Linkovi

Dan ozonskog omotača: Montrealski sporazum se pokazao izuzetno uspješnim


Fotografija NASA-e prikazuje kartu rupe u ozonskom omotaču iznad Antarktika u nedjelju, 20. oktobra 2019. Ljubičasta i plava boja označavaju najmanju količinu ozona, a žuta i crvena pokazuju najviše.
Fotografija NASA-e prikazuje kartu rupe u ozonskom omotaču iznad Antarktika u nedjelju, 20. oktobra 2019. Ljubičasta i plava boja označavaju najmanju količinu ozona, a žuta i crvena pokazuju najviše.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda 19. decembra 1994. proglasila je 16. septembar Međunarodnim danom zaštite ozonskog omotača, obilježavajući svake godine potpisivanje Montrealskog protokola na ovaj datum 1987. u Montrealu. Ovaj važan sporazum je potpisalo 196 država i Evropska unija.

Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, kako je puno ime ovog sporazuma, predstavlja sporazum o tome da će se proizvodnja i potrošnja većine spojeva koji oštećuju ozon u stratosferi postupno ukinuti. Protokol se prvenstveno odnosio na CFC spojeve – hlorofluorougljike, a dodatno je prilagođen i izmijenjen na idućim sastancima 1990. i 1997. Još je nekoliko umjetnih spojeva pored CFC-ova uvršteno na listu za postepeno ukidanje. Radi se o tetrahlorid ugljiku, metil hloroformu i halonima (haloalkanima).

Radi se zaista o sporazumu koji je u decenijama nakon potpisivanja donio korist i spriječio katastrofu. Da nije bilo Montrealskog protokola, ozonski omotač bi kolabrirao do 2040. a nastala šteta na vegetaciji dovela bi do 580 milijardi tona manje ugljika uskladištenog u šumama, drugoj vegetaciji i tlu do 2100. Nedavna studija objavljena u Nature pokazala je kako je obnova ozonskog omotača zahvaljujući zabranama i ograničenjima propisanim Montrealskim protokolom indirektno spasila i velike količine šuma i druge vegetacije koje zapravo „upijaju“ ugljični dioksid.

Ozon je plin koji predstavlja alotropsku modifikaciju kisika, a od njega se razlikuje po tome što umjesto dva atoma kisika u molekuli ima tri atoma. Ozon je otrovan, ali na velikim visinama je jako koristan za živi svijet na našoj planeti. U donjim slojevima stratosfere (15-35 km visine) nalazi se nešto koncentrisaniji - pa kažemo da tvori "ozonski omotač". Tu ne šteti živim organizmima, jer je mnogo daleko od njih, ali apsrobira jedan dobar dio Sunčevih UV zraka i time štiti žive organizme. Ozon upija oko 97-99% Sunčeog UV zračenja.

Ozonska rupa prvi put se pojavila prije nekoliko decenija, a uzrokovana je štetnim emisijama određenih hemikalija koje potječu od aerosola, rashladnih sredstava, pesticida i otapala. U ovim tvarima se nalaze hemikalije koje razaraju ozon poput CFC-a - freona, hidrohlorofluorokarboni i hidrofluorokarboni.

Ozonski omotač nije još u potpunosti obnovljen, ali se obnavlja i ako se nastavi s pridržavanjem ovog sporazuma, mogli bismo očekivati potpunu obnovu ozona. Veliki problem predstavljaju ilegalne emisije gasova koji oštećuju ozon, posebno CFC-ova iz istočne Azije, iz Kine.

Dodatna vrijednost Montrealskog protokola jeste u tomešto je očiti dokaz kako ovakvi sporazumi mogu promijeniti situaciju, spriječiti katastrofu te da ni Pariski sporazum koji obavezuje na smanjenje emisija ugljičnog dioksida nije besmislen, nego je potrebno da se potpisnice pridžavaju ovakvih sporazuma. U suštini, uspjeg Montrealskog sporazuma daje nadu da se stvari mogu mijenjati.

Nažalost, vezano za Pariški sporazum, nijedna od velikih svjetskih ekonomija, uključujući one iz G20, nema dovoljan plan za podmirivanje svojih obveza prema Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama. Grupa za analizu politika Climate Action Tracker pogledala je politike 36 zemalja, plus Europske unije, koje su odgovorne za 80% svjetskih emisija stakleničkih plinova. Samo je klimatsko djelovanje Gambije kompatibilno s ciljem ograničavanja globalnog zatopljenja na 1.5 ℃. Politike sedam zemalja bile su gotovo dovoljno dobre, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo. Rusija i Singapur su među državama čija je politika ocijenjena kao jako nedostatna.

  • 16x9 Image

    Jelena Kalinić

    Biolog, dopisnik Glasa Amerike za nauku, i dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Vodi blog Quantum of Science od 2015.

XS
SM
MD
LG