Mjere kresanja budžetske potrošnje koje bi stupile na snagu automatski i neselektivno od početka iduće godine, ako ne bude dogovora između Bijele kuće i Republikanske većine u Kongresu, imale bi veliki negativan uticaj na ekonomsku vitalnost svih gradova i naselja širom Amerike. Gradske vlasti opravdano strahuju, jer je teško procijeniti šta bi sve takozvana fiskalna provalija, ako do nje dođe, mogla značiti po stabilnost ekonomskog oporavka zabilježenog u protekle četiri godine.
Kao i mnogi drugi gradovi, i Dixon u saveznoj državi Illionois, oporavlja se od finasijske krize i ekonomske recesije koje su počele 2008. godine. Nezaposlenost u Dixonu je veća od nacionalnog prosjeka. I nezaposleni i zaposleni stanovnici tog grada sa zebnjom prate vijesti, za sada nimalo ohrabrujuće, koje stižu iz Washingtona.
„Zaista se pitam da li su dobro promislili...“ - kaže gradonačelnik Dixona James Burke.
Njega posebno brine mogućnost da bi dogovorom o izbjegavanju fiskalne provalije mogli biti povećani porezi na kuće i stanove što bi negativno uticalo na njihove cijene. Manje cijene značile bi i manje poreza u gradsku kasu.
„Veliko pitanje je šta će se dešavati u oblasti stanogradnje. Gradnja kuća i stanova je kičma američke ekonomije. Pitam se da li političari u Washingtonu znaju šta rade kada o tome pričaju“ – dodaje gospodin Burke.
U Washingtonu, u Kongresu, lideri stranačkih većina, senator Harry Reid, Demokrata i kongresmen John Boehner, Republikanac, priznaju da je dogovor još uvijek blokiran:
„Stojimo u mjestu...“
„Nema dogovora...“
Nije bilo uvijek tako.
Bivši predsjednik Bill Clinton, Demokrata, uspješno je sa Republikancima dogovorio postizanje ravnoteže u federlnom bužetu.
I Ronald Reagan je, kao predsjednik Republikanac, sa Demokratama kao većinom u Kongresu uspješno dogovorio reformu državnog penzionog fonda.
Reagan je odrastao u Dixonu. Kuća u kojoj je živio je nacionalno spomen-obilježje. Direktorica tog obilježja Ann Lewis za sadašnji mrtvi čvor u Washingtonu kaže:
„Mislim da bi Reagan bio vrlo razočaran takvim stanjem. Da je on predsjednik dogovor bi bio postignut mnogo ranije. Reagan je vjerovao u dvostranačje.“
Dixon nije jedini grad u kome se strahuje od moguće fiskalne provalije. Velika, neselektivna, prinudna kresanja budžetske potrošnje negativno će se odraziti širom Sjedinjenih Država, ističe Michaell Wallace iz Nacionalnog udruženja gradova i dodaje:
„Gradovi su prošli kroz recesiju uz teške napore. Ono što se ne bi smjelo desiti je to da im Kongres oteža sadašnje stanje. A do toga će doći neselektivnim povećanjem poreza i kresanja budžetske potrošnje.“
Gradonačelniku Dixona Jamesu Burke-u ne ostaje ništa drugo osim da čeka:
„Ekonomska stabilnost nam je potrebna. Da li ćemo je imati i od početka iduće godine .... ne znam.“
Kao i mnogi drugi gradovi, i Dixon u saveznoj državi Illionois, oporavlja se od finasijske krize i ekonomske recesije koje su počele 2008. godine. Nezaposlenost u Dixonu je veća od nacionalnog prosjeka. I nezaposleni i zaposleni stanovnici tog grada sa zebnjom prate vijesti, za sada nimalo ohrabrujuće, koje stižu iz Washingtona.
„Zaista se pitam da li su dobro promislili...“ - kaže gradonačelnik Dixona James Burke.
Njega posebno brine mogućnost da bi dogovorom o izbjegavanju fiskalne provalije mogli biti povećani porezi na kuće i stanove što bi negativno uticalo na njihove cijene. Manje cijene značile bi i manje poreza u gradsku kasu.
„Veliko pitanje je šta će se dešavati u oblasti stanogradnje. Gradnja kuća i stanova je kičma američke ekonomije. Pitam se da li političari u Washingtonu znaju šta rade kada o tome pričaju“ – dodaje gospodin Burke.
U Washingtonu, u Kongresu, lideri stranačkih većina, senator Harry Reid, Demokrata i kongresmen John Boehner, Republikanac, priznaju da je dogovor još uvijek blokiran:
„Stojimo u mjestu...“
„Nema dogovora...“
Nije bilo uvijek tako.
Bivši predsjednik Bill Clinton, Demokrata, uspješno je sa Republikancima dogovorio postizanje ravnoteže u federlnom bužetu.
I Ronald Reagan je, kao predsjednik Republikanac, sa Demokratama kao većinom u Kongresu uspješno dogovorio reformu državnog penzionog fonda.
Reagan je odrastao u Dixonu. Kuća u kojoj je živio je nacionalno spomen-obilježje. Direktorica tog obilježja Ann Lewis za sadašnji mrtvi čvor u Washingtonu kaže:
„Mislim da bi Reagan bio vrlo razočaran takvim stanjem. Da je on predsjednik dogovor bi bio postignut mnogo ranije. Reagan je vjerovao u dvostranačje.“
Dixon nije jedini grad u kome se strahuje od moguće fiskalne provalije. Velika, neselektivna, prinudna kresanja budžetske potrošnje negativno će se odraziti širom Sjedinjenih Država, ističe Michaell Wallace iz Nacionalnog udruženja gradova i dodaje:
„Gradovi su prošli kroz recesiju uz teške napore. Ono što se ne bi smjelo desiti je to da im Kongres oteža sadašnje stanje. A do toga će doći neselektivnim povećanjem poreza i kresanja budžetske potrošnje.“
Gradonačelniku Dixona Jamesu Burke-u ne ostaje ništa drugo osim da čeka:
„Ekonomska stabilnost nam je potrebna. Da li ćemo je imati i od početka iduće godine .... ne znam.“
