Generalna skupština UN-a, kako se očekuje, slijedećeg mjeseca će raspravljati o budućnosti Kosova, nakon sticanja neovisnosti te bivše srbijanske pokrajine u 2008. Ljetos je UN-ov Medjunarodni sud pravde presudio da kosovsko proglašenje neovisnosti nije prekršilo medjunarodni zakon. O|kakve su moguće posljedice takve odluke na druge secesionističke pokrete, posebno pred skorašnji početak redovsnog godišnjeg zasjedanja Generalne skuopštine UN.
Proglašenje neovisnosti Kosova donijelo je radost na ulicama Prištine. Ali ne i u Srbiji, gdje mnogi Kosovo smatraju nacionalnom postojbinom. Lideri Srbije tvrde da kosovska neovisnost dovodi u pitanje suverenost Srbije i potkopava medjunarodni zakon. Medjunarodni sud pravde se sa tim nije složio.
Hisashi Owada, Predsjednik Medjunarodnog suda pravde je saopćavajući sudsku odluku rekao:
"Proglašenje neovisnosti Kosova 17. februara 2008. nije prekršilo opći medjunarodni zakon."
Presuda Medjunarodnog suda pravde nije obavezujuća, ali lideri Kosova je vide kao važan korak ka širem medjunarodnom priznanju i eventualnom članstvu u Ujedinjenim narodima.
69 zemalja, uključujući Sjedinjene Države, Japan i većinu članica Evropske Unije, već su priznali Kosovo.
Thomas Valasek iz Londonskog Centra za reforme u Evropi kaže:
"U osnovi, sudska odluka o tome da li je secesija legalna ili nije, je dobrim dijelom političko pitanje, i svodi se na to da li je dovoljno država priznalo novu zemlju koja je nastala secesijom."
Ali Kosovo se još uvijek susreće sa značajnim preprekama da dobije sjedište u Generalnoj skupštini UN-a. Rusija i Kina se protive, i obje su stalne članice Vijeća sigurnosti.
Rusija je ključni saveznik Srbije, a uz to i sama ima problema sa secesionističkim pokretima, uključujući Gruzijsku pokrajinu Abkhaziju i Južnu Osetiju. Rusija je bila u kraćem ratu sa Gruzijom, koja je jedna od rijetkih zemalja koje priznaju neovisnost Južne Osetije.
O tome, Thomas Valasek, iz Centar za reforme u Evropi u London kaže:
"Moskva može smatrati da to i Južnu Osetiju i Abkhaziju stavlja u istu kategoriju. I jedino što trebaju je da druge zemlje priznaju njihovu neovisnost, u čemu do sada nisu bile uspješne."
Rasprave oko Kosova i Južne Osetije i Abkhazije nisu izolovani argumenti. Veliki broj manjinskih grupa širom svijeta već dugo nastoje postići neovisnost, uključujući neke bez definisane vlastite teritorije. Oko 30 do 40 miliona Kurda žive u dijelovima Turske, Iraka, Irana i Sirije.
Ali, Sud Ujedinjenih Naroda koji je odlučivao o Kosovu nije odgovorio na Kurdske zahtijeve za samoopredjeljenjem, kaže Catriona Vine iz Kurdskog projekta za ljudska prava:
"Zbog toga ta odluka o Kosovu ima ograničen uticaj na Kurde, jer se odnosi na specifične okolnosti i na područje koje je bilo pod privremenom upravom UN-a."
Rumunija, Slovačka i Španija, takodjer su odbile da priznaju Kosovo, plašeći se da bi kosovski uspjeh mogao podstaći secesionističke pokrete u njihovom dvorištu.
