U Turskoj je u toku trodnevna žalost nakon napada u prošlu subotu koji, uz primicanje po ishodu neizvjesnih parlamentarnih izbora, na tragičan način ukazuju na brojne izazove sa kojima se suočava Turska.
Međuetnička trvenja, kriza sa izbjeglicama, tenzije sa Rusijom.... najkrupniji su od tih izazova. Da bi izbjegla još veće tenzije, turska vlada je zabranila domaćim medijima da emitiraju snimke eksplozija dvije bombe koje su se dogodile na okupljanu Kurda i drugih koji su, izlaskom na ulice Ankare tražili jednakost i mir. Nakon što su u nedjelju u praskozorje tijela ubijenih uklonjenja, nastavljena je još intenzivnija istraga i potraga za izvršiocima napada.
Na prosvjedima koji su u više gradova uslijedili nakon bombaških napada Levent Altun, učesnik prosvjeda u Istanbulu, je rekao:
"Oni koji pokušavaju zatvoriti usta narodu pokrenuli su rat i ono što se desilo u Ankari je još jedna linija fronta. Ljudi su protiv rata, zahtijevaju mir, a ekstremisti ih pokušavaju ućutkati bombama. Zato smo na ulicama, da pokažemo da nećemo biti zaustavljeni ekstremističkim bombama."
Napadi u Turkoj osuđeni su širom Evrope, a čelnici NATO-a naglašavaju da će Savez čvrsto i jedinstveno stajati uz Tursku u borbi protiv terorizma.
Rastuća nestabilnost u Turskoj je takođe velika glavobolja za NATO. Turskoj je potrebna podrška Saveza i u situaciji kada ruski vojni avioni, vršeći zračne udare u Siriji, ulijeću i u zračni prostor Turske. Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a ističe:
"Članice saveza su u stalnom kontaktu i procjenjuju situaciju sa Turskom. Ključno je da imamo kapacitete da pojačamo, inače, jaku tursku armiju. Čvrsto smo opredjeljeni da štitimo i branimo Tursku."
Nakon terorističkih napada u Ankari, predsjednik Rusije Vladimir Putin uputio je Turskoj izraze saučešća i solidarnosti i ponudio pomoć:
"Trebalo bi da ujedinimo naše napore u borbi protiv zla. Želim narodu i predsjedniku Turske izraziti moje duboko žaljenje. Ono što se desilo u Ankari je bezočan čin terorizma."
Bilo kakvo uključivanje Rusije u zbivanja u Turskoj bilo bi dalje kompliciranje sadašnjeg stanja za NATO i Zapad. Njihova strategija prema zbivanjima u Siriji i Iraku ovisi od strateški vrlo bitne pozicije Turke, i kada je u pitanju korištenje turskih zračnih baza i za zbrinjavanje miliona izbjeglica, najbrojnih iz zona ratnih sukoba u Siriji i Iraku.
Za sada nijedna ekstremistička ili teroristička grupa nije preuzela odgovornost za napade u Ankari. Ti su napadi, kratko rečeno, još jedan znak turbulentnog stanja u Turskoj sa kojim se Turska suočava u vremenu i okolnostima vrlo bitnim za Bliski i Srednji Istok.
