U kompjuterski sistem tri američka vrlo uticajna i popularna dnevna lista - The New York Times, The Wall Street Journal i The Washington Post - prodrli su kineski hakeri kako bi, da tako kažemo, iz prve ruke pratili izvještavanja i komentare tih listova o zbivanjima u Kini. Po ocjenama stručnjaka to je problem sa kojim se američki mediji susreću više od 5 godina. Osim mnogih drugih šteta, takvi upadi mogu predstavljati i direktnu opasnost po sigurnost novinara koji prate i izvještavaju sa lica mjesta.
U jednoj od galerija Muzeja novinarstva u Washingtonu predočena je povezanost moderne tehnologije, novinarstva i informativnih medija. Danas jednog bez drugog jednostavno ne bi bilo. Upadi onih koji žele znati o čemu novinari izvještavaju i ko su im izvori infoarmacija u tu modernu, kompjutersku tehnologiju nisu jednostavni i laki, ali se dešavaju.
Stručnjaci procjenju da svaki uticajni medij biva napadan.
Ni Glas Amerike nije izuzetak. Dobar je primjer program za Tibet u okviru kojeg se emitiraju četiri televizijske i 5 radio-emisija dnevno.
„U našim kompjuterima ne držimo ni jednu informaciju o našim saradnicima, izvorima, kontaktima“ - kaže šef biroa za Tibet Losang Gyatso i kao primjer navodi upade hakera na web stranicu tibetanske vlade u egzilu na kojoj kineski hakeri, čiji su tragovi praćeni, plasiraju brojne dezinformacije.
Alan Paller držao kurseve za 145.000 stručnjaka za borbu protiv cyber kriminala. Po njegovoj ocjeni hakeri iz preko 100 zemalja uključeni su u elektronsku, kompjutersku špijunažu. On ističe dva primjera:
„Kinezi su bučniji, odnosno njihovu hakersku tehniku laške je otkriti. Rusi su daleko tiši, prefinjeniji i mnogo, mnogo teže ih je otkriti.“
Gospodin Paller ističe da zaštitni zidovi i sistemi protiv hakerskih upada nisu nepremostiva prepeka:
„Koliko god da ti zidovi budu visoki, naći će se neko ko će napraviti više ljestve. Da bi spriječili takve, uz odgovarajući alat potrebno nam je i znanje. I sada se medijske kompanije koncentrišu upravo na to. Kasno je reagirati nakon što se hakerski upad desi.“
Jedan dio Muzeja novinarstva posvećen je novinarima koji su poginuli na radnom zadatku. Mnoge su ubili oni koji nisu htjeli da istina dopre u svijet.
Patty Rhule, jedna od kustosica Muzeja, strahuje da bi hakerski upadi mogli dodatno i izravno ugroziti živote novinara.
„Ako i kada haker prodre u kompjuterski sistem neke redakcije, dostupna su mu mnoga imena. I može ih dati i onima spremnim da ubiju“ – kaže gospođa Rhule.
Kompjuterske sisteme biće i ubuduće vrlo teško uspješno štititi od hakerskih upada. Svojevrsna, visoko-tehnološka igra mačke i miša, trajaće ko zna koliko dugo.
U jednoj od galerija Muzeja novinarstva u Washingtonu predočena je povezanost moderne tehnologije, novinarstva i informativnih medija. Danas jednog bez drugog jednostavno ne bi bilo. Upadi onih koji žele znati o čemu novinari izvještavaju i ko su im izvori infoarmacija u tu modernu, kompjutersku tehnologiju nisu jednostavni i laki, ali se dešavaju.
Stručnjaci procjenju da svaki uticajni medij biva napadan.
Ni Glas Amerike nije izuzetak. Dobar je primjer program za Tibet u okviru kojeg se emitiraju četiri televizijske i 5 radio-emisija dnevno.
„U našim kompjuterima ne držimo ni jednu informaciju o našim saradnicima, izvorima, kontaktima“ - kaže šef biroa za Tibet Losang Gyatso i kao primjer navodi upade hakera na web stranicu tibetanske vlade u egzilu na kojoj kineski hakeri, čiji su tragovi praćeni, plasiraju brojne dezinformacije.
Alan Paller držao kurseve za 145.000 stručnjaka za borbu protiv cyber kriminala. Po njegovoj ocjeni hakeri iz preko 100 zemalja uključeni su u elektronsku, kompjutersku špijunažu. On ističe dva primjera:
„Kinezi su bučniji, odnosno njihovu hakersku tehniku laške je otkriti. Rusi su daleko tiši, prefinjeniji i mnogo, mnogo teže ih je otkriti.“
Gospodin Paller ističe da zaštitni zidovi i sistemi protiv hakerskih upada nisu nepremostiva prepeka:
„Koliko god da ti zidovi budu visoki, naći će se neko ko će napraviti više ljestve. Da bi spriječili takve, uz odgovarajući alat potrebno nam je i znanje. I sada se medijske kompanije koncentrišu upravo na to. Kasno je reagirati nakon što se hakerski upad desi.“
Jedan dio Muzeja novinarstva posvećen je novinarima koji su poginuli na radnom zadatku. Mnoge su ubili oni koji nisu htjeli da istina dopre u svijet.
Patty Rhule, jedna od kustosica Muzeja, strahuje da bi hakerski upadi mogli dodatno i izravno ugroziti živote novinara.
„Ako i kada haker prodre u kompjuterski sistem neke redakcije, dostupna su mu mnoga imena. I može ih dati i onima spremnim da ubiju“ – kaže gospođa Rhule.
Kompjuterske sisteme biće i ubuduće vrlo teško uspješno štititi od hakerskih upada. Svojevrsna, visoko-tehnološka igra mačke i miša, trajaće ko zna koliko dugo.
