U Ukrajini, jedan bivši ministar je u zatvoru, drugi je dobio politički azil u Češkoj, a bivša premijerka se bori protiv sudske optužnice koja ju tereti za zlouporabu državnog novca. Vrata do, u Bjelorusiji, najteži politički udar viđen u Europi nakon više godina, doveo je četvoricu predsjedničkih kandidata u zatvor. A, u Rusiji, suci koji rade samo nekoliko blokova zgrada od Kremlja, osudili su dvojicu karizmatskih oporbenih čelnika - Mihaila Khodorkovskog i Borisa Nemtsova - na zatvorske kazne. U odgovor, Amnesty International je optužila Rusiju za’gušenje’ prava na slobodno okupljanje i mirne prosvjede.
Postoji li koordinirani udar na slobode u te tri zemlje, slavenskoj jezgri starog Sovjetskog Saveza? U New Yorku, emigrantski ruski znanstvenik Yuri Mayarshak kaže - da: "Prije nekoliko dana, iali smo gotovo simultane progone oporbe u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji. Naravno, to bi mogla biti koincidencija, ali je šansa za to vrlo mala. Nije vjerojatno da se radi o koincidenciji."
Ali, za analitičare koji se nalaze u spomenutim zemljama - u Minsku, Moskvi i Kijevu - svaka vlada slijedi svoju vlastitu dinamiku. Ruski analitičar i urednik Fjodor Lukyanov kaže: "Iskreno rečeno, ne vidim nikakvu vezu među tim zbivanjima."
Lukyanov kaže da je Kremlju najveća briga kako da pobijedi na parlamentarnim izborima, kasnije ove godine, i predsjedničkim u ožujku slijedeće godine. U tu svrhu, s jedne strane će se potrošnja u socijalne svrhe ove godine povećati na stotinu milijardi dolara, dvostruko više od vojne potrošnje. S druge, pak, Kremlj neće dozvoliti da ulični prosvjedi prerastu u nacionalne pokrete.
Premda policija kupi liberalne, prozapadne prosvjednike, ulična sila koje se Kremlj stvarno boji su - nacionalisti. Sloganima ‘Rusija za Ruse’ i ‘Moskva za Moskovljane’, nacionalisti privlače mlade Ruse koji kažu da islamska imigracija mijenja slavensko kršćansko lice ruskih gradova. Govoreći ono što mnogi Rusi misle, nacionalisti zagovaraju odvajanje Rusije od nasiljem razdiranih islamskih područja sjevernog Kavkaza.
Eugeniuš Smolar promatra taj pokret iz Varšave, gdje upravlja Centrom za međunarodne odnose: "Mnogo opasnija za Rusiju je trenutno nestabilnost na Kavkazu, na području sjevernog Kavkaza. Ustvari, suočeni smo s građanskim ratom manjih razmjera. Ljudi umiru. Mnogo je terorističkih napada. To je razlog za tradicionalni način traganja za stabilnošću u Rusiji."
Smolar kaže da će rastuće cijene nafte, glavnog ruskog izvoznog proizvoda, omogućiti Moskvi da kupi mir i ignorira savjete izvana da otvori ekonomiju i politički sustav. Nafta se sad prodaje po 92 dolara za barel, najviše u dvije godine, a mnogi stručnjaci prognoziraju da će uskoro premašiti stotinu dolara po barelu.
O vezi cijene nafte i moći Kremlja, Smolar kaže: "Putin se trenutno osjeća vrlo jakim zbog prilično drastičnog rasta cijene nafte. Novac curkom puni državnu blagajnu, te će imati čime platiti za socijalne potrebe. A, socijalna manipuliranja na njihov način su upravo ono kako oni doživljavaju vlast, to nije ništa više nego mjere kontrole masa, stabilnost da bi se održao mir u zemlji."
Na južnoj granici, u Ukrajini, Viktor Janukovič je postao predsjednik prošle godine u veljači. Otada, kažu kritičari, on je degradirao slobodu tiska, namjestio lokalne izbore i prijetio nevladinim organizacijama. Nakon pravosudnog progona ministara prethodne vlade, dužnosnici Sjedinjenih Država i Europske unije upozorili su ga da ne koristi pravosudni sustav kako bi selektivno gađao svoje političke protivnike. No, oporba je prethodnih pet godina tako loše upravljala Ukrajinom da je sama otvorila vrata Janukoviču da se dokopa vlasti.
Direktor Centra Razumkov, u Kijevu, Valerij Chaliy kaže da ukrajinski čelnici moraju balansirati svoju zemlju između Rusije i Europske unije. Pomak predaleko u autoritarnom smjeru zaprijetio bi odnosima s Europskom unijom. "Ukrajina će nastaviti poduzimati korake prema demokraciji europskog stila. Ne mogu zamisliti da bi Ukrajina otišla smjerom Rusije. To je potpuno drugačija situacija," kaže Chaliy.
Chaliy, a i drugi analitičari, smatraju da je prava nepoznanica slavenskog svijeta - Bjelorusija. U vrijeme kad Bjelorusija ima vrlo loše odnose s Rusijom, tamošnji predsjednik Aleksandar Lukašenko duboko je otuđio Europsku uniju naredivši uhićenja oporbenih političara, novinara i aktivista. Udar je bio tako jak da ga ljudi u Poljskoj uspoređuju s 1981.-vom, kad je tamošnja komunistička vlada uvela prijeki sud protiv pokreta Solidarnost.
Lukyanov, koji uređuje časopis 'Rusija u globalnim poslovima', kaže da su ga potezi Bjelorusije zaprepastili: "Vrlo je teško shvatiti Lukašenkovu logiku, jer izgleda kao da je on malo lud. Svađati se u isto vrijeme i s Europom i s Rusijom, za tako malu zemlju kao što je Bjelorusija, ukliještena između dva geopolitička i geoekonomska diva - to je prilično bezumno."
Iz daleka, mogli bi izgledati kao da su čelnici Rusije i Bjelorusije pravi ‘drugovi’ u autoritarnosti. U zbilji, Rusija je prekinula svu dostavu nafte Bjelorusiji 1. siječnja. S brzo nestajućim zalihama u ove zimske mjesece, bjeloruski premijer u Moskvi se sastaje s premijerom Putinom. Očekuje se da će pristati na novu cijenu nafte koja će Bjelorusiji uskratiti milijune dolara u subvencijama od njezinog bivšeg dobrotvora Rusije.