Japanska nuklearka Fukushima ovih dana je poprište grozničavih napora da se saniraju oštećenja i spriječi širenje radijacije iz nuklearnog reaktora. Ukrajinski Černobil prije 25 godina, tada u okviru Sovjetskog Saveza, takođe je bio poprište sličnih napora. Danas je turistička atrakcija, ali i opasnost koja i dalje prijeti.
Aleksandar Sirota, kako kaže, voli obići stan u kojem je kao dječak odrastao bez obzira na jadno stanje u kojem se stan nalazi. On je odrastao u Pripjatu, 13 kilometara udaljenom od nuklearne elektrane u kojoj je 26. aprila 1986. godine reaktor broj četiri eksplodirao. Svih 50.000 stanovnika Pripjata su hitno evakuirani.
Nuklerka Chernobil je prije 40-ak godina projektovana da bude najveća nuklerna elektrana u Evropi. Od 1986. godine je mjesto najvećeg mirnodopskog nuklernog incidenta u svijetu. Eksplozija do koje je došlo raznijela je krov reaktora. Sovjetske vlasti su u prvim momentima demantirale da je došlo do incidenta. No, ubrzo su bile prisiljene iseliti 330.000 stanovnika sa šireg područja Černobila. I danas, 25 godina kasnije prostor veličine 4.300 kvadratnih kilometara je zatvoren za naseljavanje.
U januaru ove godine vlasti Ukrajine, nekadašnje sovjetske republike, zaključile su da je bivša nuklerka dovoljno bezopasna i odlučile da Černobil otvore za turiste.
I turisti su počeli da dolaze.
Neki sa maskama na licu, neki sa gajgerovim brojačima... usput kupujući prigodne suvenire.
Maksim iz Donjecka o Černobilu kaže da je zaista "cool," ali prijatelje ne bi nagovaro na posjetu:
„Prijatelji mi kažu mi da sam lud, neozbiljan... Boje se radijacije“ - dodaje Maxim
Glavna turistička atrakcija je Pripjat, nekada sovjetski grad-model, a sada grad-duh. Na aveniji Lenjina nema nikoga, na gradskim parkovima i igralištima za proteklih 25 godina izrasle su prave šume.
Osnovna škola u koju je išao Aleksandar Sirota je od krova do dna velika ruševina, nekadašnji zabavni park kao da je zamrznut u prostoru i vremenu, dok drveće ne ozeleni kroz gole grane lako je uočiti propagandne simbole nekadašnjeg režima kojima je obilježavana 50. godišnjica Sovjetskog Saveza.
Turisti obilaze i razgledaju, a stručnjaci i dalje brinu o pritajenoj opasnosti.
Laurin Dodd, Amerikanac, nuklerni inžinjer koji radi na daljem saniranju Černobila, za sarkofag u kojem je, da tako kažemo, sahranjen nuklearki reaktor kaže:
„To je kao kula od karata. Taj ogromni zaštitni kovčeg pravljen je u izuzetnim okolnostima, donekle robotizirano. Ako uđete u unutarnje prostore elektrane vidjećete rupe i pukotine u koje se zavlače i kroz koje prolaze brojne manje životinje.“
Gradnja novog zaštitnog prekrivača eksplodiralog reaktora je u toku, naglašava gospodin Dodd i precizira:
„Skoro 200 tona radiaktivnog materijala je ispod starog sarkofaga. Taj prekrivač je izliven za šest mjeseci u herojskih okolnostima. Njegova projektovana trajnost je 10 godina, a već je prošlo 25.“
Građen na šinama, a biće visine njujorškog Kipa slobode, novi zaštitni prekrivač nuklernog reaktora biće najveća pokretna gromada na svijetu. Za dva tjedna Ukrajina će biti domaćin donatorske konferencije koja će biti održana u Moskvi, glavnom gradu Rusije. Cilj je prikupiti milijardu dolara da bi gradnja tog ogromnog prekrivača mogla biti nastavljena, da bi černobilski nuklearni otpad bio sahranjen za još jedno stoljeće.
I Japanci su sada na početku saniranja nuklernog incidenta. Da li će, kada i kako to saniranje biti okončano nije jasno. I Černobil još uvijek traje.
