1960., podvodno istraživačko vozilo pod nazivom Trieste dostiglo je dubinu od 11 kilometara na najdubljem dijelu Pacifičkog oceana u blizini obala Guama. Dostignuće nikada nije ponovljeno.
Donald Walsh, jedan od dva pilota se prisjetio prošlosti u Muzeju američke mornarice u Washingtonu. Batiskaf Trieste, odnosno specijalna ronilica za istraživanje morskih dubina je ondje stalni izložak. "Znanstvenici u mornaričkom laboratoriju su odlučivali o istraživačkim projektima i o opremi koju ćemo staviti na vozilo kako bi uradili mjerenja i uzeli uzorke iz mora. ", prisjeća se Walsh.
Prije 50 godina tada mladi mornarički poručnik je kopilotirao na Triesteu kada je postavio rekord na dubini od 11,500 metara, ili na dubini većoj od visine Mount Everesta. "Nema boljeg načina za demostraciju sigurnosti ove platforme, nego uroniti na toliku dubinu i vratiti se bez ijednog kvara.", kaže Walsh.
Trieste je samopropelirajući brod. Walsh objašnjava da paluba, konstrukcija i komandni most njegove gorivom ispunjene komore podsjećaju na podmornicu: "U principu ovo je podvodni balon. Sastoji se od dva dijela: Ovaj dugi cilindrični objekat je balon, ispunjen substancom lakšom od vode, što je avijacijsko gorivo. Ulje pluta na vodi, i na taj način se dobiva plovnost vozila. Zatim ispod balona se nalazi kabina za krhke ljude."
U kabini ima mjesta za dvoje ljudi. Na Triesteovom povijesnom zaronu, kopiloti su bili David Walsh i švicarski znanstvenik Jacques Piccard, čiji je otac Auguste Piccard dizajnirao brod. 23. siječnja 1960. je Trieste krenuo na misiju. Sve je išlo glatko dok Walsh nije čuo prigušeni udar na devet i pol kilometara dubine.
To im je privuklo pažnju, ali još nisu znali šta je. Na kraju se ispostavilo da je udar koji su čuli bio posljedica pucanja pleksiglas prozora. Na sreću nije procurilo, a brod je isplovio netaknut iz Marijanske brazde, najdubljeg dijela oceana. Prije nego se u potpunosti zamutio pogled iz broda vidjeli su plosnatu ribu na dnu oceana, što je rijedak prizor kralježnjaka na top dubini.
Brod je isplovio na površinu sigurno, nakon osam sati. Walsh kaže da je Trieste ostavio otisak koji su buduće ekspedicije slijedile: "Mi smo sve prvi isprobali, ne jer smo mi bili pioniri ili izumitelji, nego nas je nužda primorala na razne izume. Ako smo nešto trebali morali smo sami napraviti."
Iako je tada napredna tehnologija uključivala samo svjetla, kamere, motore i električne sisteme, nikada se nijedan čovjek nije vratio na tu dubinu oceana, iako je japansko vozilo stiglo na isto mjesto 1995. 2009. bespilotni batiskaf pod imenom Nereus je napravilo isti poduhvat.
David Walsh kaže da pozdravlja napredak tehnologije, ali žali što je većina oceanskih dubina još uvijek neistražena i što postoji samo nekoliko brodova koje idu na takve misije.
