Dok bombardovanje hara oko njih, neki kažu da rizikuju svoje živote tražeći konzerve hrane u ruševinama uništenih domova.
Hiljade su oteturale iz tog područja, gladne i mršave, u grad Gazu, gdje smatraju da je situacija malo bolja.
"Izgladnjuju nas kako bi nas natjerali da napustimo svoje domove", rekao je Mohammed Arqouq, čija je osmočlana porodica odlučna da ostane na sjeveru, izdržavajući izraelsku opsadu. "Umrijet ćemo ovdje u našim domovima."
Medicinski radnici upozoravaju da glad poprima strašne razmjere pod mjesečnom opsadom sjeverne Gaze od strane izraelske vojske, koja od početka oktobra vodi žestoku kampanju, govoreći da iskorijenjuje militante.
Militanti Hamasa, koji još uvijek drže taoce u Gazi, pregrupisali su se u tom području i izveli napade iz tunela i bombardiranih zgrada. Vojska je odsjekla područje kontrolnim punktovima, naređujući stanovnicima da ga napuste. Mnogi Palestinci strahuju da Izrael ima za cilj dugoročnu depopulaciju sjevera.
U petak su stručnjaci iz panela koji prati sigurnost hrane rekli da je glad na sjeveru neizbježna ili se možda već događa. Sve veći očaj dolazi kako se sljedeći tjedan približava rok za ultimatum od 30 dana koji je Bidenova administracija dala Izraelu: podići nivo humanitarne pomoći dozvoljene u Gazi ili riskirati moguća ograničenja američkog vojnog finansiranja.
SAD kažu da Izrael mora dozvoliti najmanje 350 kamiona dnevno koji prevoze hranu i druge zalihe. Izrael je daleko ispod. U oktobru je u Gazu u prosjeku ulazilo 57 kamiona dnevno, prema podacima izraelske vojne agencije koja nadzire ulazak pomoći, poznate kao COGAT. U prvoj sedmici novembra prosjek je bio 81 dnevno.
Ujedinjene nacije navode još nižu brojku - 37 kamiona dnevno od početka oktobra. Navodi dacizraelske vojne operacije i opšte bezakonje često sprječavaju prikupljanje zaliha, ostavljajući stotine kamiona nasukanih na granici.
Glasnogovornik američkog State Departmenta Matthew Miller rekao je da je Izrael postigao određeni napredak objavom otvaranja novog prijelaza u središnju Gazu i odobravanjem novih ruta isporuke.
Ali rekao je da Izrael mora učiniti više. "Nije dovoljno samo otvoriti nove puteve ako tim putevima ne ide više humanitarne pomoći", rekao je on.
Protok hrane stigao je do grada Gaze, ali od četvrtka ništa nije ušlo u gradove dalje na sjeveru već 30 dana, iako se procjenjuje da je tamo ostalo 70.000 ljudi, rekla je Louise Wateridge, glasnogovornica agencije UN-a za palestinske izbjeglice, govoreći iz grada Gaze.
Izraelska vlada je krajem oktobra priznala da nije dozvolila pomoć u Jabaliji zbog vojnih "operativnih ograničenja" kao odgovor na peticiju izraelskih grupa za ljudska prava. COGAT je u subotu rekao da je dozvolio 11 kamiona hrane i zaliha u Beit Hanoun i Jabaliju. Alia Zaki, glasnogovornica Svjetskog programa za hranu UN-a, rekla je da su izraelske trupe na kontrolnom punktu prisilile konvoj da istovari hranu prije nego što stigne do skloništa u Beit Hanounu. Nije bilo jasno šta se tada dogodilo sa zalihama.
Palestinci na sjeveru opisali su za Associated Press očajničku svakodnevnu borbu za pronalaženje hrane, vode i sigurnosti, dok napadi ubijaju cijele porodice.
Arqouq je rekao da noću izlazi da pretraži bombardovane zgrade: "Ponekad nađete poluprazan paket brašna, konzervirane hrane i sočiva."
Njegova porodica se oslanja na pomoć drugih koji se nalaze u školi u Jabaliya, rekao je, ali i njihova hrana je pri kraju.
"Mi smo poput pasa i mačaka koji traže hranu u ruševinama", rekla je Um Saber, udovica.
Rekla je da su ona i njeno šestoro djece morali pobjeći iz škole koja je pretvorena u sklonište u Beit Lahiji kada ga je Izrael pogodio. Sada žive u kući njenog svekra, razvlačeći oskudne zalihe sočiva i tjestenine sa još 40 osoba, uglavnom žena i djece.
Ahmed Abu Awda, 28-godišnji otac troje djece koji živi sa 25 rođaka u kući u Jabaliyi, rekao je da oni imaju dnevni obrok od sočiva s hljebom, po mjeri kako bi djeca jela.
"Ponekad uopšte ne jedemo", rekao je.
Dr. Rana Soboh, specijalista za ishranu u bolnici kaže da svakodnevno vidi oko 350 slučajeva umjerene do teške akutne pothranjenosti, većinom sa sjevera, ali i iz grada Gaze.
„Vidi se kost na njihovim grudima, oči vire“, rekla je, a mnogi imaju problema sa koncentracijom. "Nešto ponovite nekoliko puta, kako bi oni razumjeli šta govorimo."
Navela je 32-godišnju ženu koja je smršala u trećem mjesecu trudnoće - kada su je stavili na vagu, imala je samo 40 kilograma.
"Mi patimo, suočavamo se sa duhom gladi koji lebdi nad Gazom", rekla je Soboh.
Čak i prije opsade na sjeveru, bolnica "Prijatelj pacijenata" doživjela je poplavu djece koja pate od pothranjenosti - više od 4.780 u septembru u poređenju sa 1.100 u julu, rekao je dr Ahmad Eskiek, koji nadgleda rad bolnice.
Soboh je rekla da osoblje dobija pozive od Beit Lahiya i Jabaliya moleći za pomoć: "Šta možemo učiniti? Nemamo ništa."
