Linkovi

Ingrid Betancourt objavila knjigu sjećanja


Ingrid Betancourt (AP Photo/Francois Mori)
Ingrid Betancourt (AP Photo/Francois Mori)

U knjizi “Even Silence Has an End,” Čak i tišina ima kraj, Ingrid Betancourt kaže da su joj u sužanjstvu najviše pomogle uspomene na život pun ljubavi koji je imala do tada - ljubav od djece, majke i oca, ali i od Boga

Kolumbijska političarka Ingrid Betancourt 2002. kandidirala se za predsjednicu države, no neposredno nakon toga otela ju je gerilska organizacija FARC, Revolucionarne oružane snage Kolumbije. Šest i pol godina bila je taoc, mučena i izgladnjivana. U nedavno objavljenoj knjizi sjećanja Ingrid Betancourt piše o svom sužanjstvu koje je bilo okončano akcijom kolumbijskih snaga.

Kao tadašnja kolumbijska senatorica, 2002. godine, Ingrid Betancourt natjecala se za predsjednicu države. Za vrijeme posjeta regiji koju kontrolira pobunjenička organizacija FARC bila je oteta. Ona i čelnica njezine izborne kampanje Clara Rojas, postale su zatvorenice, a njihov zatvor – amazonska džungla.

"Okolina u kojoj smo se nalazile bila je jako agresivna. Bile smo okružene raznim vrstama otrovnih zmija, kukaca, tarantula…životinja koje vas mogu napasti i ubiti vas. To je bilo noću. A danju smo bile lancem oko vrata prikovane za drvo, tako da se nismo mogle ni pomaknuti," kaže Ingrid Betancourt.

Ingrid Betancourt to opisuje u tek izašlim memoarima “Even Silence Has an End,” Čak i tišina ima kraj. Šest i pol godina, ona i ostali zarobljenici grupe FARC - među kojima i tri američka vojna kontraktora - živjeli su u vrlo okrutnom zarobljeništvu. Gerilci FARC-a redovito su snimali taoce, kako bi javnosti pokazali da su oni živi, odnosno još uvijek iskoristivi za ucjenu ili otkupninu. Ingrid Betancourt kaže da je pokušala pobjeći pet puta, no svaki je put bila uhvaćena.

"Nalazite se u jednoj ekstremnoj situaciji i pokušavate se nositi s tim kako god možete. Za mene je bilo važno da ne izgubim svoje dostojanstvo i samopoštovanje – pogotovo kada su nas ponižavali."

Oslobođena je u lipnju 2008. godine. Sve je počelo nakon što se u logor spustio helikopter, kako bi – mislilo se - taoce prevezao na drugu lokaciju. Ljudi koji su izašli iz helikoptera izgledali su kao pobunjenici FARC-a. Zarobljenici su mislili da će biti prebačeni još dublje u džunglu i odbili su ući u helikopter. Međutim, kada su u njih uperene bile puške, shvatili su da nemaju izbora. Ingrid Betancourt kaže da je tada pomislila da joj slijedi još deset ili dvadeset godina zarobljeništva. No, kad je helikopter poletio, taoci su shvatili da su - spašeni:

"Tek tada su nam rekli da su kolumbijska vojska, i da smo slobodni.”

Ingrid Betancourt kaže da su joj u sužanjstvu najviše pomogle uspomene na život pun ljubavi koji je imala do tada:

"Ljubav koju sam imala od moje djece, majke i oca dala mi je snage. Samo sam razmišljala o tome kako da pobjegnem. To mi je bila opsesija. No, važne su i druge vrste ljubavi, ljubav prema Bogu, na primjer."

Ingrid Betancourt kaže da joj je pomogla i briga njezinih supatnika u zarobljeništvu. Međutim, neki od njih - među njima i njezina suradnica Claru Rojas - kasnije su je kritizirali u svojim memoarima, zbog držanja u zarobljeništvu. Ingrid Betancourt sada živi u Francuskoj i Sjedinjenim Državama. Još uvijek se pokušava oporaviti od dugogodišnjeg zatočeništva i ne namjerava se vratiti politici. No, kaže da će nastaviti s lobiranjem za žrtve otmica. Prema procjenama organizacija za ljudska prava, gerilci u Kolumbiji danas u zarobljeništvu drže nekoliko tisuća taoca.

XS
SM
MD
LG