Kontroverzna priča o bijegu iz sibirskog zatvoreničkog logora tijekom Drugog svjetskog rata inspiracija je za novi film Petera Weira, redatelja i koscenarista koji je šest puta bio nominiran za oskara. Alan Silverman za nas je pogledao film „The Way Back“.
Jednog zimskog dana 1940. godine, sedam zatvorenika pobjegne iz jednog od sibirskih gulaga Sovjetskog Saveza, ravno u mećavu koja prikrije njihov bijeg. To je početak zaprepašćujućeg, godinu dana dugog puta koji ih vodi – pješice! – nekih 6500 kilometara preko smrznute tundre, spržene pustinje i varljivih planina.
Raznorodna skupina bjegunaca uključuje kriminalca, svećenika, poljske ratne veterane, glumca te jednog američkog inženjera. Kad jednom pobjegnu iz logora, oni moraju preživjeti u pustošnom okolišu gdje čak i pomaganje drugim gladujućim putnicima znači riskiranje vlastitih života.
Jim Sturgess glumi Janusza, veterana poljske vojske, čija se snalažljivost u divljini pokaže ključnom za preživljavanje bjegunaca. Pripremajući se za ulogu, ovaj se britanski glumac susreo sa stvarnim preživjelim Poljacima iz gulaga, koji sada žive u Engleskoj. Jedan od njegovih sugovornika ne samo da je preživio logor, nego je iz njega i pobjegao! Točno ono što je Sturgessu trebalo kao pravi živi primjer.
Ed Harris glumi zagonetnog Mr. Smitha, američkog inženjera koji je otišao u Sovjetski Savez kako bi pomogao u gradnji moskovske podzemne željeznice, no, završi kao zatvorenik u Sibiru. Harris kaže da je, pripremajući se za ulogu, saznao mnoge povijesne pojedinosti koje su danas znane tek malom broju Amerikanaca.
"Nisam imao pojma ne samo o tome što je stvarno Sibir, nego o razmjerima sustava gulaga. Od kraja ruske revolucije, pa do 1955. – par godina nakon Staljinova smrti – postojale su tisuće takvih logora, kroz koje je prošlo oko 20 milijuna ljudi. Nisam imao pojma niti da su Amerikanci odlazili u Rusiju … tisuće njih," kaže Harris.
Jedna ruska trgovinska agencija je početkom 1931. godine u Americi oglašavala zapošljavanje u Sovjetskom Savezu, kaže Harris. U prvih osam mjeseci te godine, agencija je primila 100 tisuća prijava za poslove u Rusiji. Tada je u Americi bilo 13 milijuna nezaposlenih, sa stopom neuposlenosti od 20 posto. Farmeri, liječnici, odvjetnici, inženjeri, svi oni su se javili za posao u Rusiji, otišli tamo, a potom se nisu mogli vratiti.
Film „The Way Back“ inspiriran je međunarodnim best-sellerom 'Dugo pješačenje: Istinita priča o hodu do slobode', prvi put objavljenim prije 55 godina. Autor Slavomir Rawicz je tvrdio da je roman temeljen na njegovim vlastitim iskustvima, ali, godinama kasnije, otpečaćeni arhivi bivšeg Sovjetskog Saveza objelodanili su dokumente kontradiktorne njegovom iskazu.
Ta je kontroverza zaintrigirala redatelja i koscenarista Petera Weira, premda je pristao napraviti film tek kad je potvrđeno da je do bijega pješke zaista i došlo, čak i ako Rawicz nije bio jedan od sudionika. Upravo zato, Weir je film posvetio – 'neznanim bjeguncima', a knjigu shvatio kao inspiracijsku polaznu točku.
U ostalim ulogama pojavljuju se: engleski kazališni i filmski glumac Mark Strong, kao zatvorenik koji isplanira bijeg; Irac Colin Farrell kao okorjeli kriminalac koji se pridruži bijegu; te, mlada irska glumica Saoirse Ronan, kao tinejđerka koja kao siroče živi na ulicama i postaje dio skupine na njihovom dugom pješačenju do slobode. Lokacije u Bugarskoj i u Maroku 'glume' pejsaže Sibira i pustinje Gobi.
