To je zato što su zemlje uvele ograničenja na izvoz hrane kako bi zaštitile svoje zalihe od kombinovanog efekta rata u Ukrajini, posljedica vremenskog fenomena El Ninjo na proizvodnju hrane i povećane štete od klimatskih promjena.
Kerolajn Kjalo, 28-godišnjakinju koja radi u salonu u glavnom gradu Kenije Najrobiju, pokušava da smisli kako da kuha za svoju djecu bez luka. Ograničenja izvoza povrća u susjednoj Tanzaniji dovela su do utrostručenja cijena.
Kjalo je najprije pokušala da koristi mladi luk, ali je i on takođe postao preskup. Kao i cijene drugih namirnica, kao što su ulje i kukuruzno brašno.
"Odlučila sam da kuham jednom dnevno", kaže ona.
Uprkos plodnoj zemlji i velikoj radnoj snazi u toj zemlji istočne Afrike, visoki troškovi uzgajanja i transporta proizvoda i najgora suša u posljednjih nekoliko decenija, doveli su do pada lokalne proizvodnje. Dodatno, ljudi su više voljeli crveni luk iz Tanzanije jer je bio jeftiniji i trajao je duže. Do 2014, Kenija je dobijala pola količine luka od svog komšije, prema izvještaju Organizacije za poljoprivredu UN-a.
Na glavnoj pijaci u Najrobiju, Vakulimi, cijene luka iz Tanzanije bile su najviše u posljednjih sedam godina, kaže Timoti Kinjua.
Neki trgovci su se prilagodili dobavljanjem proizvoda iz Etiopije, a drugi su se prebacili na prodaju drugog povrća. Međutim, Kinjua se i dalje drži luka.
"To je nešto bez čega ne možemo da kuhamo“, rekao je on.
Tanzanijsko ograničenje izvoza luka je među brojnim restrikcijama koje su uvele zemlje uplašene nestašicama i povećanom potražnjom za njihovom proizvodima, objašnjava Džozef Glauber iz Međunarodnog instituta za istraživanje politike hrane.
Globalno, na snazi je 41 ograničenje izvoza hrane iz 19 zemalja, od direktnih zabrana do poreza, navodi institut.
Indija je ranije ove godine zabranila isporuke pirinča, što je rezultiralo manjkom od otprilike petine globalnog izvoza. Susjedni Mjanmar, peti najveći svjetski izvoznik pirinča, reagovao je zaustavljanjem izvoza nekih žitarica.
Indija je takođe ograničila isporuke luka nakon što su padavine - podstaknute klimatskim promjenama - oštetile usjeve. To je povećalo cijene u susjednom Bangladešu, i vlasti se bore da pronađu nove izvore za povrće.
U drugim delovima svijeta, suša u Španiji je uticala je na proizvodnju maslinovog ulja. Kada su se evropski kupci okrenuli Turskoj, cijene maslinovog ulja su skočile u toj mediteranskoj zemlji, što je navelo vlasti da ograniče izvoz. Maroko, takođe suočavajući se sa sušom uoči nedavnog smrtonosnog zemljotresa, prestao je u februaru da izvozi luk, krompir i paradajz.
To nije prvi put da su cijene hrane u haosu. Cijene za osnovne namirnice, kao što su riža i pšenica, više su se nego udvostručile u periodu 2007-2008, ali svijet je imao obilne zalihe hrane koje je mogao da koristi i mogao je da ih obnovi u narednim godinama.
Međutim, te zalihe su se smanjile u posljednje dvije godine, a klimatske promjene bi mogle da dovedu do njihovog nestanka i povećanja cijena, ocjenjuje Glauber, bivši glavni ekonomista u američkom Sekretarijatu za poljoprivredu.
"Mislim da je povećana nestabilnost postala uobičajena“, rekao je on.
Cijene hrane širom svijeta, kažu eksperti, biće određene međusobnim djelovanjem tri faktora: Kakve će biti posljedice El Ninja i koliko dugo će da traje, da li će loše vreme da našteti usjevima i izazove još veća izvozna ograničenja, te kakva će biti budućnost ruskog rata u Ukrajini.
Zabrinute zemlje su i najveći globalni snabdijevači pšenice, ječma, suncokreta i druge hrane, posebno u zemlje u razvoju gdje su cijene hrane porasle i ljudi gladuju.
El Ninjo je prirodni fenomen koji mijenja globalne vremenske uslove i može da rezultira ekstremnim vremenskim uslovima, od suše do poplave. Iako naučnici vjeruju da klimatske promjene čine ovaj El Ninjo jačim, njegov tačan uticaj na proizvodnju hrane je nemoguće odrediti dok se ne dogodi. Rani znaci su zabrinjavajući.
Indija je doživjela najsušniji avgust u posljednjih sto godina, a Tajland se suočava sa sušom koja je izazvala zabrinutost zbog svjetskih zaliha šećera. Te dvije zemlje su najveće izvoznice šećera poslije Brazila.
Manje padavina u Indiji takođe je poremetilo nade izvoznika hrane da će nova žetva riže u oktobru ukinuti trgovinska ograničenja i stabilizovati cijene.
"Ne izgleda da će cijene (riže) uskoro pasti“, ocijenio je Aman Julka, direktor kompanije "Vesderbi Indije Private Limited".
Najrizičnije su zemlje koje se oslanjaju na uvoz hrane. Filipini, na primjer, uvoze 14 odsto svoje hrane, saopštila je Svjetska banka, a šteta od oluje na usjevima mogla bi da znači dalji manjak. Cijene riže skočile su u avgustu za 8,7 odsto u odnosu na godinu ranije, više nego duplo sa 4,2 odsto u julu.
Vlasnici prodavnica u glavnom gradu Manili gube novac, a cijene brzo rastu od 1. septembra zbog čega građani sad kupuju manje količine.
"Ne možemo više da štedimo novac. To je kao da radimo samo da bismo mogli da jedemo svakog dana “, kaže 32-godišnja Čarina Em, vlasnica prodavnice na pijaci Trabajo.
Sintia Esgera, 66, morala je da bira između hrane i lijekova za svoj visoki holesterol, žučno kamenje i probleme s mokrenjem. Čak i tada, može da kupi samo pola kile riže u određeno vrijeme, što je nedovoljno za nju i njenog supruga.
"Ne brinem za svoju bolest. Prepuštam to Bogu. Više ne kupujem lijekove, samo stavljam tamo da kupim hranu, platim naše kredite “, rekla je ona.
Klimatski rizik nije ograničen na rižu, već na sve ono čemu su potrebne stabilne padavine, uključujući stoku, kaže Elisa Kaur Ludher, istraživač za bezbjednost hrane u Institutu ISEAS-Jusof Išak u Singapuru. Povrće, voće i živina trpiće posljedice visokih temperatura, što povećava rizik da će se hrana pokvariti, rekla je ona.
To dodatno smanjuje snabdijevanje hranom, i ako se izvoz žita iz Ukrajine ne riješi, biće dodatnih nestašica hrane za stoku i đubriva, kaže Ludher.
Povlačenje Rusije iz ratnog sporazuma kojim se osigurava da brodovi mogu bezbjedno da transportuju ukrajinsko žito kroz Crno more pogodilo je globalno snabdijevanje hranom, ostavljajući uglavnom samo skupe puteve kroz Evropu za izvoz iz zemlje razorene ratom.
Sukob je takođe naneo štetu ukrajinskoj poljoprivrednoj proizvodnji, a analitičari kažu da poljoprivrednici ne sade ni približno dovoljno kukuruza i pšenice.
"To će uticati na one koji već osjećaju stres zbog dostupnosti hrane“, ističe Ludher.
