"Reporteri bez granica" oštro su osudili vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata zbog hapšenja većeg broja osoba koje su, koristeći mobilne telefone tipa BlackBary, u Dubaiu organizirali ulične protetste zbog povećanja cijena benzina. Taj incident još jednom je podcrtao nastojanja vlada mnogih država da ograniče građanske slobode kojima se otvara put sve većim korištenjem interneta i mobilnih telefona.
Robert Guerra, predstavnik Freedom House-a i voditelj projekta “Internet Freedom,” ističe da državne vlade, neke očito, druge suptilnije, krše ili kontrolišu online slobodu izražavanja, povezivanja i komuniciranja. Takav trend u Freedom House-u nazvali su "Represija 2.0," a gospodin Guerra o tome kaže:
“Mi trebamo pratiti pitanja vezana za nadgledanje, trebamo pratiti trendove naznačene u projektu “Represija 2.0”, odnosno vladino korištenje socijalnih mreža i socijalnih medija u sputavanju razvoja civilnog društva.”
Kao primjer, gospodin Guerra ukazuje na Tunis gdje se pretpostavlja da su pokrenuti brojni sofisticirani online napadi na aktiviste i nevladine organizacije, zagovornike poštivanja ljudskih prava.
Odvjetnica Cynthia Wong iz Centra za demokraciju i tehnologiju kaže da čak i vlade zapadnih i drugih demokratskih država razmatraju mjere koje bi ugrozile slobode na Internetu. Odnosi se to i na obavezno filtriranje određenih sadržaja kako bi se zaštitila djeca, a i anonimne stranice bi uskoro mogle biti stvar prošlosti čime bi se isključio problem kleveta plasiranih online, kaže Cynthia Wong i ističe:
“Cilj mnogih mjera je hvale vrijedan, vrlo dobar... Ali, neki zakoni i načini na koje i demokratske zemlje rješavaju probleme te vrste imaju tendenciju potkopavanja online sloboda.”
I Cynthia Wong i Robert Guerra ukazuju na primjer Južne Koreje, a ona nije jedina, koja želi da otvaranje online stranice bude pod pravim imenom osobe koja uspostavlja stranicu. Guerra vjeruje da je takav zahtjev reakcija državnih vlasti na ulične proteste čiji su učesnici bili mobilizirani putem mobilnih telefona i anonimnih online stranica. U Sjedinjenim Američkim Državama, FBI želi da Kongres olakša zakonske odredbe i omogući pristup privatnim podacima korisnika Interneta.
Državne vlade nisu, međutim, jedine koje ograničavaju online slobode. I kompanije za pristup Internetu i druge telekomunikacione tvrtke imaju određenu ulogu u tome, kaže Cynthia Wong:
“Vlade sve češće vrše pritisak na te kompanije i traže da im pomažu u nadzoru i cenzuriranju online sadržaja. Način na koji te kompanije budu odgovarale na takve zahtjeve imaće veliki uticaj na poštivanje ljudskih prava.”Robert Guerra ukazuje i na prodaju sofisticirane telekomunikacione infrastrukture kompanije NOKIA Siemens Iranskoj revolucionarnoj gardi. Sporazumom o prodaji obuhvaćeni su i uređaji koji omogućavaju iranskom režimu da prati pozive sa mobilnih telefona i otkriva lokacije korisnika mobilnih telefona.
Predstavnik Google-a Bob Boorstin upozorava da Internet nije savršena stvar i da korisnici ne bi trebalo da misle o njemu kao o nečemu idealnom:
“Odgovornost Googlea je učiniti sve da maksimalizira pristup sadržajima na Internetu i promovira slobodu izražavanja. Namjerno koristim riječ maksimalizira, jer ne postoji nešto kao potpuna sloboda izražavanja.”
Vlade Turske i Tajlanda odranije su zaprijetile da će zabraniti rad Google-u ukoliko taj pretaživač ne ukloni određene web-stranice koje vlade te dvije zemlje smatraju subverzivnim po državne interese. Google je Turskoj odbio zatjev kao isuviše ekstreman. Zbog tog odbijanja mnogi od popularnih online pretraživača, poput You Tube-a, od maja nisu dostupni korisnicima Intereneta u Turskoj.
Bez obzira na taj slučaj, gospodin Boorstin kaže da Google često mora, od slučaja do slučaja, pristati na određene kompromise sa državnim vladama, da mu rad ne bi bio kompletno zabranjen.
Zagovornica poštivanja ljudskih prava Roya Boroumand ne smatra dobrim pristajanje online i telekomunikacionih kopanija na kompromise, ali dodaje da je spremnost Google-a da o tome vodi javni dijalog korak u dobrom pravcu:
“Prije deset godina nismo mogli pomišljati da velike korporacije mogu imati odgovornosti u tim pitanjima. Sada, gospodin Boorstin sjedi pred nama i govori nam o tome. To je pozitivan znak.”
Na kraju priče o online slobodama, Cynthia Wong ne propušta naglasiti da kineske vlasti usavršavaju sistem online nadzora i kontrole građana i postepeno zatvaraju Internet kao prostor za slobodno izražavanje. Ona smatra da mnoge zemlje na Kinu gledaju kao uzor po kojem će, i kako će, ogranitičiti slobodu izražavanja vlastitih građana.