Nekad je ovo bilo polje snova na kojemu su se natjecali najbolji sportaši svijeta, u domovini modernog olimpizma.
Osam godina kasnije, Olimpijski je park napušten... zarastao...za javnost zatvoren.
Dvorana u kojoj su se održavala mačevalačka natjecanja sada je skladište koje izjeda hrđa.
Slalom staza za kanu na divljim vodama koštala je milijune dolara, punila se vodom iz umjetnog jezera. Jezero je sada prazno, suho, cijevi leže, odbačene, na rubu parka.
Manolis Trickas vijećnik je Hellenikona, predgrađa Atene, odmah do Olimpijskog parka. Jadikuje nad onim što on zove rasipanjem novca i pustoši koja je ostala iza Olimpijade 2004. godine.
“Sve se svodilo na potrošnju kako bi se kapitaliziralo na fenomenu Olimpijade, radilo reklamne spotove za prodaju proizvoda. Nažalost, Olimpijske su igre za Grčku bile katastrofa.”
Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Jacques Rogge izjavio je za jedan grčki list, prošle godine, da su Olimpijske igre u Ateni produbile grčki dužnički problem. Vlada je cijenu koštanja Olimpijade procijenila na 11 milijuna dolara.
Ali u tu cijenu nisu bili uračunati troškovi projekata naručenih za izgradnju do početka Olimpijskih igara, među njima – nova podzemna željeznica i sustav tramvajskih linija, nova zračna luka i autocesta.
Uz rub Olimpijskog parka, bivše članice grčke softball olimpijske ekipe treniraju za svoju sljedeću utakmicu. Amerikanka grčkog porijekla Louisa Sharp, koja je za reprezentaciju postigla službeni zgoditak, kaže – olimpijske objekte treba spasiti.
“Lijepi su, skupi su, žalosno je da ih netko ne može oživjeti i iz njih čak izvući korist i profit.”
Vlada želi teren prodati privatnim kompanijama. Nekoliko je tvrtki pokazalo zanimanje, uključujući jednu iz Qatara koja ga želi pretvoriti u casino, s velikim hotelom i aerodromom za privatne avione.
Vijećnik Manolis Trickas ima neke druge ideje. Zajedno sa skupinom lokalnih žitelja, započeo je saditi masline. Žele park vratiti prirodi i ljudima koji tu žive. “Dok traje financijska kriza, rješenje je poljoprivreda – uzgoj usjeva, čak i mala proizvodnja – da bi se branili od gladi. Vjerujemo da akumuliranje novca neće pomoći da se izvučemo iz ove krize, ali mreža solidarnosti nas može podržati.”
Olimpijada 2012., u Londonu, koštat će oko 14 milijardi dolara. Žitelji Hellenikona poručuju da bi iskustvo Atene trebalo poslužiti kao opomena na jedno neuspjelo olimpijsko nasljeđe.
Osam godina kasnije, Olimpijski je park napušten... zarastao...za javnost zatvoren.
Dvorana u kojoj su se održavala mačevalačka natjecanja sada je skladište koje izjeda hrđa.
Slalom staza za kanu na divljim vodama koštala je milijune dolara, punila se vodom iz umjetnog jezera. Jezero je sada prazno, suho, cijevi leže, odbačene, na rubu parka.
Manolis Trickas vijećnik je Hellenikona, predgrađa Atene, odmah do Olimpijskog parka. Jadikuje nad onim što on zove rasipanjem novca i pustoši koja je ostala iza Olimpijade 2004. godine.
“Sve se svodilo na potrošnju kako bi se kapitaliziralo na fenomenu Olimpijade, radilo reklamne spotove za prodaju proizvoda. Nažalost, Olimpijske su igre za Grčku bile katastrofa.”
Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Jacques Rogge izjavio je za jedan grčki list, prošle godine, da su Olimpijske igre u Ateni produbile grčki dužnički problem. Vlada je cijenu koštanja Olimpijade procijenila na 11 milijuna dolara.
Ali u tu cijenu nisu bili uračunati troškovi projekata naručenih za izgradnju do početka Olimpijskih igara, među njima – nova podzemna željeznica i sustav tramvajskih linija, nova zračna luka i autocesta.
Uz rub Olimpijskog parka, bivše članice grčke softball olimpijske ekipe treniraju za svoju sljedeću utakmicu. Amerikanka grčkog porijekla Louisa Sharp, koja je za reprezentaciju postigla službeni zgoditak, kaže – olimpijske objekte treba spasiti.
“Lijepi su, skupi su, žalosno je da ih netko ne može oživjeti i iz njih čak izvući korist i profit.”
Vlada želi teren prodati privatnim kompanijama. Nekoliko je tvrtki pokazalo zanimanje, uključujući jednu iz Qatara koja ga želi pretvoriti u casino, s velikim hotelom i aerodromom za privatne avione.
Vijećnik Manolis Trickas ima neke druge ideje. Zajedno sa skupinom lokalnih žitelja, započeo je saditi masline. Žele park vratiti prirodi i ljudima koji tu žive. “Dok traje financijska kriza, rješenje je poljoprivreda – uzgoj usjeva, čak i mala proizvodnja – da bi se branili od gladi. Vjerujemo da akumuliranje novca neće pomoći da se izvučemo iz ove krize, ali mreža solidarnosti nas može podržati.”
Olimpijada 2012., u Londonu, koštat će oko 14 milijardi dolara. Žitelji Hellenikona poručuju da bi iskustvo Atene trebalo poslužiti kao opomena na jedno neuspjelo olimpijsko nasljeđe.
