Jedna nova igra u društvenim medijima skreće pažnju na veoma stari problem u Indiji, a to je ilegalna praksa miraza, odnosno prenosa bogatstva iz obitelji mlade u obitelj mladoženje kako bi ga privoljeli na brak. Kako iz New Delhija izvještava Kurt Achin, tu praksu veoma često zloupotrebljavaju obitelji koje imaju isuviše velike zahtjeve.
Igra na Fecebooku se zove Ljutite mlade, što je aludiranje na senzaciju na mobilnim telefonima nazvanu Ljutite ptice. Igra ide ovako, igrač preuzima ulogu hinduske boginje čije mnogobrojne ruke na potencijalne muževe mogu bacati projektile kao cipele sa oštrim petama i čizme. Svaki put kada igrač pogodi poželjnog muža, iznos novca kojeg on zahtijeva se smanjuje. Kompanija za spajanje parova koja je proizvela ovu igru navodi da je ona zabavan način da se pruži inspiracija ženama da zauzmu stav protiv miraza. Ranjana Kumari, iz Centra za socijalno istraživanje u New Delhiju, provela je posljednjih 30 godina boreći se protiv mračne strane miraza. Ona radi sa žrtvama takve prakse, čiji će identitet u ovu svrhu ostati zaštićen. Kumari kaže da je miraz istorijski trebao značiti blagoslov, ali da danas uglavnom znači prokletstvo.
Miraz na kraju završava u rukama obitelji mladoženje koja je grabežljiva, koja žudi za novcem, koja želi živjeti luksuzan život bez rada, kaže ona.
Kada sam uselila u kuću mog muža nakon vjenčanja, strašno su me tukli jer su željeli veći miraz. Muž je govorio da će me zadržati samo ako donesem 50 hiljada rupija od mojih roditelja. Moji roditelji više nemaju novca, kaže Prathy, žrtva takve prakse.
Miraz je zvanično ilegalan u Indiji već više od 50 godina, ali je ta praksa još uvijek raširena. Na hiljade žena svake godine bude ubijeno zbog svađa oko miraza. Gospođa Kumari kaže da sve veće bogatstvo u Indiji samo pogoršava problem.
Za siromašne, to znači da mogu obećati samo mali dio. Za te obitelji je to igra klase. A za srednju klasu, to znači ogromnu želju da žive luksuzno.
Moji roditelji su u moj miraz dali zlatni prsten, zlatni lanac, frižider, televizor, krevet, odjeću za cijelu obitelj i rodbinu. Oni su dali sve što se obično uključuje u miraz, a muževa obitelj je i dalje tražila više, kaže Prathy.
Stručnjaci kažu da postoji jasna veza između prakse miraza i uveliko opadajućeg omjera dječaka i djevojčica u Indiji. Kanadski Centar za globalno zdravstveno istraživanje je prošle godine objavio nalaze koji govore da selektivni pobačaji možda znače da je u posljednje tri decenije u Indiji zabilježeno 12 miliona nestalih djevojčica. Kumari kaže da obitelji žele izbjeći obaveze miraza i ističe da se neke klinike za pobačaje koriste upravo tom činjenicom kako bi reklamirale svoje usluge.
Postojale su mnoge reklame koje ste mogli vidjeti oko Delhija i manjih gradova i sela, poruka bi bila jasno napisana i glasila je ”Potrošite 5 hiljada rupija danas kako bi ste uštedjeli 500 hiljada rupija sutra”, priča gospođa Kumari.
Još jedna žrtva, Manpreet, kaže da se borila protiv svoje obitelji kako bi rodila bebu nakon što su saznali njen spol.
Putem ultrazvuka smo saznali da je djevojčica i roditelji mog muža su rekli da nam ne treba djevojčica. Kada sam odbila da imam pobačaj, svi su me pretukli, priča ona.
Zagovornici prava žena kažu da je Indiji potreban brz pravni mehanizam kako bi se spriječila ovakva praksa miraza i da žene trebaju imati hrabrosti da odbiju zahtjeve miraza, čak i ako bi to značilo da se ne udaju.
