Djevojčice koje se primoravaju na brak su još uvijek realnost u mnogim dijelovima svijeta, i to ne samo u zemljama u razvoju. Aktivisti, afričke prve dame, kao i žrtve, su se nedavno okupili na konferenciji u Los Angelesu kako bi govorili o tom problemu i o tome šta se može uraditi kako bi se on riješio.
To je iskustvo koje dijele milioni djevojčica i djevojaka širom svijeta. One su protiv svoje volje ušle u brak i prije nego su napunile 18 godina. Jasvinder Sanghera, indijskog porijekla, ali rođena u Britaniji, je bila svjedok kada su njene sestre uzete iz škole u Engleskoj kada im je bilo 15 godina i primorane na brak sa muškarcima koje nikada nisu srele.
Bilo mi je 14 godina kada mi je majka pokazala fotografiju čovjeka kojem sam obećana kada mi je bilo 8 godina. Ja sam rekla: Ne, neću se udati za tog čovjeka, priča Jasvinder.
Za razliku od svojih sestara, ona je pobjegla i njeni roditelji i sestre su je se odrekli.
Smatraju me nečasnom kćerkom koja se treba stidjeti i koja bi mogla uprljati ime svoje obitelji i djece. Ići u školu je bila jedna stvar, ali otići kući i zatvoriti ulazna vrata je bio sasvim drugi svijet. To je bio jači svijet, kaže ona.
Jasvinder je napisala knjigu o svom iskustvu i ona sada obrazuje druge o tome kako jaka tradicionalna vjerovanja po pitanju prisilnih brakova i dalje postoje i u razvijenim, kao i u zemljama u razvoju. Ona kaže da, za Indijce koji žive u Britaniji, nije neobično da se kćerka uda za čovjeka u Indiji, kako bi on mogao dobiti britanski pasoš. U južnoj Aziji, Latinskoj Americi i sub-saharskoj Africi, gdje je ta praksa najraširenija, ideali časti i stida su također razlozi zbog kojih se djevojčice udaju veoma rano.
Obitelji se boje da će djevojčice postati seksualno aktivne veoma rano prije nego se udaju. To bi obitelji donijelo sramotu, osobito ako bi djevojčica ostala u drugom stanju, kaže Anne Goddard, iz organizacije Child Fund International.
Ona dodaje da je za mnoge zajednice širom svijeta siromaštvo jedan od glavnih razloga zašto obitelji primoravaju svoje djevojčice na brak.
Obitelji ne mogu priuštiti da odgajaju i hrane i obrazuju kćerke, te je stoga više vjerovatno da će ih podsticati da se rano udaju, kaže gospođa Goddard.
Ona kaže da zadržavanje djevojčica u školi kroz obavezno obrazovanje može zaustaviti praksu prinudnih brakova.
Zabilježeno je da što duže djevojčice ostanu u školu, to su zdravije, i njihova djeca su zdravija. Kada djevojčice idu u školu, onda mogu i donositi prihode svojoj obitelji, kaže Anne Goddard.
Prva dama Burkine Faso, Chantal Compaore, kaže da je njena zemlja započela program kojim je veliki broj djevojčica zadržan u školi.
Na kraju svake sedmice smo tim djevojčicama počeli davati hranu, kako bi one ostale u školi i kako njihovi roditelji ne bi mogli reći da gube novac, ili hranu, ili radnu snagu kada njihove kćerke idu u školu umjesto da ostaju kod kuće i rade.
Ann Warner iz Međunarodnog centra za istraživanje pitanja žena kaže da treba postojati veća koordinacija između vladinih lidera i ne-vladinih organizacija, kako bi se nastavio rad koji je već započet na sprječavanju prinudnih brakova za djevojčice.
Ima puno dokaza iz cijelog svijeta da se zajednice mijenjaju, kaže ona.
Ali do promjena ne dolazi dovoljno brzo za Jasvinder Sangheru.
Ono što se desilo mojoj obitelji je isto onome što se dešava u Britaniji, kaže Jasvinder.
Ona dodaje da se djevojčice iz Indije u Britaniji i drugim dijelovima svijeta i dalje primoravaju na brak i da se ta praksa prihvata kao normalna. Ona kaže da ne samo da treba obrazovati roditelje, već treba podstaknuti i djevojčice da znaju da imaju pravo da odbiju takav brak.
