Osnovna karakteristika egipatskih izbora bila je dilema mnogih Egipaćana da li glasati, kako i kome dati glas.
Pristalice opozicije, procjenjuju analitičari, nisu dominatno glasali za izbor Hamdeena Sabahija zbog njega samog, koliko su glasajući za njega bili protiv izbora Abdela Fataha el-Sissija, bivšeg zapovjednika egipatske armije koji Egiptom upravlja skoro godinu dana. Mnogi od onih koji podržavaju el-Sissija tvrde da nisu toliko mnogo glasali za njega zbog njega samog, koliko su, ipak mu dajući glas, glasali protiv izbora Mohameda Morsija, člana Muslimanskog bratstva i bivšeg predsjednika Egipta, zbačenog sa te funkcije prošle godine i još uvijek zatvorenog.
Na jednom od izbornih mjesta u Kairu Amela kaže da je izašla na glasanje da Mohamed Morsi ne bi bio izabran:
"Nemam se čemu nadati ukoliko bi se bivši predsjednik vratio na tu funkciju. Mnogi od nas ne žele Morsijev povratak."
Nakon zbacivanja Mohameda Morsija sa vlasti, stanje u Egiptu je znatno pogoršano, nasilje se širilo zemljom i na hiljade Egipćana je poginulo ili strpano u zatvore.
Fekry Nabil, glasnogovornik političke stranke "Za snažan Egipat" koja je bojkotirala izbore, ističe da se stranka kojoj pripada zalaže za re-definiranje egipatske politike i dodaje:
"Egipat je polarizirana zemlja, podijeljena između islamista i ne-islamista. Sa naše tačke gledišta, ta podjela nije realnost i to je sukob koji nam je nije potreban. Mi se trebamo boriti za demokratizaciju, protiv onih koji su protiv demokratije."
Nakon egipatskog proljeća, ili revolucije kako mnogi kažu, 2011. godine formirane su mnoge političke stranke. Jedna od njih je i umjerena, centristička "Stranka za slobodni Egipat" koja je privukla mnoge mlade Egipćane. Generalni sekretar te stranke Shahir George kaže da su mnogi članovi napustili stranku nakon što je general el-Sissi preuzeo vlast, plašeći se posljedica suprotstavljanja politici armijskog vrha. Sada....
"Izazov sa kojim se suočavamo je ponovo steći široko povjerenje koje nam nedostaje ovih dana. Moramo naći načina da preusmjerimo djelovanje ulice i sadašnje trendove ignoriranja ljudskih prava."
Nove političke stranke koje su protiv i vojne vladavine i vladavine zasnovane na vjerskim pravilima i njihovo članstvo su u procjepu, pod snažnim pritiskom dominatnih egipatskih struja. Za poboljšanje sadašnjeg stanja u Egiptu nužno je jasno se opredijeliti protiv represija i za poštivanje ljudskih prava, dodaje Shahir George:
"Sada se moramo fokusirarti na to kako izgraditi solidnu opoziciju koja će imati jasnu viziju ekonomskog razvoja i ostvarivanja političkih i građanskih prava."
Na glasačkim mjestima mnogi Egipćani su isticali da bi voljeli da su imali veći izbor. Mlade egipatske političke stranke, nedovoljno iskusne i uveliko fragmentirane, to im nisu mogle ponutiti. Budućnot tih stranaka je neizvjesna. Reperkusije zbog političkih oponiranja vlasti, i onoj koju je predvodio zbačeni predsjednik Morsi, i onoj koju je prevodio armijski vrh, bile su brojni pritici, česta hapšenja i gotovo svakodnevna maltretiranja članova tih stranaka.
