Internet stranica WikiLeaks nastavlja objavljivati tajnu dokumentaciju američkog Državnog tajništva. I mediji koji surađuju s WikiLeaksom nastavljaju objavljivati dokumente koje dobiju od tog web sajta. Analitičari smatraju da je upravo takvo, postupno, puštanje u javnost dokumenata strategija WikiLeaksa kako bi se cijela priča održala u medijima. WikiLeaks predstavlja sebe i kao medijsku organizaciju.
Upravo smo svjedoci da WikiLeaks treći put objavljuje tajnu vladinu dokumentaciju. U prva dva slučaja, kada su dokumenti bili povezani s ratovima u Iraku i Afganistanu, sve je bilo objavljeno odjednom. No sada je strategija drugačija.
Samo je dijelić od 250 tisuća dokumenata koje ta organizacija ima u svojim rukama, pušten u javnost, i iznosi manje od jedan posto ukupnog materijala. Sav taj materijal je objavljen u nekoliko poznatih novina u svijetu. Bivši urednik dnevnika Washington Post Phil Bennett kaže da osnivač WikiLeaksa, Julian Assange, objavljuje dokumente u dijelovima zato što je bio nezadovoljan što su raniji dokumenti, vezani uz Irak i Afganistan, pali brzo u zaborav: „Bio je nezadovoljan što sve nije duže ostajalo u medijima. Želio je napraviti veću galamu, dobiti veću pozornost. Nema sumnje da oni sada novi materijal puštaju u fazama, tako da interes za cijeli slučaj što duže traje“.
Objavljeni dokumenti, koji su povjerljive prirode, problem su za američku vladu. Negdašnji zamjenik direktora CIA-e, john McLaughlin, kaže da vlada ne vole iznenađenja te vrste, a sada ih imaju svakodnevno: „Da ste u vladi, a a podaci cure vani, onda se pitate – što je slijedeće i kako se nositi s takvom situacijom? Isto tako, ovakve loše stvari događaju se u vrijeme kada ionako imate pune ruke drugog posla! Dakle, dobijete novi eksploziv u ruke, u svijetu koji je već nabijen eksplozivom“.
Neobičan je odnos između WikiLeaksa i novina koje objavljuju materijale. To su Le Monde u Francuskoj, El Pais u Španjolskoj, The Guardian u Britaniji, Der Spiegel u Njemačkoj. Te novinske organizacije ušle su na taj način u svojevrstan 'odnos' s WikiLeaksom, grupom koja je pod, kako je to rekao američki ministar pravosuđa Eric Holder, aktivnom i ozbiljnom istragom!
Ipak, te novine ne objavljuju svaki dokument i fokusiraju se na ono što smatraju zanimljivim. Jedan dokument, na primjer, sadrži infrastrukturna postrojenja diljem svijeta na koje Sjedinjene Države gledaju kao ključne po svoje interese, a objavljen je samo na web stranici WikiLeaks, ali ne i u spomenutim novinama.
Julian Assange kaže da on postupa kao novinar te da je WikiLeaks medijska kuća. Tako je ovog tjedna, na web stranici CommonDreams, Assange rekao da je WikiLeaks otkrio novu vrstu izvještavanja koju je nazvao „znanstveni žurnalizam“, a u kojem ljudi mogu pročitati neku vijest, te preko interneta provjeriti istinitost onog što su pročitali.
No, novinar Phil Bennett kaže da je WikiLeaks sklon tajenju materijala, što teško može zadovoljiti kriterije koji postoje u novinarstvu: „Nema mnogo transparentnosti kako se došlo do dokumenata koji se objavljuju. Upravo je dio problema gdje svrstati WikiLeaks kao organizaciju, odnosno vidjeti kakve namjere WikiLeaks ima. Isto tako se ne poštuju pravi novinarski standardi o procjeni, provjeri i diskusiji o tome kako objaviti neku informaciju“.
I na kraju – nikome nije jasno koliko će dugo trajati objavljivanje povjerljivih američkih diplomatskih materijala.