Lažne priče koje kruže u Centralnoj Americi , samo doliljevaju ulje na vatru masovnog ulaska ilegalnih imigranata u Sjedinjene Države. Veliki broj njih medjutim već na granici pritvaraju graničnici policajci. Netačne tvrdnje navode maloljetne imigrante da vjeruju da će dobiti amnestiju,tj. dozvolu legalnog ostanka u Americi. Ove lažne glasine vjerovatno potječu iz predsjedničke naredbe iz 2012. godine, kojom je predsjednik Obama zaustavio deportacije mladih , nelegalnih imigranata - ali koji već dugo žive i školuju se u Americi.
Većina tinejdžera i male djece koja pokušaju da iz Hondurasa emigriraju u Sjedinjene Države, nikada to ne uspiju. Mnogi od njih se pritvaraju već u Guatemali ili Meksiku, i dovode se u procesni centar u San Pedro Suli.
19-godišnja žena s malim sinom , koja moli da joj ne pokažemo lice, kaže da je krenula u potragu za boljim životom. Ona objašnjava zašto je krenula put granice:
“Ponovno bih se uputila , jer ovdje posla ne mogu naći. ”
U Hondurasu , 60 posto ljudi živi u siromaštvu, kriminal i nasilje organiziranih bandi su ogroman problem. No, takva situacija traje već godinama.
Alexander Leiva,iz Ministarstva rada i socijalne skrbi, kaže da uzrok trenutnoj najezdi imigranata leži u širenju lažnih obećanja da će odredjenom broju imigranata koji dodju do američke granice - biti dozvoljen ulazak u zemlju.
“Priča se da ako dodju do granice s maloljetnim djetetom, dobiće poseban tretman, dozvoliće im se da udju u Ameriku, da rade - a sve je to čista laž! ”, kaže Leiva.
Te priče se oslanjaju na odluku predsjednika Obame iz 2012. godine da se okonča deportacija mladih ilegalnih imigranata. Medjutim, ono što se ne kaže jest da se ta odluka odnosi samo na imigrante koji u Americi žive najmanje 5 godina.
Blizu mjestaTegucigalpa, grupa po imenu Funmiredh prikuplja donacije da pomogne da se smjeste deportirani. Lider grupe, Carlos Dias, kaže da je čuo priču da Amerika nudi amnestiju ilegalnim imigrantima koji dodju do jednog odredjenog roka.
“Izgleda kao da je u posljednjem trenutku objavljeno kako navodno ta ponuda o amnestiji istječe. Medjutim, od tada djeca sa, ili bez roditelja, se upućuju u velikom broju ka granici .”
Neki, poput Billy Noela, su takodjer čuli da je navodno lako dobiti status izbjeglice ako osoba kaže da bježi od nasilja i kriminala.
"Da, rečeno mi je da će američka vlada dopustiti nekima ostanak. Zatražiš politički azil, ili platiš neku sumu novca. ..."
Kako bi se djelomično nosili s ovim glasinama i posljedicama, u Washingtonu su odlučili ubrzati i pojednostaviti proces deportacija. Američka vlada takodjer razmatra proces temeljitog uvidjaja imigranata kako bi se slučajevi legitimnih tražitelja azila riješili već u Hondurasu, umjesto na granici.
Istovremeno, na desetine hiljada onih koji se upuste u putovanje ka granici sa Sjedinjenim Državama, izlažu se izuzetno teškom i opasnom putu. Takva je i priča mladog imigranta Ricarda Reyesa.
Ricardo Reyes, 16-godišnji učenik iz Hondurasa, u pokušaju da ilegalno predje u Sjedinjene Države, je izgubio nogu.
Osmogodišnji Jonquil Ramirez Ramos je nestao bez traga nakon što su ga njegovi poslali na neizvjesni put.
To su dvije priče s poukom, o mladim imigrantima i opasnostima s kojima se sučeljavaju tijekom okrutnog putovanja kroz Meksiko, do američke granice, krijući se od vlasti, često bez hrane i vode.
Reyes je išao sam, u nadi da će zaraditi novac za svoju obitelj nakon što se smjesti u Americi.
“Krenuo sam na put jer sam želio pomoći svom ocu , želio sam da ih izvadim iz bijede, želio sam da nam popravim kuću. ”
Ricardo Reyes objašnjava da mu se nesreća dogodila kada je pokušao uskočiti u voz u pokretu, u Meksiku. Taj voz, medju narodom zvan zvijer, koristi na hiljade imigranata. Ricardo je izgubio ravnotežu, pao, a noga mu se zaglavila medju točkovima voza.
Obitelj malenoga Ramosa je krijumčaru platila 5 hiljada dolara da to dijete ujedini s majkom, koja živi ilegalno u Miamiju, na Floridi. Njegova tetka Yamileth Ramirez kaže, medjutim, da ništa ne znaju o dječaku otkako su ga poslali na put.
“Ovo je sve strašno, pitamo se gdje je, je li stigao u Ameriku ili ne, šta su mu mogli uraditi? Strašno je, ne znamo ništa. ”
Ricardova majka Inginia Reyes Martinez, je u početku bila užasnuta vijestima da joj je sin teško ranjen, ali se sada tješim time što je on ponovno kod kuće.
Molim ga da se ne predaje, ne smije se predati, ne smije misliti da je sada drugačiji. Mora znati da je kao i svi ostali, da je sve kao što je nekada bilo.
Reyes kaže da se nada da će drugi naučiti lekciju iz njegovog iskustva.
“Ne bih nikome preporučio da se upušta u to putovanje, jer je vrlo opasno. Nije nimalo lako. Policija ti je za petama, Taj put nije nimalo lak. ”, kaže Ricardo.
On zaključuje da pokušaj da se ilegalno prebaci preko granice, nije bio vrijedan gubitka noge. A nije vrijedan ni rizika da budeš opljačkan, uhapšen, ili ono najgore.
