Rog Afrike se susreće sa najgorom sušom posljednjih decenija i agencije za humanitarnu pomoć pozivaju medjunarodnu zajednicu na pružanje trenutne pomoći u spašavanju na stotine hiljada ljudi kojima prijeti smrt od gladi. Eksperti takodjer ukazuju na potrebu dugoročnog riješenja problema koji prate poljoprivredu Afrike.
"Mi smo izdržali glad i čekali kiše. Naša je stoka uginula i morali smo prodati naše imanje kako bi došli u Mogadishu. Jeli smo travu da bi preživjeli." Kaže Kaltun Nur koja je napustila dom na zapadu Somalije i spas potražila u Mogadishu.
Fardosa Farah, koja je pješačila 25 dana kako bi stigla do Dadaab kampa u susjednoj Keniji kaže:
"Ova suša je uništila sve što smo imali. Ukoliko iko namjerava da tamo ostane to je pokušaj samoubistva."
Farah i Nur su medju mnogim u Africi koji su posljednjih sedmica potražili utočište i hranu u izbjegličkim kampovima. I dok na hiljade novih prelaze u Keniju humanitarne agencije upozoravaju na moguću katastrofu.
"Somalija je danas, bez ikakve sumnje, mjesto najgore humanitarne katastrofe sa kojom se susrećemo u svijetu. Ovdje u okolini kampa somalijskih izbjeglica Dadaab se nalaze najugroženiji medju ugroženim u svijetu", kaže komesar UN-a za izbjeglice Antonio Guterres.
Mofatt Ngugi je savjetnik za klimatske promjene u Birou za sigurnost hrane u Američkoj agenciji za medjunarodni razvoj - USAID. On kaže da je problem u Istočnoj Africi što se ljudi uglavnom oslanjaju na nomadsko stočarstvo:
"U regionu Zapadne Afrike ljudi se dobrim dijelom bave i poljoprivredom i nomadskim stočarstvom. Ali to nije slučaj u na Roga Afrike gdje se ljudi oslanjanju samo na seosko stočarstvo, tako da u potpunosti ovise od stoke."
Melinda Kimble, podpredsjednica UN-ove Fondacije ukazuje na još širi problem:
"Mislim da je u osnovi problem upravljanja i dobrim dijelom nesposobnosti javnog sektora da investira u infrastrukturu, istraživanje i naučne inovacije koje su potrebne za drugačiji pristup."
Kimble kaže da afrički farmeri već godinama prolaze kroz teška vremena:
"Sredinom 70-tih, bilo je mnogo teških perioda. Sredinom 80-tih smo imali krizu u Etiopiji i krize se ponavljaju od 1980-tih do 1998. u Somaliji, Eritreji i drugim zemljama na Rogu Afrike. Sve je to osjetljivo područje."
Ali Mofatt Ngugi kaže da nema brzih rješenja, te da su Sjedinjene Države započele program - Hrane u budućnosti, usmjeren otklanjanju nesigurnosti prehrane:
"Programa "Hrana u budućnosti", se fokusira na specifičnosti pojedinačnog regiona. Zatim na razvijanje tržišta. Dakle, ne samo na povećanje proizvodnje nego i na uspostavu tržišta u tim zajednicama tako da mogu proizvesti ne samo za svoje vlastite potrebe nego se uključiti i u širu ekonomiju."
Melinda Kimble kaže da će općeniti nedostatak kiša, i česte suše nastaviti da prate poljoprivredu Istočne Afrike, ali da ipak postoje putevi unapredjenja proizvodnje:
"Može se učiniti više na prikupljanju i konzerviranju vode ili utvrdjivanju prikladnijih sadnica i sjemena. Treba više investirati u pomalo napuštena sjemena kao što su afrički grašak i slatki krompir koji je jako hranljiv ali se ne proizvodi u dovoljnim količinama."
Iz UN-a kažu da u Istočnoj Africi ima više od dva miliona neuhranjene djece, od kojih pola miliona treba hitnu pomoć. Ukazuje se i na potrebu efikasnijeg sistema upozorenja, kao na primjer od predvidjanja suše.
