Linkovi

George Houghton - pionir fotonovinarstva

  • Nina Keck

Fotografija Georgea Houghtona koja prikazuje pripadnike limenog orkestra Četvrte Vermontske pukovnije

Njegove fotografije prate tijekom tri godine vojnike iz Vermonta u Građanskom ratu, u teškim bitkama i u trenucima predaha, od ponosa novačenja, pa do umornog povratka kućama

Kad se govori o fotografima Američkog građanskog rata, obično se spomene ime Mathewa Bradyja ili njegovog suradnika, Alexandera Gardnera. Ime Georgea Houghtona rijetko se čuje, usprkos činjenici da je taj fotograf iz Vermonta uslikao neke od najimpresivnijih prizora tog rata. No, sada jedan pisac iz iste države želi da Houghton dobije zasluženo mjesto u američkoj povijesti.

Za vrijeme Američkog građanskog rata, Mathew Brady i Alexander Gardner stvorili su senzaciju svojim fotografijama jezivih prizora bojišnica prekrivenih leševima. Još jedan fotograf - George Houghton - putovao je s ondašnjim vojnicima, no njegove slike u to doba nisu bile toliko senzacionalne.

Međutim, povjesničar Don Wickman kaže da su one ipak odražavale trenutke svakidašnjeg života vojnika u tom ratu: “Njegova je kompozicija nevjerojatna. Sve ono što se danas podučava o podjeli slike na trećine, o liniji vida, on je već prakticirao 1859., 1860. godine”.

U vrijeme kad je izbio Građanski rat 1861. godine, Houghton je imao vlastiti fotografski studio u mjestu Brattleboro u državi Vermont. Pokušao se uvojačiti, no odbijen je zbog zdravstvenih razloga. Tako je, umjesto kroz borbu, pratio rat slijedeći vojnike iz Vermonta u Virginiju sa svojim fotografskim aparatom.

Na taj je način, kaže Don Wickman, on postao pionirom budućeg foto-novinarstva: “Ako pogledamo prijašnje sukobe – od Francuskog i Indijanskih ratova te Rata iz 1812. godine – oni još nisu bili dokumentirani fotografijama. Umjesto toga, ratne prizore oslikavali su slikari: u ulju, akvarelu, olovci ili tinti. No, za Građanskog rata fotografijom su zabilježeni prizori upravo onakvima kakvi su zaista bili. Takve su, kao stvarni odrazi ratne realnosti, pristizale s ratišta”.

Don Wickman sakupio je preko stotinu Houghtonovih fotografija i objavio ih u knjizi pod naslovom “A Very Fine Experience.” Fotografije u knjizi popraćene su isječcima iz pisama i dnevnika vermontskih vojnika. Tu su fotografije koje, snimljene s daleke udaljenosti, prikazuju vojni kamp snaga unije, s nepreglednim redovima trokutastih šatora usred ruralnog krajolika. Tu su i otrežnjujuće scene vojnika koji spaljuju svoje suborce.

No, Wickman kaže da su najdirljivije fotografije one na kojima se trupe odmaraju od borbe: mladi muškarci ispred šatora, sa svojim iznošenim, prašnjavim čizmama prislonjenima na stolce, s urezanom iscrpljenošću na licima. Iza njih, rublje i vojnički kaputi vise sa šatorskih klinova: “Nije u njih sve ulašteno. U mojoj zbirci omiljena mi je fotografija koja prikazuje povratak veterana 4. vermontske pukovnije, tri godine nakon novačenja u Brattleborou. Oni izgledaju sasvim drugačije nego u rujnu 1861. godine: omotani dekama, poderane odjeće. Upravo su prošli kroz tri pune godine rata i to se stvarno vidi”.

Harold Holzer, jedan od vodećih poznavatelja Abrahama Lincolna i Američkog građanskog rata, u predgovoru Wickmanovoj knjizi piše: “George Houghton autor je nekih od najsloženijih i vizualno najzanimljivijih prizora rata.” “Stoga začuđuje,” kaže on, “da je skoro jedno i pol stoljeće ostao gotovo nepoznat.”

Iako su se vojnici iz Vermonta borili u nekim od najstrašnijih borbi tog vremena, Harold Holzer smatra da je George Houghton bio žrtva geografije, jer je živio predaleko od tadašnjih glavnih medijskih središta za objavljivanje fotografija i njihovu kritiku. Don Wickman se nada da će ova knjiga to promijeniti te da će Georgeu Houghtonu dati mjesto u povijesti američke fotografije koje zaista zaslužuje.

XS
SM
MD
LG