Zaštita okoline postaje sve aktuelnija tema ne samo medju ekolozima i entuzijastima prirode, nego i medju vladama i brojnim medjunarodnim organizacijama. Ekolozi, koji su ostali razočarani rezultatima prošlogodišnje Konferencije o globalnim klimatskim promjenama održane u Copenhagenu u organizaciji Ujedinjenih naroda, sada očekuju da predstavnici vlada zemalja učesnica na predstojećoj konferenciji u Cancunu u Mexicu koja će trajati od 29 novembra do 10 decembra učine više na kontroli globalnog zagrijavanja.
Prošle godine na Konferenciji o klimatskim promjenama u Copenhagenu postignuta je suglasnost o nekim pitanjima, ali ne i medjunarodni sporazum koji bi zemlje obavezao da ograniče ispuštanje stakleničkih gasova.
Mnoge zemlje su se složile da treba ograničiti zagadjenje, ali i dalje nerado primjenjuju potrebne mjere koje bi, kako tvrde, mogle ugroziti njihov ekonomski rast.
Ta strahovanja, a ne proces pokrenut od strane UN-a, spriječila su postizanje sporazuma u Copenhagenu, kaže David Turnbull, direktor Medjunarodne mreže za kontrolu klime:
"Sporazum nije izostao zbog neuspjeha UN-a, ili sistema koncenzusa, nego zbog politike u nekim zemljama koja nije pogodna za postizanje takvog sporazuma."
Turnbull kaže da se učesnici na konferenciji u Cancunu trebaju koncentrisati na pomoć siromašnim zemljama da smanje ispuštanje stakleničkih gasova bez ugrožavanja razvoja tih zemalja:
"Mi želimo da oni krenu sa planom smanjivanja ili potpunog eliminisanja ispuštanja ugljičnih gasova. To su planovi koji omogućavaju razvoj, a vode računa o zaštiti okoline."
Jedno od područja u kojem zemlje mogu postići napredak u Cancunu je sječa šuma koja, kako naučnici smatraju, najviše doprinosi globalnom zagrijavanju.
Naučnici su, takodjer, zabrinuti povećanim ispuštanjem stakleničkih gasova iz fabrika, termoelektrana i vozila u Kini, Indiji i drugim zemljama koje se ubrzano razvijaju.
Kina za sada ispušta najveću količinu ugljičnih i drugih stakleničkih gasova, ali je lani obećala poduzeti akciju na smanjivanju.
Neal Lane iz Instituta Baker za javnu politiku na Univerzitetu Rice smatra da je učešće Kine ključno u svjetskoj akciji na ublažavanju klimatskih promjena:
"Mislim da je najveći izazov privoliti Kinu da ispuni ono što je obećala u Copenhagenu, i naravno da Amerika, odnosno Obamina administracija uradi ono sa čim se složila."
Ali bez obavezujućeg sporazuma, nepostoji mehanizam kojim se može ustanoviti da li neka zemlja poduzima efikasne akcije i nema posljedica, ako to ne radi.
Lane je bio savjetnik predsjednika Billa Clintona. On se nada da će u Cacncunu postići veću transparentnost:
"Očekujem veći napredak u transparentnosti jer povjerenje je ovdje zaista jako bitno. Često se zemlje ne mogu dogovoriti o nečemu što svi žele jer jedni drugima ne vjeruju."
Lane kaže da, takodjer, očekuje da učesnici u Cancunu postignu veći napredak u prilagodjavanju fondova bogatih zemalja za pomoć siromašnim državama koje će vjerovatno osjetiti posljedice klimatskih promjena u narednim decenijama.
Lane kaže da prije nekoliko godina nije vjerovao kolike te promjene mogu biti, ali ga je nauka uvjerila koliko mogu biti opasne:
"Kada sam razgovarao sa naučnicima koji prate klimu, koji mjere promjene temperature, rast morskog nivoa i predvidjaju klimatske promjene oni su bili najviše zabrinuti. To su ljudi koji najbolje shvataju negativne posljedice klimatskih promjena, i to je privuklo moju pažnju."
Analitičar Lane kaže da se nada napretku u Cancunu, jer, kako reče, svijet od toga ovisi.
