Demonstracije u Turskoj se nastavljaju... Počele su kao znak prosvjeda protiv planova za izgradnju trgovačkih objekata na popularnom trgu u Istanbulu, koji je postao simbol sekularizma u Turskoj, a onda se proširile, kažu analitičari, na razna druga pitanja, uključujući nezadovoljstvo stavom vladajuće stranke prema velikom segmentu stanovništva koji ju ne podržava.
Proteste na trgu Taksim, u Istanbulu, izazvala je odluka gradskih vlasti o preuređenju parka. To više nije jedini razlog, po mišljenju analitičara.
“Ono što stoji iza tih protesta,” kaže Gul Berna Ozcan, stručnjakinja za Tursku pri Royal Holloway University, u Londonu, “poruka je vladi koja glasi: Dosta je bilo!”
Sekularni Turci, dodaje ona, osjećaju bijes i nemoć.
“Ključno pitanje je to da je AK partija propustila veliku šansu. Mogla je pokazati i dokazati skepticima u Turskoj i drugdje u svijetu da poštuje demokraciju i da demokracija i islam mogu zajedno koegzistirati i jedno drugo međusobno jačati.”
AK Partija je islamistički nadahnuti pokret premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji je na vlasti 10 godina i ponovno izabran prije dvije godine sa 50 posto glasova - ogromna margina po evropskim standardima. Njegova rezidencija meta je prosvjednika, ljutitih zbog poteza kojima se, između ostaloga, ograničavaju alkohol, javni izrazi ljubavi i zastrašuju novinari.
Bill Park, profesor na londonskom King Collegeu: “Ono što sad vidimo, to je ono što neki zovu ‘drugih 50%’ – 50% onih koji ne glasaju za vladajuću stranku. Oni sada izražavaju svoju frustraciju.”
A frustracija je osjetna širom Turske i odražava zabrinutost zbog pomaka ka islamizmu i zbog onoga što analitičari nazivaju pomanjkanjem interesa koje vlada pokazuje prema polovici zemlje koja ostaje čvrsto i nepokolebljivo sekularna.
Premijer Erdogan taj je osjećaj samo potpalio kad je u ponedjeljak krenuo u planirani posjet sjevernoj Africi, Maroku prvo, a prosvjednike jednostavno “otpisao” riječima “naivni” i “vruće glave” kojima manipuliraju “ekstremni elementi.”
Erdogan je predvidio da će prosvjedi prestati do njegova povratka, za nekoliko dana.
Analitičari su drugačijeg mišljenja.
“Ne radi se toliko o bitci za dušu Turske,” kaže profesor Park, “nego o tome da se nadmeću dvije duše. Pravi izazov, po mojem mišljenju, taj je kako će Turska, bez obzira tko je na vlasti i njome upravlja, naći puta da bude politički inkluzivnija.”
Stručnjaci kažu da u Turskoj postoji nešto poput tradicije netolerancije za opoziciju, bez ozbira tko je na vlasti. Ali nastavak prosvjeda neće pomoći premijerovoj želji da mijenja ustav i poveća vlastitu moć, a ni turskim nastojanjima da se pridruži Evropskoj uniji. Najveća je nada, kaže profesor Bill Park, da će ljudi koji okružuju premijera uspjeti uvjeriti ga da okonča polarizaciju i da se pozabavi problemima opozicije na konstruktivan način.
Proteste na trgu Taksim, u Istanbulu, izazvala je odluka gradskih vlasti o preuređenju parka. To više nije jedini razlog, po mišljenju analitičara.
“Ono što stoji iza tih protesta,” kaže Gul Berna Ozcan, stručnjakinja za Tursku pri Royal Holloway University, u Londonu, “poruka je vladi koja glasi: Dosta je bilo!”
Sekularni Turci, dodaje ona, osjećaju bijes i nemoć.
“Ključno pitanje je to da je AK partija propustila veliku šansu. Mogla je pokazati i dokazati skepticima u Turskoj i drugdje u svijetu da poštuje demokraciju i da demokracija i islam mogu zajedno koegzistirati i jedno drugo međusobno jačati.”
AK Partija je islamistički nadahnuti pokret premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji je na vlasti 10 godina i ponovno izabran prije dvije godine sa 50 posto glasova - ogromna margina po evropskim standardima. Njegova rezidencija meta je prosvjednika, ljutitih zbog poteza kojima se, između ostaloga, ograničavaju alkohol, javni izrazi ljubavi i zastrašuju novinari.
Bill Park, profesor na londonskom King Collegeu: “Ono što sad vidimo, to je ono što neki zovu ‘drugih 50%’ – 50% onih koji ne glasaju za vladajuću stranku. Oni sada izražavaju svoju frustraciju.”
A frustracija je osjetna širom Turske i odražava zabrinutost zbog pomaka ka islamizmu i zbog onoga što analitičari nazivaju pomanjkanjem interesa koje vlada pokazuje prema polovici zemlje koja ostaje čvrsto i nepokolebljivo sekularna.
Premijer Erdogan taj je osjećaj samo potpalio kad je u ponedjeljak krenuo u planirani posjet sjevernoj Africi, Maroku prvo, a prosvjednike jednostavno “otpisao” riječima “naivni” i “vruće glave” kojima manipuliraju “ekstremni elementi.”
Erdogan je predvidio da će prosvjedi prestati do njegova povratka, za nekoliko dana.
Analitičari su drugačijeg mišljenja.
“Ne radi se toliko o bitci za dušu Turske,” kaže profesor Park, “nego o tome da se nadmeću dvije duše. Pravi izazov, po mojem mišljenju, taj je kako će Turska, bez obzira tko je na vlasti i njome upravlja, naći puta da bude politički inkluzivnija.”
Stručnjaci kažu da u Turskoj postoji nešto poput tradicije netolerancije za opoziciju, bez ozbira tko je na vlasti. Ali nastavak prosvjeda neće pomoći premijerovoj želji da mijenja ustav i poveća vlastitu moć, a ni turskim nastojanjima da se pridruži Evropskoj uniji. Najveća je nada, kaže profesor Bill Park, da će ljudi koji okružuju premijera uspjeti uvjeriti ga da okonča polarizaciju i da se pozabavi problemima opozicije na konstruktivan način.
