Izraelski vojnik Gilad Shalit oslobođen nakon pet godina zarobljeništva, istovremeno oslobođena i prva grupa od 477 Palestinaca, uz još oko 500 koji će takođe biti oslobođeni - najkraći je rezime egipatskog posredovanja. Istovremeno, to je i do sada najuvjerljivi kontra-argument svima onima koji su predviđali da bi se odnosi Izraela i Egipta, nakon silaska sa političke scene Hosnija Mubaraka, mogli početi pogoršavati.
Razmjena zatvorenika istovremeno je i najveći dosadašnji je spoljno-politički "udar" aktualnog egipatskog vojnog vrha. Izrael ne propušta istaći zahvalnost Kairu za centralnu posredničku ulogu u postizanju tog dogovora. Te tople riječi u velikoj su suprotnosti nakon nedavnih tenzija izazvanih izraelskim ubistvom pet egipatskih graničara i gnjevnim napadima Egipćana na izraelsku ambasadu u Kairu.
Izrael brine mogućnost porasta islamističkog ekstremizma u Egiptu poslije Mubaraka, koji je dugi niz godina pod snažnim pritiskom držao ekstremištičke grupe, odgovorne i za ubistvo Anvara al Sadata, Mubarakovog prethodnika, zbog potpisivanja mirovnog sporazuma sa Izraelom.
Na jednom nedavnom fundamentalističkom skupu Aboud el Zomor, ekstremista iz grupe Gama Islamiya, optužen planiranje Sadatovog ubistva 1981. godine, ustvrdio je da egipatsko-izraelski mirovni sporazum treba biti poštovan, uz pregovore o modifikacijama.
„Sporazum treba očuvati zbog stabilnosti na obje strane, treba ga poštovati jer je to međunarodni pravni akt. Ali mi želimo da bude ostvaren i mirovni sporazum iz Camp Davida, posebno njegovi ekonomski i socijalni aspekti“ - rekao je el Zomor.
Mnogi u Kairu, uključujući i vladajući vojni vrh, Vrhovno vijeće Oružanih snaga, su jednako pragmatični. Jedno od pitanja koje u skladu sa tim pragmatizmom treba biti riješeno je pitanje krijumčarskog tunela između Egipta i Pojasa Gaze, javne tajne i u vrijeme Mubarakovog režima.
Egipatski analitičar Hisham Kassem ističe:
„Politika će sada, kako izgleda, biti racionalnija. Vrhovno vijeće Oružanih snaga je osiguralo potrebnu opremu za uništavanje tunela da bi stavilo tačku na to pitanje i počelo sa ponovnim otvaranjem egipatsko-palestinske granice na razuman i regularan način.“
Kassem takođe smatra da će senzibilna spoljna politika Egipta biti nastavljena bez obzira ko naslijedi vojnu vladu:
„Naredni predsjednik, realno, neće biti i vrhovni vojni zapovjednik. To će biti, neoficijelno, neko iz vojnog vrha, jer vojska zna koliko košta rat i kakve su posljedice.“
Ispitivanja javnog mnjenja sugeriraju da Egipćani, fokusirajući se na modernizaciju zemlje nakon "egipatskog proljeća," žele održati status quo u odnosima sa Izraelom.
Said Sadek, profesor na univerzitetu American u Kairu, ističe da mnogi Egipćani čak izražavaju i poštovanje prema izraelskoj vladi koja je punih pet godina pokušavala i uspjela osigurati oslobađanje vojnika Gilada Shalita.
„Cijelo Arapsko proljeće je pokret, ili pokreti, o unutarnjim pitanjima, pitanjima građana. Ljudi ne žele biti tretirani kao subjekti nečije volje, moći, ili milosti. Žele odnos kakav je izraelska vlada imala prema Shalitu, žele da se tako i njihove vlade odnose prema njima.“
Da li će takav odnos lidera novog Egipta prema Egipćanima biti uspostavljen za sada je još uvijek teško pouzdano procijeniti. Ono što je u ovom trenutku sigurno je da egipatsko- izraelski odnosi neće dodatno opteretiti bremenito stanje u regionu Srednjeg Istoka.