Jedna europska opera s kraja 18. stoljeca moze zvucati kao neobican odabir za zabavu modernog arapskog gledateljstva. Ali umjetnost je umjetnost. To je barem poruka skupine egipatskih pjevaca koji za iduci mjesec pripremaju Carobnu frulu, Wolfganga Amadeusa Mozarta.
Sudionici projekta okupili su se nedavno u jednom malom stanu u Kairu kako bi dogovorili detalje preinake Carobne frule za njenu premijeru u biblioteci Aleksandrije, simbolu moderne egipatske kulture.
Neveen Allouba je producentica i jedan od prevoditelja libreta.
“Ideja za Carobnu frulu na arapskom, u Aleksandriji, rodila se za proslogodisnjeg novogodisnjeg koncerta na kojemu smo nastupali Raouf Ashraf i ja; Raouf je pjevao ariju Papagena na njemackom i tada smo odlucili da otpjeva i jedan stih u klasicnoj arapskoj verziji.”
Sarah Enany pokretacka je sila prijevoda i osuvremenjivanja libreta iz 18. stoljeca:
“Bila sam sokirana kad je Neveen odlucila izvesti operu na egipatskom arapskom, najcudnovatija ideja ikada.”
Neveen Allouba kaze da su svi glavni likovi, Papageno i Pamina i Monostatos, jako jednostavni. Papagena izvodi Raouf Zaidan:
“Dobro se sjecam rijeci koje je izrekla Sarah, jos na pocetku – time legitimiziramo nas jezik. To mi se jako dopalo, jer kad odem dolje u souk, kupiti voca i povrca, slusam ljude kako govore i taj mi se njihov jezik svidja. On je ziv, sluzimo se njime, ali zasto ga koristiti samo u kupovini rajcica? Zato mi se dopalo to sto je rekla Sarah, na ovaj nacin iskazujemo jeziku postovanje i potvrdjujemo znacaj koji on ima.”
Ponovno Sarah Enany, jedna od prevoditeljica libreta:
“Podjela umjetnosti na visoku i nisku, cijela ideja da se kultura pise velikim slovom “K”, samo otudjuje ljude. U kairskoj Operi, publika, tocnije njen muski dio, mora se, recimo, pridrzavati pravila odijevanja, ne mozete doci bez odijela i kravate, sto odmah otudjuje veliki broj ljudi koji to nemaju, jer nismo ekonomski bogata zemlja. Zasto onda jos i jezicna barijera? Neveen je u pravu – treba operu uciniti pristupacnijom, mislim da je to vazno.
I ne mora to biti zapadnjacka opera, kaze Ashraf Sewailman, koji pjeva u ulozi Sarastra:
“Sve sto je potrebno, to je da to bude dobra umjetnost koja ce hraniti ljude. Umjetnost ne moze biti rezervirana samo za elitu. A sto se odijevanja tice – cak i oni koji se u novom valu islamizacije striktno pridrzavaju nekih pravila, djevojke, recimo, koje nose hidžab pa i niqab, dodaju neku ludu boju – svi imaju potrebu izraziti neku ljepotu i imati je u svojim zivotima."