Kompjuteri mijenjaju svakodnevni život, iz dana u dan. Pomažu da se pronadju novi medicinski tretmani, koriste se za obučavanje zdravstvenih radnika, i obezbjedjuju terapiju ljudima. Na Institutu za Kreativnu Tehnologiju, na univerzitetu Južne kalifornije, naučnici su počeli stvarati visoko tehnološke programe za potrebe američke vojske, koji takodjer mogu pomoći i civilima.
Vojinici koji nose ožiljke ratnog iskustva mogu nadvladati svoje traume putem jednog interaktivnog programa koji je razvio Univerzitet Južne Kalifornije, kaže psiholog Skip Rizzo i dodaje:
Pacijent ima potpunu kontrolu, a mi pomažemo okruženjem koje stvaramo , pojačati tu kontrolu. U tom smislu pacijent dobija priliku da se sučeli sa teškim traumama i emotivno procesuira neke od svojih, da kažemo, unutrašnjih demona.
Ovaj kompjuterski stvoren vojni veteran ima ulogu savjetnika vojnicima koji pate od stresa. To je internet program koji finansira američka vojska. Ovaj lik je virtualni trener, psiholog, kaže autor programa Josh Williams.
To im omogućava preliminarni nalaz o ozbiljnosti simptoma koji ih muče, a potom virtualni terapeut faktički može predložiti vojniku da mora posjetiti pravoga liječnika.
Virtualni terapeut može savjetovati vojnika da posjeti najbliži centar za terapiju. A u ovom drugom kompjuterskom programu, tek obučeni terapeuti vježbaju na simuliranim vojnicima koji pate od stresa. Kompjuterski stručnjak Patrick Kenny:
Koristimo tehnologiju prepoznavanja govora, pa tako kada govoris s virtualnim likom, on prepoznaje tvoj glas. To onda ide u sistem, a sistem iznalazi odgovor na tvoje pitanje, i odgovara.
Znanstvenici sa Univerziteta takodjer stvaraju programe za rehabilitaciju fizički hendikepiranih. Mark Bolas kaže da taj sistem koristi 3 dimenzionalnu kameru Microsoftovog sistema nazvanog Kinect.
Recimo, želite da neko odradi vježbu gdje je potrebna ravnoteža. Ova tro dimenzionalna kamera može brzo odrediti gdje mi je ruka, gdje je druga ruka, ukazati na potrebu ravnoteže..., objašnjava Bolas.
Jedan od autora programa, Evan Suma, naglašuje da se sistemi mogu prilagoditi svakom pojedinom pacijentu:
Terapeut uz pomoć programa može tačno predvidjeti kako će pacijent odigrati igru, i stoga mu može pomoći upravo kroz kompjutersku igru.
Ovaj centar virtualne stvarnosti u sebi sadrži dijelove akademskog svijeta, Hollywooda, vojske... govori Skip Rizzo:
To su tri potpuno različite kulture, ali kada ih izješate, kada od njih izgradite jednu novu, virtualnu stvarnost, rezltati su vrlo zanimljivi.
Rizzo zaključuje da ovi virtualnni programi naravno, ne mogu potpuno zamijeniti ljudski kontakt, ali zasigurno obezbjedjuju dodatno orudje za uspješnije terapije.
