSE: Po čemu se razlikuje “vrbovanje” informatora i agenata u bivšem SDB-u od današnjih metoda obavještajnih službi zemalja Zapadnog Balkana?

Kico: Nema tu mnogo sličnosti. Ranije su agencije, u skladu s tadašnjim zakonom i pravilnicima o radu, praktično pristupale pojedincima nakon temeljitih provjera i angažirale ih. Obavještajni proces u savremenom dobu je mnogo drugačiji. Današnje društvo je potpuno drugačije od tadašnjeg socijalističkog. Obavještajne agencije danas na vrlo suptilan način pristupaju ljudima koje će angažovati i vrše vrlo detaljne provjere tih ljudi, prije svega koliko su oni u stanju da daju relevantne podatke. To je vrlo delikatna aktivnost. Ne možete brutalno i surovo nastupati, već pažljivo i obzirno da ne ugrozite ni te osobe niti integritet vlastite agencije.

Obavještajne agencije danas na vrlo suptilan način pristupaju ljudima koje će angažovati i vrše vrlo detaljne provjere tih ljudi

RSE: Gdje su danas arhive SDB-a i je li došlo vrijeme da se one objave?

Kico: Prije svega treba donijeti zakon o lustraciji. Treba koristiti i postojeći zakon o pristupu informacijama. Ako istražujete neke oblasti, neke teme, pošaljete zahtjev i agencije će to prezentirati u potrebnom obimu. Ne možete sve podatke koristiti. S klasificiranih podataka je potrebno u skladu sa zakonom o pristupu informacijama i zakonom o tajnosti podataka skinuti oznaku tajnosti i onda to koristiti. Mislim da sve agencije imaju svoje arhive sa zaštićenim podacima o tim osobama i nosiocima tih djelatnosti kao i o operacijama koje su vodile.​

RSE: U knjigama “Čuvari Jugoslavije - Suradnici UDBA-e u Bosni i Hercegovini” objavljena su imena više od 1.400 navodnih suradnika jugoslavenskog SDB-a. Među njima su i imena “običnih ljudi”, ali i tadašnjih poznatih ličnosti iz javnog života, pa i vjerskih službenika. Koliko su podaci iz tih knjiga točni?

Kico: To se pojavilo mimo zvaničnih institucija. Neki ljudi su to jednostavno otuđili i onda iz različitih i osobnih i političkih interesa plasirali. Tu je bio i određen broj ljudi koji su ili dobrovoljno ili nedobrovoljno pristajali na saradnju sa SDB-om. Objavljene su te tri knjige, “crvena” (s imenima Srba koji su navodno bili suradnici UDBA-e, op.a.), “plava” (s imenima Hrvata koji su navodno bili suradnici UDBA-e, op.a.) i “zelena” (s imenima Bošnjaka muslimana koji su navodno bili suradnici UDBA-e, op.a.) pa se poslije pojavila i ta četvrta. To je bila zloupotreba povjerljivih i klasificiranih podataka. Ko god je to uradio nije to uradio u interesu najobičnijih ljudi. Ako se već trebalo obznaniti ko je i šta je, onda su morali kroz zakonsku regulativu, kroz lustraciju na zakonit način to prezentirati. Mislim da je to nanijelo ogromnu štetu i ljudima koji su profesionalno radili u takvim službama, a i ljudima koji su praktično davali relevantne informacije o osobama koje su radile nezakonite, protuustavne aktivnosti. Te knjige nisu pomogle demokraciji, već su te ljude doveli u tešku poziciju. Moglo se to ozbiljnije i odgovornije uraditi u skladu sa zakonom.

RSE: Tajne službe ne objavljuju javne konkurse. Kako se postaje uposlenik, primjerice, Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH?

Kico: OSA BiH slijedi savremene trendove obavještajnih agencija. Neke obavještajno-sigurnosne agencije imaju stalno otvoreni konkurs gdje se možete javiti na e-mail. U OSA-i se možete zaposliti preko svojih prijatelja, poznanika koji tamo rade i koji će vas preporučiti. Da biste postali uposlenik morate imati određene kompetencije, odgovarajuću školu, da postoji potreba za tim i slično. Potom se za vas vrši detaljna provjera kojom se vidi da li vi zaista ispunjavate sve uslove, da li ste psihofizički zdrava i zrela osoba i možete li se baviti tim poslovima. Kao i prije i kako rade i druge obavještajno-sigurnosne agencije, rok je od nekih godinu dana da iskažete neki interes i znanje, položite stručni ispit nakon čega postajete uposlenik i prolazite određenu edukaciju iz određene oblasti.

RSE: U ratu 1990-ih i poraću je na prostoru BiH djelovalo više obavještajno-sigurnosnih agencija. Je li, po Vama, OSA BiH danas jedna agencija ili je na neki način podijeljena na tri – bošnjačku, hrvatsku i srpsku?

Kico: Mislim da je naša agencija još uvijek jedinstvena bez obzira što se nastoji osporiti to jedinstvo, njena zakonitost i slično. Kolega Miralem Kapetanović i ja smo i napisali u našoj knjizi da je meta hibridnog ratovanja protiv BiH i podrivanje uloge i mjesta OSA-e. Naravno da su mete kadrovi sva tri etnosa da se oni dovedu u poziciju suprotstavljenih strana. Vjerujem da ima još uvijek dovoljno profesionalaca koji mogu odgovoriti na te suptilne, podrivačke elemente.

Vjerujem da ima još uvijek dovoljno profesionalaca koji mogu odgovoriti na suptilne, podrivačke elemente

RSE: Kad god se birao direktor OSA-e BiH u javnosti su se pojavile spekulacije da njegov izbor moraju odobriti i zemlje Zapada, prije svih SAD, budući da BiH razmjenjuje obavještajno-sigurnosne podatke s njima, posebno sa zemljama NATO-a s kojima BiH ima potpisane sporazume, a direktor ima pristup svim podacima. Ima li mjesta tim pričama?

Kico: Vidite, kad se govori o obavještajnom sektoru mašta ljudi se previše razigra, a ja mislim da suštinski svaki izbor, pa i direktora agencije, mora proći u skladu sa zakonom i Ustavom BiH. Vjerujem da tu ima više teorija urote nego stvarnosti. To što pojedini partneri koji sarađuju sa OSA-om ili SIPA-om (Agencija za istrage i zaštitu) BiH imaju interes da na relevantna mjesta dođu ozbiljni i odgovorni ljudi je važna stvar i niko nam zapravo ni ne brani da razgovaramo s njima. I američka i ruska i kineska i sve ambasade u BiH su zainteresovane da imaju kvalificirane ljude s druge strane s kojima mogu razmijeniti relevantne podatke kako bi se suzbili teroristički akti ili prijetnje stranim migracijama i slično.

RSE: Nadzor na OSA-om BiH, po zakonu, vrši posebna komisija Parlamentarne skupštine BiH. U prošlom sazivu parlamenta bilo je određenih problema s radom te komisije, dugo vremena nije imala predsjednika, a poslije izbora u oktobru 2018. nova komisija nije ni izabrana. Je li OSA BiH “pod kontrolom” ili se, kako neki političari tvrde, “otela kontroli”?

Kico: OSA BiH, bez obzira na to što se ta komisija za nadzor rasformirala, jeste pod kontrolom. Mi još uvijek imamo Vijeće ministara BiH koje je glavni poslodavac i ono nadzire i kontroliše rad OSA-e. Bilo bi mnogo bolje da imamo i tu komisiju, ali, suštinski, i s komisijom i bez komisije OSA je pod nadzorom. To su tolike mogućnosti da, ako ne radite u skladu sa zakonom, vrlo brzo biste mogli biti uočeni.

RSE: U knjizi koju ste napisali s kolegom Kapetanovićem ste kao zemlje koje su prijetnja stabilizaciji BiH naveli Rusiju, Tursku, Kinu, Iran, Saudijsku Arabiju i “neke druge zemlje”. Koje su to zemlje?

Kico: Te neke druge zemlje su one sa bližeg i daljeg istoka kao i zemlje koje su unutar Evrope i EU-a pa i nekim segmentima i susjedne zemlje.

RSE: Djeluje li Rusija destabilizirajuće protiv BiH i, ako djeluje, radi li to izravno ili preko drugih zemalja?

Kico: Vrlo važnu i značajnu ulogu u hibridnom djelovanju protiv BiH ima Ruska Federacija. Govori se da Rusija jednostavno ima sljedeći interes: zaustaviti njenu daljnju integraciju u NATO i odugovlačiti s njenom integracijom u EU. Rusija to ne radi sama. Ona to radi preko svojih medija u regiji, ali značajnu pomoć joj daju i neke medijske kuće iz Srbije i BiH koji navodno zagovaraju europejstvo i NATO, ali u suštini žele status quo. Rusima je stalo da se nastavi ovaj trend dejtonske BiH gdje smo mi praktično podijeljeni na dva entiteta i nemamo jedinstven stav za daljnju integraciju.

RSE: Spomenuli ste i Kinu.

Kico: To je izuzetno jaka i moćna zemlja, pogotovo u zadnjih 15-ak godina. Svojom ekonomijom i svojim uticajem i na druge zemlje, a sada i na Balkan, Kina se nastoji infiltrirati sada i u BiH. Vidjeli ste da kineske investicije u Crnoj Gori, Srbiji, BiH, a dijelom i u Hrvatskoj nastoje praktično da državni kapital uvuku na naše tržište. Kad se taj kapital pojavi u BiH, iza toga vjerovatno stiže i politički, odnosno sigurnosni interes. Vidjeli ste ovaj Blok 7 što se govori (planirani blok Termoelektrane u Tuzli za koji su nadležne institucije u bh. entitetu Federacija BiH dale suglasnost za izgradnju uz kredit kod kineske EXIM banke u vrijednosti od 614 miliona eura za koji garantira sama FBiH, op.a.). Evropska unija je jako skeptična oko toga. Neki komentatori kažu “Ako je EU skeptična, zašto onda EU ne da neki kredit?”. Mora se znati, a to EU u zadnje vrijeme spoznaje, da tu nema takmičenja, već je tu riječ o kineskim državnim firmama i kapitalu i da kineska obavještajna služba MSS nadzire i kontroliše potrošnju kineskog državnog kapitala. Tu BiH mora biti vrlo odgovorna i ne ići pošto-poto u taj projekt već vidjeti kakva je korist i kakva je štetna posljedica takvog angažmana.

RSE: Naveli ste i Islamsku Republiku Iran i Kraljevinu Saudijsku Arabiju, koje su veliki rivali. Kako vidite njihovo djelovanje u BiH?

Kico: Mi smo u knjizi posvetili jedno poglavlje tome. To su rivalske zemlje, kao što su rivali i njihove sigurnosne agencije koje targetiraju i BiH. I jedna i druga zemlja, njihove službe i diplomate nastoje da se preko vjerskih i obrazovnih institucija infiltriraju u BiH. Taj utjecaj je prisutan od rata u BiH i još uvijek je tu. Iranski i saudijski interesi se povremeno sudaraju na prostoru BiH, ali još uvijek, hvala Bogu, nema značajnijih i ozbiljnijih posljedica. BiH i sa svojim sigurnosnim i obrazovnim sistemom mora razvijati odnose i sa jednom i sa drugom zemljom, ali taj odnos mora biti precizno definisan međudržavnim ugovorom. Profesor Mile Babić je napisao kapitalnu studiju o Hegelovoj filozofiji prava gdje on kaže da institucije države moraju kontinuirano praviti uvide u to šta udruženja građana, nevladine organizacije rade. Mi smo imali situaciju u BiH da smo mnoge vjerske i obrazovne institucije prepuštali same sebi. Zato je obaveza svih agencija u BiH da prate šta se tu događa. Mi imamo povremene kampanje koje nanose više štete nego koristi.

Imali smo situaciju u BiH da smo mnoge vjerske i obrazovne institucije prepuštali same sebi

RSE: Kakva je, po Vama, uloga Republike Turske u BiH? Je li ona pozitivna ili negativna?

Kico: Neki autori iz regije govore da je Turska u zadnjih 15-20 godina napravila zaokret od kemalizma prema neoosmanizmu. I Darko Tanasković (diplomata i univerzitetski profesor op.a.) iz Beograda zastupa takve teze i ističe da je povratak Turske na Balkan opasna tendencija i da će ona svojom ekonomijom vezati te zemlje za sebe i svoju politiku. Isti taj Tanasković kaže da je u redu da Turska djeluje na Balkanu, ali uz pomoć Rusije i da Turska i Rusija preko Srbije pacificiraju odnose između Bošnjaka i Srba u BiH. To je vrlo tendenciozno. Mislim da se svi odnosi trebaju graditi ne samo na odnosu naroda, nego na odnosu država. Zato mislim da je stabilizirajuća politika da Turska podržava državnost i Makedonije i Srbije i BiH. Ako izlazi izvan tih okvira i počne se miješati i u vjerski segment pa se onda vjera počne shvatati kao ideologija, e tu onda imamo određenu opasnost.

Volio bih da ljudi shvate da smo u BiH meta hibridnog djelovanja, operacija i hibridnog rata. Krajnji cilj je da se običnom građaninu pokaže da je BiH navodno “nemoguća država”

RSE: Koje su ključne mete hibridnog rata, za koji kažete da te zemlje vode protiv BiH, i koji su ključni sigurnosni izazovi?

Kico: Hibridni rat pozdrazumjeva upotrebu kinetičkih i nekinetičkih sredstava da se jedna zemlja, jedna meta učini nesposobnom da se odbrani. Odmah da kažem da su ključni sigurnosni izazovi terorizam i ilegalne migracije koji se mogu koristiti u funkciji hibridnog djelovanja i hibridnog rata. U tom smislu su BiH i segmenti njenog postojanja napadnuti, od političkog sistema, pravosuđa do sigurnosnog sistema. Volio bih da ljudi shvate da smo mi u BiH meta hibridnog djelovanja, hibridnih operacija i hibridnog rata. Krajnji cilj je da se običnom građaninu BiH pokaže da je BiH navodno “nemoguća država”. Nakon toga se možete slobodno “ušetati” u BiH, kao što je Rusija napravila na Krimu. Mislim da naši narodi shvaćaju da to neće biti ostvareno i da naša svijest iz etnosa prelazi u demos – politički narod BiH.

RSE: Djeluje li susjedna Hrvatska protiv BiH i kako bi to bilo moguće ako znamo da je Hrvatska članica i NATO-a i EU-a?

Kico: To je u zadnje vrijeme aktuelizirao ovaj momenat koji se tiče navodnog nastojanja pojedinih djelatnika hrvatske SOA-e (Sigurnosno-obavještajna agencija) da praktično angažuju neke građane BiH da rade za njih. Mislim da tu situaciju - kakva god da je, jer mi stvarnih i relevantnih podataka na tu temu nemamo, a pogotovo nemamo iz obavještajno-sigurnosnih agencija - trebamo imati strpljenja i sačekati cjelovitu informaciju koju je zatražilo Predsjedništvo BiH. Onda trebamo na temelju te informacije planirati daljnje aktivnosti. Ne mogu kategorički tvrditi da se tako iz Hrvatske djeluje, ali bih htio da obični ljudi i institucije BiH shvate da nadležna tijela BiH, među kojima i Predsjedništvo BiH, moraju imati jasan uvid šta se zapravo dogodilo i šta se događa. I BiH i Hrvatska, koja je uz to i članica NATO-a i EU-a, su i članice globalne antiterorističke koalicije i zato je važno da i Hrvatska i BiH imaju jasne smjernice kako dalje djelovati da zaštitimo sigurnost i Hrvatske i BiH i Balkana kao jedne cjeline.

RSE: Kad govorimo o toj aferi, je li u obavještajno-sigurnosnom smislu, “normalno” da obavještajna služba jedne države vrbuje državljane druge države?

Kico: Mediji često konstruišu stvar, pravdaju se ekonomičnošću prostora, a trebaju biti precizni. Ne znam da li su ti ljudi pripadnici selefijskog reda, da li su u vezi sa selefijama. Ovdje je bilo riječi da se “državljani BiH”, a ne navodi se jesu li oni selefije, pokušavaju vrbovati za interese Hrvatske. Sve agencije u svijetu svoje operacije planiraju i vode na tajan način i pokušavaju doći do ključnih informacija. Svaka agencija nastoji preko konkretnih osoba, koje mogu biti i domaći i strani državljani, doći do informacija i to je u skladu sa zakonima koji regulišu rad tih agencija. Tačno je definirano kako sarađuje s domaćim, kako sa stranim državljanima. Ono što se treba razjasniti jeste je li takva aktivnost u funkciji da se prikupe relevantne informacije o sigurnosti regiona ili je ona nešto izvan toga. Ako je izvan toga, onda nadležne agencije u BiH moraju ostvariti potrebnu saradnju s nadležnim agencijama Hrvatske i riješiti tu situaciju jer mi nemamo ni potrebe ni vremena ići u daljnju eskalaciju i sukobe. Neki procjenjuju da nam slijedi migrantski val od 70.000 ljudi iz Grčke i Turske. Mi moramo jedinstveno raditi i vidjeti ko je u tom valu. Mogu se pojaviti osobe koje su dio organiziranog kriminaliteta, mogu se pojaviti teroristi. Mogu se pojaviti, a to mnogi zaboravljaju, i osobe koje su subverzivne, podrivačke, a koje su na fonu i da ih vodi neka od obavještajnih službi.

RSE: U knjizi ste naveli da je jedan od ciljeva destabilizacije BiH i njena podjela i pripajanje njenih dijelova susjednim zemljama. Mislite li da bi vlasti u Srbiji ušli u jednu takvu avanturu i kako bi to Hrvatska mogla napraviti kao članica EU-a i NATO-a?

Kico: To je teško zamisliti, ali mnoge aktivnosti na tom planu se vode. Nažalost, imamo mišljenja da će se pacificirati Balkan ako se realiziraju velikodržavni projekti i sa istoka i sa zapada. Takva opasnost je i dalje prisutna, ali institucije BiH kao i demos - politički narod, mora shvatiti da to nije rješenje. Mi smo rekli da je saradnja BiH sa EU-om i NATO-om na sigurnosnom i svakom planu ključna da BiH kao cjelovita i samostalna država opstane. Mi se preko EU-a i njenih institucija trebamo integrirati u sigurnosnu arhitekturu Sjedinjenih Američkih Država.

See all News Updates of the Day

BiH Statistike za 2019: Pao izvoz, povećan uvoz

ilustracija

Izvoz iz BiH za devet mjeseci 2019. u poređenju sa prošlogodišnjim u padu je. Također, uvoz je u toj usporedbi u porastu, govore podaci Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Uzrok povećanja uvoza prema mišljenju Nihada Bajramovića iz vanjsko-trgovinske komore je rezultat privredne aktivnosti u zemlji tj. povećanog obima domaće potrošnje.

Vanjsko-trgovinski deficit povećan je za 8.9 % i dostiže 6 milijadi KM.

Početak 2019. pokazao je pozitivan razvoj u Italiji koja je izašla iz recesije dok su ekonomije Francuske i Španije ostvarile rast, 0.3 i 0.7 %.

Što se tiče BiH zbog neprovođenja sporazuma o slobodnoj trgovoni smanjen je izvoz u Tursku a zbog trgovinskog rata za više od 90 % opao izvoz na Kosovo.

Glavni vanjsko-trgovinski partner BiH je Evropska Unija a unutar nje Hrvatska. Što se tiče ekonomskih odnosa sa Srbijom, po prvi put je dosegnut stepen pokrivenosti uvoza izvozom od 50 %. To jedina zemlja iz sporazuma CEFTA sa kojom BiH ne ostvaruje suficit.

Opao je i izvoz hrane, za oko 5% i iznosi 615 miliona KM. Zemlje u koje BiH najviše izvozi agroindustrijske proizvode su Njemačka, Hrvatska, Italija, Srbija, Slovenija, Austrija i Crna Gora.

Globalne političke tenzije, rast protekcionizma, američko-kineski trgovinski rat, daju negativne konotacije trgovini, što za posljedicu ima smanjenje prognoze rasta eurozone, usporavanje ekonomske aktivnosti i opreznije investiranje, što se odražava i na BiH kao izvozno orijentisanu zemlju, stav je iz Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Ambasador SAD za vjerske slobode u posjeti Potočarima: Vjera treba da okuplja ljude

U.S. Ambassador-at-Large for International Religious Freedom Sam Brownback presents the 2018 International Religious Freedom Report at the State Department in Washington, June 21, 2019.

Ambasador Sjedinjenih Država za međunarodne vjerske slobode Sam Brownback posjetio je u utorak Memorijalni centar Potočari kod Srebrenice.

„Ovdje se desilo nešto strašno. Došlo je do brutalnog ubijanja. Hiljade ljudi su ovdje brutalno ubijeni. Zbog onoga što jesu, zbog njihove vjere. To je tragedija“, kazao je Brownback.

On je rekao i kako vjera treba da okuplja ljude zajedno.

Prethodno je iz State Departmenta saopšteno da će Sam Brownback boraviti od 10. do 20.novembra u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Albaniji i Holandiji.

Nakon posjete Srebrenici i Sarajevu, ambasador će otputovati u Prištinu 14. novembra, gdje će govoriti na događaju koji organizuje ambasada SAD na Kosovu, na temu vjerskog pluralizma mladih iz različitih vjerskih zajednica. Ambasador Braunbek će se takođe sastati sa vjerskim liderima", stoji u saopštenju.

Takođe, 15. novembra ambasador će posjetiti i Podgoricu kako bi se sastao sa lokalnim vjerskim liderima.

Od 18. do 19. novembra, ambasador Brownback će biti u Tirani u Albaniji, gdje će govoriti na konferenciji "Religija kao instrument mira".

Albanija je domaćin ove regionalne konferencije koja za cilj ima unaprijeđenje vjerskih sloboda u regionu.

Putovanje će završiti u Hagu u Holandiji, gdje će učestvovati na sastanku Međunarodne kontakt skupine za vjersku slobodu na kojem će razgovarati o Međunarodnom savezu vjerske slobode s istomišljenicima, zaključuje se u saopštenju.

State Religious Freedom
State Religious Freedom

Komšić "uhvatio" Macrona na crvenom tepihu. Dogovoreno da trebaju razgovarati o BiH

Komšić "uhvatio" Macrona na crvenom tepihu. Dogovoreno da trebaju razgovarati o BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:13 0:00

Zašto Amerikanci žive u sve većim kućama?

Amerikance oduvijek privlače veliki, otvoreni prostori tako da, možda, nije iznenađujuće što kuće koje se grade u Sjedinjenim Državama spadaju u neke od najprostranijih na planeti. A postaju - sve veće.

Prosječna američka kuća danas je više nego dvostruko veća u odnosu na one građene 1950-ih. Prosječna veličina nove, porodične kuće 2019. iznosila je 240 kvadratnih metara, prema podacima Nacionalnog udruženja građevinara.

Snažna osjećanja Amerikanaca prema posjedovanju sopstvene kuće vjerovatno imaju korjene u prošlosti pionira "divljeg zapada" koji su sticali vlasništvo nad zemljom od vlade, pod uslovom da je obrađuju.

“Privlačnost porodične kuće za Amerikance, još od početka 20. vijeka, je što je označavala autonomiju. Svaka kuća je - zamak", kaže Luis Hajman, istoričar i asistent na univerzitetu Kornel. “Zato one označavaju nečiju nezavisnost i dostignuće."

Prosečna američka kuća ima 240 kvadratnih metara.
Prosečna američka kuća ima 240 kvadratnih metara.

Federalna vlada snažno je podržavala ideju da je američki ideal - nacija kućevlasnika. Kada je 1934. otvorena Federalna uprava za stambena pitanja (FHA), to je unijelo revoluciju u proces kupovine kuća. Uspostavljanjem federalnog sistema kredita za kuće, koji Amerikanci koriste i danas, FHA je olakšala kupovinu kuće milionima ljudi. U to vrijeme, većina Amerikanaca je živjela u iznajmljenom prostoru a 40% su bili vlasnici kuća. Do 2001, ta cifra je porasla na 68 procenata.

1940-ih, predsjednik Frenklin Ruzvelt je vlasništvo nad kućom poistovjetio sa državljanstvom, navodeći da je "nacija kućevlasnika, ljudi koji imaju stvaran udio u svojoj sopstvenoj zemlji, nepobjediva."

Danas, broj kućevlasnika u Americi stoji na oko 65 procenata. Kod mnogih Amerikanaca, mogućnost da investiraju u kupovinu kuće pomogla je da se zamaskira ekonomska stagnacija. Iako je stopa nezaposlenosti rekordno niska, realne plate američkih radnika - broj robe i usluga koje mogu da se kupe zarađenim novcem, decenijama se nisu promijenile.

Dok Amerikanci vide da njihove plate stagniraju poslije 1970-ih, mogu da zarade novac investiranjem u kuće", ističe Hajman. "Kuće su postale način za prosječne Amerikance da profitiraju. Ne postoji drugi način za Amerikance da steknu dodatni prihod mimo svojih kuća. Ako ste obična osoba, ne možete da to ostvarite na berzi, tako da je to način da se, praktično, bavite špekulacijama na stambenom tržištu.

Za neke Amerikance, posjedovanje velike kuće je statusni simbol, fizički dokaz da su uspjeli u životu.

Klasični primjer velike kuće u predgrađu je već decenijama veoma moćan simbol", kaže istoričar arhitekture Vilijam Ričards. "Ljudi ponekad žele da određene sobe imaju specifičnu namjenu - da imaju veliko predsoblje na ulazu u kuću sa mjestom za cipele i kapute, posebne spavaće sobe za svako dijete i goste, poseban vešeraj."

A prostrane kuće se danas mogu lakše kupiti nego nekada. "U dizajnu i izgradnji postoji veća efikasnost iz raznih razloga, zbog čega je danas manje skupo sagraditi veliku kuću", kaže Ričards.

Ali da li velike kuće čine ljude srećnijim? Ne - prema nedavnom post-doktorskom istraživanju koje je obavio Klement Bele, profesor pri Evropskoj školi biznisa INSEAD.

“Iako su porodične kuće sve luksuznije od 1980, zadovoljstvo kućevlasnika je ostalo na istom nivou u američkim predgrađima", napisao je Bele.

Ljudi koji žive u većim kućama su, međutim, zadovoljniji svojom imovinom ali to zadovoljstvo opada kad se u blizini sagrade još veće kuće.

Trump: Saslušanja o opozivu su "sramotna"

Predsjednik Donald Trump pred novinarima na Južnom travnjaku Bijele kuće u Vašingtonu, 8. novembra 2019.

Predsjednik SAD Donald Trump ponovo je u nedelju napao prošlonedeljna saslušanja o opozivu koja su ciljala njega, nazivajući ih "sramotnim" i prigovarajući da demokrate blokiraju svjedoke koje republikanci žele da saslušaju.

On je rekao da "korumpiran političar" Adam Šif, predsjedavajući Odborom Predstavničkog doma za obavještajne službe, koji predvodi aktivnosti u vezi sa istragom o opozivu, i predsjedavajuća Predstavničkim domom Nensi Pelosi, žele da zvaničnici Bijele kuće svjedoče u "sramotnom lovu na vještice".

Trump je na Tviteru napisao da Šiv "neće da dopusti advokata Bijele kuće, niti će dozvoliti BILO KOGA od svjedoka koje smo zahtjevali". To je, nastavio je, po prvi put u ovom procesu i istoriji Kongresa.

Pod pravilima saslušanja o opozivu, koje je usvojio Predstavnički dom pod kontrolom demokrata, Trumpu će biti dozvoljeno da ima pravnika koji ga predstavlja kad Odbor za pravosuđe zaokruži moguće dokumente o opozivu protiv njega u narednim nedeljama i, ukoliko ga Predstavnički dom u punom sastavu opozove, na suđenju u Senatu u kome većinu imaju republikanci.

Ali, pravila ne zahtjevaju pravno zastupanje Trumpa na saslušanjima pred Komitetom Predstavničkog doma za obavještajne službe koja počinju u srijedu.

Dvojica zvaničnika američkog State Departmenta, Viljem Tejlor i Džordž Kent, spremni su da svjedoče da je Trump tražio od ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog da otvori istragu kako bi politički profitirao u trenutku kada je Ukrajini uskratio 391 milion dolara američke vojne pomoći koju je Kijev očajniči želio kao pomoć u borbi protiv proruskih separatista na istoku zemlje.

"Poziv ukrajinskom predsjedniku bio je SAVRŠEN", napisao je Trump na Tviteru. "Pročitajte transkript! NIJE rečeno ništa što na bilo koji način nije u redu. Republikanci, nemojte da vas uhvate u zamku za budale govoreći da nije savršen, već da je za opoziv. Ne, mnogo je jači od toga. NIŠTA LOŠE NIJE URAĐENO!"

Trump je nedeljama negirao da je Zelenskom krajem jula uputio "quid pro quo" (usluga za uslugu) poziv - vojna pomoć u zamjenu za istragu o jednom od njegovih glavnih demokratskih izazivača 2020. godine, bivšeg potpredsjednika Džoa Bajdena, rad njegovog sina Hantera za ukrajinsku gasnu kompaniju - i odbacio teorije o ukrajinskoj umiješanosti u izbore u SAD 2016. na kojima je Trump pobijedio.

Trump je odobrio vojnu pomoć Ukrajini u septembru, iako Kijev nije započeo istragu.

Šif je pozvao republikance da dostave spisak svjedoka koje žele da ispituju, ali je odbio svjedočenje dvije najistaknutije ličnosti sa republikanske liste želja: Hantera Bajdena i neimenovanog uzbnjivača koji je isprovocirao napore demokrata za opoziv, iznoseći zabrinutost po pitanju Trumpovog zahtjeva Zelenskom u julu.

Prema američkom zakonu, identiteti uzbunjivača koji dolaze iz unutrašnjih strutura vlasti zaštićeni su od otkrivanja.

Međutim, Trump je zatražio da uzbunjivač bude imenovan i rekao da bi trebalo da mu bude omogućeno da se konfrontira sa osobom koja ga optužuje.

Demokrate su izrazile zabrinutost po pitanju zaštite bezbjednosti uzbunjivača i napomenule da su veliki dio onoga što je on naveo potvrdili vladini zvaničnici koji su čuli Trumpov poziv, ili kojima je bilo naloženo da traže od Ukrajine istragu protiv Bajdenovih. Uz to, u grubom transkriptu Trumpovog razgovora sa Zelenskim, koji je objavila Bijela kuća, citira se Trumpa kako traži "uslugu".

Šif je rekao da bi pozivanje uzbunjivača na svjedočenje bilo "suvišno i nepotrebno".

"Odbor ... neće olakšavati napore predsjednika Trumpa i njegovih saveznika u Kongresu da prijete, zastrašuju i svete se uzbunjivaču koji je hrabro podigao inicijalnu uzbunu", rekao je Šif u pismu lideru republikanaca u Odboru za obaveštajne službe, kongresmenu Devinu Nansu. "...Uzbunjivač ima pravo prema zakonima koje podržava ovaj odbor da ostane anoniman i da bude zaštićen od štete."

Šif je rekao da je nakon nekoliko nedjelja svjedočenja iza zatvorenih vrata njegova istraga "prikupila sve veći broj dokaza - od svjedoka i dokumenata, uključujući i riječi predsjednika u njegovom pozivu od 25. jula - koji ne samo da potvrđuju, već i daleko prevazilaze početne informacije u pritužbi uzbunjivača... U svjetlu predsjednikovih prijetnji, nastup tog pojedinca pred nama samo bi bi dovelo u ozbijan rizik njegovu (uzbunjivačevu) ličnu bezbjednost".

Šif je rekao da javna saslušanja o opozivu "neće služiti kao sredstvo" za ono što je nazvao "lažnom istragom protiv Bajdenovih ili opovrgavanjem zavjera o miješanju u američke izbore 2016, koje je predsjednik Trump pritisnuo na Ukrajinu da sprovede u njegovu ličnu političku korist".

Učitajte još

XS
SM
MD
LG