Igrani film Billa Condona, The Fifth Estate, o WikiLeaks-u i njegovom osnivaču Julian Assange-u, fokusiran je na informativni rat u digitalnom dobu i postavlja pitanje da li je sloboda da se objave povjerljive informacije po važnosti iznad nacionalne sigurnosti. Ova, po žanru filmska doku-drama, u kojoj ulogu Assange-a glumi Benedict Cumberbatch, nastavlja se na pravi dokumentarac Alexa Gibney-a, We Steal Secrets, radjen na istu temu. Oba filma, premda veoma različita, pokazuju da je i u ovo digitalno doba - posjedovanje informacije i dalje izvor moći.
2010. godine, više od 90,000 strogo povjerljivih dokumenata američke vojske publikovano je na jednoj opskurnoj web stranici australijskog komjuterskog hackera, Juliana Assange-a. Assange i njegov Wikileaks su glavni karakteri u filmu Billa Condona, The Fifth Estate.
Kad bismo samo našli jednu osobu visokog morala, jednog "zviždača", ljudi bi mogli zbaciti najmoćnije i najrepresivnije režime.
U ovom filmu, Assange je u centru radnje mnogo prije njegove objave ogromnog broja tajnih američkih vojnih zapisnika iz afganistanskog rata. U filmu je on prikazan kao briljantan, egocentričan i beskrupulozan čovjek, koji informacije otkriva bez obzira na cijenu u ljudskim životima. Njegove ideje dovode ga u sukob sa najbližim saradnikom, Danielom Bergom.
Reditelj Bill Condon naglašava pitanje odgovornosti.On kaže:
Postoje na internetu stvari koje su istinite, a postoje i one koje nisu istinite. Ko će, dakle, ko će biti u stanju da nam, konačno, pomogne da vidimo razliku izmedju njih. Tradicionalno, to je bila uloga žurnalizma, takozvane "četvrte poluge društva", ali to postaje preskupo.
Peta poluga se pojavila odnedavno i predstavlja je vrsta civilnog žurnalizma koji dolazi zajedno sa internetom.
Premda Condon tvrdi da je njegov film izbalansiran, ipak je izazvao reakcije publike protiv Assange-a. Njegova simplifikacija karaktera likova navela je samog Assange-a da osudi film. A i mnogi filmski kritičari se slažu da filmu nedostaje dubina
kakvu ima dokumentarac Alexa Gibney-a, We Steal Secrets, o Assange-u i redovu Bradley Manningu, koji mu je dostavio sporne dokumente.
Što sam dublje ulazio u to, sve sam se više pitao zašto Manning nije ustvari veći dio ove priče, tako da se fokus počeo mijenjati i Bradley Manning je, rekao bih, barem jednako važan za ovaj film kao i Julian Assange., kaže Alex Gibney.
Gibney prikazuje Manningovu muku i dileme oko informacija koje je proslijedio. On, takodje, predstavlja i reportera lista Guardian, Nicka Davies-a kao važnog učesnika u redigiranju osjetljivih informacija iz dokumenata.
U izjavi za Glas Amerike, reporter Mark Davis, koji je sa Assangeom bio tokom njegove kolaboracije sa Guardianom, pokazuje drugačiju sliku. On kaže "svi u prostoriji su jedva čekali da se informacije objave, uprkos Assangeovim rezervama. I upravo je Assange bio taj koji je lično i sam, uklonio 10 hiljada imena prije objavljivanja dokumenata.
Kakav god bio njegov moralni razlog, oba filma se slažu da je Assange revolucionizirao način na koji informacije danas dolaze do nas.
2010. godine, više od 90,000 strogo povjerljivih dokumenata američke vojske publikovano je na jednoj opskurnoj web stranici australijskog komjuterskog hackera, Juliana Assange-a. Assange i njegov Wikileaks su glavni karakteri u filmu Billa Condona, The Fifth Estate.
Kad bismo samo našli jednu osobu visokog morala, jednog "zviždača", ljudi bi mogli zbaciti najmoćnije i najrepresivnije režime.
U ovom filmu, Assange je u centru radnje mnogo prije njegove objave ogromnog broja tajnih američkih vojnih zapisnika iz afganistanskog rata. U filmu je on prikazan kao briljantan, egocentričan i beskrupulozan čovjek, koji informacije otkriva bez obzira na cijenu u ljudskim životima. Njegove ideje dovode ga u sukob sa najbližim saradnikom, Danielom Bergom.
Reditelj Bill Condon naglašava pitanje odgovornosti.On kaže:
Postoje na internetu stvari koje su istinite, a postoje i one koje nisu istinite. Ko će, dakle, ko će biti u stanju da nam, konačno, pomogne da vidimo razliku izmedju njih. Tradicionalno, to je bila uloga žurnalizma, takozvane "četvrte poluge društva", ali to postaje preskupo.
Peta poluga se pojavila odnedavno i predstavlja je vrsta civilnog žurnalizma koji dolazi zajedno sa internetom.
Premda Condon tvrdi da je njegov film izbalansiran, ipak je izazvao reakcije publike protiv Assange-a. Njegova simplifikacija karaktera likova navela je samog Assange-a da osudi film. A i mnogi filmski kritičari se slažu da filmu nedostaje dubina
kakvu ima dokumentarac Alexa Gibney-a, We Steal Secrets, o Assange-u i redovu Bradley Manningu, koji mu je dostavio sporne dokumente.
Što sam dublje ulazio u to, sve sam se više pitao zašto Manning nije ustvari veći dio ove priče, tako da se fokus počeo mijenjati i Bradley Manning je, rekao bih, barem jednako važan za ovaj film kao i Julian Assange., kaže Alex Gibney.
Gibney prikazuje Manningovu muku i dileme oko informacija koje je proslijedio. On, takodje, predstavlja i reportera lista Guardian, Nicka Davies-a kao važnog učesnika u redigiranju osjetljivih informacija iz dokumenata.
U izjavi za Glas Amerike, reporter Mark Davis, koji je sa Assangeom bio tokom njegove kolaboracije sa Guardianom, pokazuje drugačiju sliku. On kaže "svi u prostoriji su jedva čekali da se informacije objave, uprkos Assangeovim rezervama. I upravo je Assange bio taj koji je lično i sam, uklonio 10 hiljada imena prije objavljivanja dokumenata.
Kakav god bio njegov moralni razlog, oba filma se slažu da je Assange revolucionizirao način na koji informacije danas dolaze do nas.
