Deset godina nakon što je američki predsjednik George W. Bush objavio uspješan završetak borbenih operacija, po invaziji Iraka, iračke izbjeglice još uvijek u velikom broju stižu u Sjedinjene Države, bježeći od bombi i nasilja. Mnogi se naseljavaju u saveznoj državi Michigan i, kako iz Detroita javlja Kane Farabaugh, mišljenja su da američka misija uspostavljanja demokracije i sigurnosti u njihovoj zemlji - nije uspjela.
Riječima “Misija završena”, odnosno “Mission Accomplished”, koje su bile istaknute na zapovjednom mostu nosača aviona Abraham Lincoln, predsjednik George W. Bush želio je Amerikancima prenijeti osjećaj ostvarenja cilja, manje od dva mjeseca nakon invazije Iraka. “... u borbi za Irak, Sjedinjene Države i njihovi saveznici su prevladali,” rekao je tada.
Ali taj je osjećaj ubrzo nestao, kako je rastao broj žrtava na strani američkih i savezničkih snaga, u pobuni koja je uslijedila nakon invazije i Irak dovela na rub građanskog rata.
“Misija nije ostvarena i Amerikanci koji su u Iraku živjeli i radili znaju da ona nije ostvarena,” kaže Mohanad Kedage.
Mohanad je bio jedan od stotina vjernika koji su se, 31. listopada 2010. godine, zatekli na večernjoj misi u katoličkoj crkvi kad su nju napali teroristi.
U napadu je poginulo 58 osoba, među njima i nekoliko članova Mohanadove obitelji. Njegov je osjećaj sigurnosti bio iz temelja poljuljan.
“Troje smo izgubili u crkvi. Nema u Iraku sigurnosti. Ako bombama ne napadaju crkve, napadaju njima automobile. Ljudi nose pojas s bombama, uništavaju sebe i nedužne ljude.”
Nakon napada na crkvu, Mohanad Kedage je odlučio s obitelji napustiti Irak. Naselili su se u Michiganu i od početka jedva kraj s krajem sastavljaju.
“Nema posla. Živjeti u Americi je teško. Sama sigurnost nije dovoljna. U Iraku je bilo teško živjeti, ali teško je i ovdje.”
“Tijekom 2012. primili smo ovdje 4.600 Iračana,” kaže Mediha Tariq, programski koordinator u Centru arapske zajednice za ekonomske i socijalne usluge, u Michiganu.
Nastavak nesigurne situacije u Iraku dramatično je povećao broj izbjeglica koji žive u jugoistočnom dijelu Michigana, području s najvećom arapsko-američkom populacijom u Sjedinjenim Državama. Osim fizičkih ozljeda i bolesti, kaže Mediha Tariq, polovica svih iračkih izbjeglica pati od posttraumatskog stresnog poremećaja i barem četvrtina od duboke depresije.
“Ne znam što je htio reći time da je misija završena, jer nama je, mislim, to donijelo brdo problema. Drago nam je da možemo prihvatiti naše nove susjede, izbjeglice iz Iraka, ali oni sa sobom donose gomilu problema, a to znači mnogo posla.”
Mohanad Kedage još uvijek liječi svoje iskidane živce dok istovremeno, uz pomoć Centra arapske zajednice, pokušava namaknuti dovoljno sredstava da s obitelji može uopće preživjeti u Americi.
“Nikad se neću vratiti u Irak. Ne mogu ići natrag. Ovo je moj drugi dom. Prvi je Irak, drugi je Amerika.”
Drugi dom, u kojemu je Mohanadu prvi prioritet osigurati bolju budućnost za njegovu djecu.
Riječima “Misija završena”, odnosno “Mission Accomplished”, koje su bile istaknute na zapovjednom mostu nosača aviona Abraham Lincoln, predsjednik George W. Bush želio je Amerikancima prenijeti osjećaj ostvarenja cilja, manje od dva mjeseca nakon invazije Iraka. “... u borbi za Irak, Sjedinjene Države i njihovi saveznici su prevladali,” rekao je tada.
Ali taj je osjećaj ubrzo nestao, kako je rastao broj žrtava na strani američkih i savezničkih snaga, u pobuni koja je uslijedila nakon invazije i Irak dovela na rub građanskog rata.
“Misija nije ostvarena i Amerikanci koji su u Iraku živjeli i radili znaju da ona nije ostvarena,” kaže Mohanad Kedage.
Mohanad je bio jedan od stotina vjernika koji su se, 31. listopada 2010. godine, zatekli na večernjoj misi u katoličkoj crkvi kad su nju napali teroristi.
U napadu je poginulo 58 osoba, među njima i nekoliko članova Mohanadove obitelji. Njegov je osjećaj sigurnosti bio iz temelja poljuljan.
“Troje smo izgubili u crkvi. Nema u Iraku sigurnosti. Ako bombama ne napadaju crkve, napadaju njima automobile. Ljudi nose pojas s bombama, uništavaju sebe i nedužne ljude.”
Nakon napada na crkvu, Mohanad Kedage je odlučio s obitelji napustiti Irak. Naselili su se u Michiganu i od početka jedva kraj s krajem sastavljaju.
“Nema posla. Živjeti u Americi je teško. Sama sigurnost nije dovoljna. U Iraku je bilo teško živjeti, ali teško je i ovdje.”
“Tijekom 2012. primili smo ovdje 4.600 Iračana,” kaže Mediha Tariq, programski koordinator u Centru arapske zajednice za ekonomske i socijalne usluge, u Michiganu.
Nastavak nesigurne situacije u Iraku dramatično je povećao broj izbjeglica koji žive u jugoistočnom dijelu Michigana, području s najvećom arapsko-američkom populacijom u Sjedinjenim Državama. Osim fizičkih ozljeda i bolesti, kaže Mediha Tariq, polovica svih iračkih izbjeglica pati od posttraumatskog stresnog poremećaja i barem četvrtina od duboke depresije.
“Ne znam što je htio reći time da je misija završena, jer nama je, mislim, to donijelo brdo problema. Drago nam je da možemo prihvatiti naše nove susjede, izbjeglice iz Iraka, ali oni sa sobom donose gomilu problema, a to znači mnogo posla.”
Mohanad Kedage još uvijek liječi svoje iskidane živce dok istovremeno, uz pomoć Centra arapske zajednice, pokušava namaknuti dovoljno sredstava da s obitelji može uopće preživjeti u Americi.
“Nikad se neću vratiti u Irak. Ne mogu ići natrag. Ovo je moj drugi dom. Prvi je Irak, drugi je Amerika.”
Drugi dom, u kojemu je Mohanadu prvi prioritet osigurati bolju budućnost za njegovu djecu.
