Deset godina stari euro prolazi kroz svoju prvu ozbiljnu krizu. Neke članice euro-zone u velikim su dugovima te im druge moraju posuditi novac kako bi se spriječio bankrot i učvrstila zajednička valuta. Najveći dio tih zajmova morat će osigurati Njemačka, najveća europska ekonomija. Mnogi Nijemci nisu baš oduševljeni što se od njih očekuje da pomažu, kako smatraju, rastrošnoj zemlji poput Grčke.
Nad Europom su se nadvili oblaci. I u najzdravijim ekonomijama kontinenta očita je zabrinutost. Njemačka je vlada nedavno usvojila najoštriji program javne štednje u posljednjih šezdeset godina. Berlin se nada da će na taj način potaknuti i druge zemlje euro-zone da se ponašaju racionalnije. Artur Fischer, direktor berlinske burze kaže da su se tržišta novca stabilizirala, nakon objavljivanja njemačkog programa štednje: "Prosječni investitor shvaća da su se morale izglasati ozbiljne mjere. Profesionalni investitori također razumiju važnost ovih odluka te da one idu u pravom smjeru".
Na burzama je posljednjih mjeseci bilo očito nervoznije raspoloženje, zbog zabrinutosti za stabilnost eura. Kriza je počela kada je postalo očito da Grčka ne može nastaviti otplaćivati svoje zajmove. Izvan Grčke, postojala je zabrinutost da će posljedice snositi cijela euro-zona. Njemačka, kao najveća ekonomija na kontinentu, pristala je financirati nova zajmovna jamstva za Grčku, pod uvjetom da Atena počne provoditi striktni plan štednje u javnom sektoru. U Grčkoj se zbog toga izvjesno vrijeme demonstriralo na ulicama, ali niti u Njemačkoj nije vladalo zadovoljstvo. Mnogi su Nijemci smatrali da oni ne bi trebali pomagati nekome tko je trošio više nego što ima. Međutim, Artur Fischer s berlinske burze kaže kako takav stav nije ispravan: "Uzmimo da je Grčka bankrotirala. Njihovi zajmovi su u eurima, i njihov bi bankrot bio i naš ogroman gubitak. Jer, većinu novca su im posudile upravo njemačke banke. Prema tome, da je Grčka bankrotirala, mnoge bi se europske banke našle u velikim problemima, pogotovo u Njemačkoj".
Poučene grčkom dužničkom krizom, najveće europske ekonomije, zajedno s Međunarodnim monetarnim fondom, odlučile su izdvojiti nekih bilijun dolara za zajmovna jamstva, u slučaju slične krize u budućnosi. Michael Stuermer, komentator njemačkog dnevnika Die Welt, sumnja međutim u dugoročnu stabilnost eura. On misli da je raspad euro-zone prilično izgledan: "Moglo bi se dogoditi da stabilnije ekonomije, na čelu s Njemačkom, odluče da im je dosta. Reći će – 'ako želite da vas spašavamo, prvo moramo spasiti sebe'. I vratit će svoj franak, gulden i marku, ili osnovati novu valutu zajedničku sjevernoj Europi. Južna bi se Europa u tom slučaju, fiskalno gledano, jednostavno raspala".
Mnogi analitičari su upozoravali da će zajednička valuta euro biti nestabilna ako svaka članica euro-zone vodi vlastitu proračunsku politiku. Markus Kerber, ekonomist koji predaje na berlinskom Tehnološkom sveučilištu, kaže da se euro-zona mora rekonstruirati: "U ovom obliku, ona ne može opstati. Moramo je reorganizirati. Dugoročno gledano, Grčka joj uopće ne može biti članica jer druge zemlje ne mogu izdvojiti toliko puno novca kako bi ju stalno držale stabilnom".
Artur Fischer, direktor berlinske burze, uvjeren je međutim da će euro preživjeti. On smatra da je zajednička valuta, zajedno s političkim vezama koje postoje među europskim zemljama, previše važna da bi se od nje – u prvoj ozbiljnoj krizi – odustalo.