Gorile, čimpanze i bonoboi su evolutivno najbliži srodnici čovjeka i imamo mnogo toga zajedničkog te je velika vjerovatnoća da će virusi s jedne vrste moći preskočiti na drugu. Virus koristi isti mehanizam kako bi zarazio čovjekolike majmune – u ćelije ulazi preko angiotenzin-konvertirajućeg enzima 2 (ACE2) koji služi kao svojevrsna „kapija“ ćelija za ovaj virus.
COVID-19 je već jedan od vodećih uzročnika smrti planinskih gorila u Africi – čak 20% iznenadnih smrti unutar ovih populacija je usljed COVID-19. Sličan problem je i sa zajednicama čimpanzi.
Već su zabilježeni slučajevi COVID-19 kod nekih životinja, kada je virus prešao s ljudi na životinje, posebno kod domaćih mačaka, pasa, feretki, kuna, pa i tigrova u zoo-vrtu.
Činjenica da se životinje, naročito ugrožene poput gorila, mogu zaraziti ovim virusom, predstavlja višestruku opasnost – zaražene životinje mogu postati stalni rezervoar virusa, što će otežati stavljanje pandemije pod kontrolu.
Nadalje, virus u zaraženim životinjama može mutirati u nove forme, možda čak i brže.
Treću opasnost predstavlja i problem zaštite ugroženih životinja. Gorile i druge životinje u divljini ne mogu održavati fizičku distancu i šire virus na druge jedinke, a infekcije povećavaju smrtnost u populacijama. Do sada nema niti jedne vakcine protiv COVID-19 namijenjene za veterinarske potrebe. Populacije gorila su već na ivici nestanke i bore se za preživljavanje zbog krivolova i uništavanja staništa te im je epidemija dodatni problem.
