Filmska publika u Južnoj Koreji imala je rijetku priliku vidjeti jednu sjevernokorejsku romantičnu komediju. Film “Drugarica Kim leti” prikazan je dva puta ovog tjedna na Međunarodnom filmskom festivalu u Busanu. Iz tog lučkog grada na jugu Juzne Koreje - Jason Strother...
Međunarodni filmski festival u Busanu najveći je te vrste u Aziji i prikazuje filmove sa cijelog kontinenta, ali i iz drugih dijelova svijeta. Na ovogodišnjem festivalu našao se i jedan film iz Sjeverne Koreje.
“Drugarica Kim leti” romantična je komedija o jednoj mladoj rudarki koja sanja o tome da postane akrobatkinja u cirkusu. Zahvaljujući svojoj odlučnosti i podršci svojih kolega-rudara, drugarica Kim dospijeva na trapez, njezin se san ostvaruje, i ona osvaja srce arogantnog akrobata u cirkuskoj ekipi [koji vjeruje da je rudarima mjesto ispod, ne iznad zemlje]. Za razliku od mnogih drugih sjevernokorejskih filmova, u ovome je vrlo malo političke ideologije.
To možda možemo zahvaliti utjecaju evropskih režisera, Belgijanke Anje Daelemans i Britanca Nicholasa Bonnera. Oni su, zajedno sa sjevernokorejskim režiserom Kim Gwang Hunom, radili s glumačkom ekipom sastavljenom isključivo od sjevernokorejskih glumaca.
Ljudi se mogu identificirati s tim likovima. Bilo to na svjetskoj premijeri u Torontu ili ovdje, u Južnoj ili Sjevernoj Koreji, ljudi se poistovjećuju s tim pojedincima jer takve znamo i u stvarnom životu,” kaže Nicholas Bonner.
Ljudima koji su došli na festival u Busanu, dodaje Bonner, nije promaknuo humor u “Drugarici Kim”. No, nisu Južnokoreanci jedini koji su impresionirani tim filmom.
Tridesetpetogodišnja Dong Myoung-sook, koja je pobjegla iz Sjeverne Koreje, vidjela je neke scene iz filma na internetu. Kao veliki ljubitelj filma, ona smatra da bi filmovi poput “Drugarice Kim” mogli promijeniti mišljenja Južnokoreanaca o njihovim sjevernim susjedima.
“Moji južnokorejski prijatelji mogu preko sjevernokorejskih filmova saznati da nije sve samo propaganda, da i u Sjevernoj Koreji ima prijateljstva, ljubavi i svakodnevnih stvari.”
Organizatori Međunarodnog filmskog festivala u Busanu kažu da i za sjevernokorejske filmove ima mjesta na festivalu. Lee Sang-yong je programski direktor:
“Iako s onima u Sjevernoj Koreji ne može izravno komunicirati, kulturna razmjena, poput filmova, može biti jedan način komuniciranja.”
Producenti filma izražavaju nadu da će film “Drugarica Kim leti” biti prikazan i široj publici, na više mjesta, na obje strane korejskog poluotoka.
Međunarodni filmski festival u Busanu najveći je te vrste u Aziji i prikazuje filmove sa cijelog kontinenta, ali i iz drugih dijelova svijeta. Na ovogodišnjem festivalu našao se i jedan film iz Sjeverne Koreje.
“Drugarica Kim leti” romantična je komedija o jednoj mladoj rudarki koja sanja o tome da postane akrobatkinja u cirkusu. Zahvaljujući svojoj odlučnosti i podršci svojih kolega-rudara, drugarica Kim dospijeva na trapez, njezin se san ostvaruje, i ona osvaja srce arogantnog akrobata u cirkuskoj ekipi [koji vjeruje da je rudarima mjesto ispod, ne iznad zemlje]. Za razliku od mnogih drugih sjevernokorejskih filmova, u ovome je vrlo malo političke ideologije.
To možda možemo zahvaliti utjecaju evropskih režisera, Belgijanke Anje Daelemans i Britanca Nicholasa Bonnera. Oni su, zajedno sa sjevernokorejskim režiserom Kim Gwang Hunom, radili s glumačkom ekipom sastavljenom isključivo od sjevernokorejskih glumaca.
Ljudi se mogu identificirati s tim likovima. Bilo to na svjetskoj premijeri u Torontu ili ovdje, u Južnoj ili Sjevernoj Koreji, ljudi se poistovjećuju s tim pojedincima jer takve znamo i u stvarnom životu,” kaže Nicholas Bonner.
Ljudima koji su došli na festival u Busanu, dodaje Bonner, nije promaknuo humor u “Drugarici Kim”. No, nisu Južnokoreanci jedini koji su impresionirani tim filmom.
Tridesetpetogodišnja Dong Myoung-sook, koja je pobjegla iz Sjeverne Koreje, vidjela je neke scene iz filma na internetu. Kao veliki ljubitelj filma, ona smatra da bi filmovi poput “Drugarice Kim” mogli promijeniti mišljenja Južnokoreanaca o njihovim sjevernim susjedima.
“Moji južnokorejski prijatelji mogu preko sjevernokorejskih filmova saznati da nije sve samo propaganda, da i u Sjevernoj Koreji ima prijateljstva, ljubavi i svakodnevnih stvari.”
Organizatori Međunarodnog filmskog festivala u Busanu kažu da i za sjevernokorejske filmove ima mjesta na festivalu. Lee Sang-yong je programski direktor:
“Iako s onima u Sjevernoj Koreji ne može izravno komunicirati, kulturna razmjena, poput filmova, može biti jedan način komuniciranja.”
Producenti filma izražavaju nadu da će film “Drugarica Kim leti” biti prikazan i široj publici, na više mjesta, na obje strane korejskog poluotoka.