Linkovi

Top priča BiH

BPNP: Unutar anonimnog bošnjačkog neonacističkog pokreta koji privlači maloljetnike

Plakati BPNP-a sa simbolima bijelog supremacizma. Foto: BPNP, ilustracija

Duže od deceniju Bosanski pokret nacionalnog ponosa (BPNP) na svojoj internet stranici uz bošnjački nacionalizam promovira i neonacističke ideje antisemitizma, homofobije i rasizma, ali je organizacija uspjela izbjeći odgovornost i od javnosti sačuvati identitet svojih članova.

Istraživanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) identifikovalo je najmanje deset članova čija su lica uglavnom zamagljena na fotografijama. Neki od njih u prvim razgovorima za medije otkrivaju kako je pokret organizovan, načine regrutovanja i planove registracije pokreta.

Emir je konačno mogao slobodno spustiti na sto listove papira koje je do tada savijao i skrivao jaknom. Na njima je bio promotivni materijal krajnje desničarske organizacije koju je pomogao izgraditi. Izgledao je uvjereno da novinari ne znaju njegov stvarni identitet.

Kada je njegovo pravo ime izgovoreno u razgovoru, mršavi mladić u kasnim dvadesetim sa rijetkom svijetlom bradom na trenutak je zastao prije nego što je nastavio dijeliti svoje iskustvo ulaska u pokret.

“Osjećao sam se na neki način moćno. Kao tinejdžer – zastava, imaš neku viziju da će to postati nešto malo veće”, kaže Emir, što nije njegovo pravo ime jer je na razgovor pristao anonimno.

Bivši član Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa u razgovoru sa novinarima. Foto: BIRN BiH
Bivši član Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa u razgovoru sa novinarima. Foto: BIRN BiH

Njega su kao maloljetnika u pokret najprije privukli ekstremni bošnjački nacionalizam kojeg je organizacija ispoljavala ali nije imao dilema kakvu ideologiju on predstavlja.

“Znao sam da ima nacizma. Nadao sam se da to neće biti toliko ispoljavano. Imam i ja to gledanje pozitivno što se tiče svastike”, kaže on.

Otvorenije od drugih, krajnje desničarska grupa u Bosni i Hercegovini BPNP je na svojoj internet stranici promovirao nacionalsocijalizam, politički pokret Adolfa Hitlera koji je odgovoran za ubistava miliona ljudi.

U zemlji kakvu žele stvoriti članovi BPNP-a za Jevreje i druge manjine ne bi bilo mjesta, a državljani BiH bi mogli biti “jedino ljudi koji pripadaju evropskom genetskom i kulturnom nasljedstvu, gdje su Bošnjaci uključeni”.

U takvoj zemlji ne bi bilo mjesta za LGBT osobe niti slobodne medije. Emir govori da je u jednom trenutku želio zvanično registrovati pokret, ali ta ideja nije naišla na odobravanje jer bi morali da se odreknu neonacističke ideologije.

Uprkos tome što u BiH ne postoje zakoni koji zabranjuju ili kažnjavaju isticanje nacističkih simbola, pripadnici BPNP-a skrivaju od javnosti svoje identitete.

Novinari BIRN-a BiH su istraživanjem na društvenim mrežama identifikovali deset trenutnih ili bivših članova ove organizacije koji su na svojim društvenim mrežama opisani kao “pripadnici Handžar divizije”, grupe Skinheads, te dijele desničarske simbole ili su sami naveli da pripadaju BPNP-u.

Dodatno istraživanje osoba povezanih sa ovim članovima otkrilo je druge članove ili simpatizere koji su dijelili oznake ili se slikali sa zastavom pokreta.

Najmanje jedan bivši član je danas politički aktivan, a objave organizacije pokazuju i divljenje desničarskim grupama širom Evrope.

Stavovi BPNP-a promoviraju neonacizam

Članom BPNP-a na društvenoj mreži VKontakte se predstavlja Alen Žunić iz Tuzle. Na tom profilu on ističe kako je zainteresiran za nacionalsocijalizam, krv, rasu i zemlju, te bošnjački tradicionalizam.

Iza opisa “Forces of Tradition” [Snage tradicije] na Facebooku nalazi se upravo Žunić. Na profil pod nazivom Veritas Vincit [Istina pobjeđuje] postavio je fotografiju kolovrata.

Na upit novinara BIRN-a BiH, sa ovog profila je prvo odgovoreno da nije riječ o Žuniću, da bi u početku nove poruke, koja je ubrzo poslije obrisana zajedno sa profilom na Facebooku, bilo navedeno: “Ja jesam Alen.”

U kratkim odgovorima na upit novinara, Žunić je napisao kako više nije član pokreta.

“To prvo nisu bili ozbiljni članovi, drugo Pokret se vodio u dijaspori”, napisao je u jednom od odgovora Žunić, dodajući kako članovi pokreta nisu bili “nikakvi teroristi”.

Trojica članova koji su pristali razgovarati sa novinarima BIRN-a BiH i koji za sebe također tvrde da su bivši članovi, Žunića i dalje smatraju aktivnim članom BPNP-a.

Članovi iz dijaspore igraju važnu ulogu u donošenju odluka ali i finansiranju rada pokreta, naglašeno je u nekoliko razgovora s osobama koje su potvrdile da su bili unutar pokreta. Iako više nisu dio organizacije, oni i dalje skrivaju identitete bivših kolega iz dijaspore.

Glavni štab, kako ga naziva Emir, odnosno osobe koje su donosile odluke nalaze se u inostranstvu.

“Oni su nas na neki način finansirali”, kaže on i dodaje kako su promotivni materijali pokreta također dolazili iz inostranstva.

Ali je djelovanje usmjereno u BiH, a internet stranica pokreta je godinama bila poveznica i mjesto za privlačenje novih članova.

Na stranici Bosanskinacionalisti.org kreiranoj 2018. godine, koja predstavlja nastavak bivše ugašene stranice, navedeno je kako članovi BPNP-a nisu “humanitarci, niti glasnici kompromisa i štetnog mira, nego nosioci novog vala bosanskog nacionalizma, ponosa i tradicionalizma”.

“BPNP je nacionalistička i socijalistička organizacija. Iskreno se zalažemo za nacionalsocijalistički pogled na svijet”, navedeno je u jednom od opisa, što prema doktorici Bethan Johnson, doktorantici u Centru za analizu radikalne desnice, predstavlja zanimljiv aspekat s obzirom da se većina grupa ustručava koristiti taj izraz.

“On ima jače nagovještavanje nacizma od ostalih izraza koji bi se mogli koristiti”, govori ona.

“Pokret je naš biološki pogled na svijet i bori se za Bošnjake bez obzira na religijsku i podrasnu pripadnost”, navodi se na stranici, te dodaje kako je povratak Bosne Bošnjacima primarni cilj.

Na plakatima koje su lijepili širom BiH isticali su simbole nadmoći bijelaca, a u objavama na zvaničnoj Twitter stranici ovog pokreta iskazivano je divljenje prema Adolfu Hitleru.

Kako se navodi u objavi od 20. aprila 2019. godine “Hitler je utemeljio nacionalsocijalizam i bio je političar, umjetnik, pisac, vojnik i vođa”, a u objavi pola godine nakon se opisuje kako su članovi BPNP-a oni koji “samo poštuju prirodu”.

“Želimo biti najbolji, najjači, najmoćniji – je li to zločin? Za slabe, možda jeste”, stoji u objavi iz oktobra 2019. godine.

Na upit BIRN-a BiH upućen na e-mail adresu navedenu na stranici ovog pokreta o funkcioniranju ove organizacije nije odgovoreno.

Ahmed Lugonja je na društvenim mrežama objavljivao fotografije sa simbolima nacističke i ideologije bijele moći. Foto: Screenshot, kolaž
Ahmed Lugonja je na društvenim mrežama objavljivao fotografije sa simbolima nacističke i ideologije bijele moći. Foto: Screenshot, kolaž

Majicu na kojoj se nazire polovina natpisa “White power” kojim je okružen keltski križ, simbol koji koriste brojne desničarske i supremacističke grupe na jednom od svojih Facebook profila, tri godine nakon prvobitne objave, i dalje je u vrijeme istraživanja BIRN-a BiH držao Ahmed Lugonja iz Novog Travnika.

Opisi profila kojima je upravljao sadržavali su brojeve 19 i 88, te naziv Nacionalsocijalističke partije. Dok se na jednom od profila opisao kao “handžar Boj”, naInstagramu drži fotografiju Totenkopfa, nasmiješene lobanje sa prekriženim kostima iza.

Prema Bazi podataka o simbolima mržnje organizacije Anti-Defamation League (ADL) broj 88 znači “Heil Hitler”, dok je Totenkopf simbol koji je koristila SS “Totenkopf divizija” u Drugom svjetskom ratu.

Lugonja je nakon javljanja novinara BIRN-a BiH pristao na sastanak i nezvanični razgovor, ali je odbio zvanično govoriti o članstvu u organizaciji.

Nedugo poslije je izbrisao dva profila na društvenim mrežama.

Pokret koji slijedi ideologiju “krvi i tla”

Članovi BPNP-a, prema analiziranim profilima i razgovorima sa članovima koji tvrde da su izašli iz pokreta, pokretu se najčešće pridružuju kao maloljetni. Dva bivša člana pokreta koja su pristala na razgovor, na prelazu u punoljetstvo su, u različitim vremenskim periodima, u dva grada, pristupila pokretu. Pristali su dati uvid u rad organizacije pod uslovom da govore anonimno.

Za njih je ulazak u pokret počeo “lajkanjem” stranica BPNP-a na društvenim mrežama i praćenjem osoba koje promoviraju ekstremni nacionalizam, ali i mržnju prema određenim skupinama u društvu.

Nedim iz Sarajeva, što nije njegovo pravo ime, kaže kako je prije četiri godine zapratio stranice na kojima je objavljivan propagandni materijal protiv LGBT zajednice i protiv komunizma, a gdje se pozivalo na jedinstvo Bošnjaka.

“Kada lajkaš te objave ili komentarišeš, oni vide”, kaže Nedim i dodaje da uslijedi poziv za pridruživanje.

“Tako su i mene ubacili”, kaže on, dodavši kako je ubačen u tajnu grupu.

Njega je u srednjoj školi interesovala historija što ga je odvelo da čita o nacizmu i nacionalsocijalizmu, ali i Hitlerov “Mein Kampf”, nakon čega je otkrio da u BiH postoji “bosanski neonacistički pokret”.

“Pokret je samo nacionalistički, nije nacionalsocijalistički, ali većina članova simpatiše nacionalsocijalizam”, navodi Nedim, koji sebe ne smatra šovinistom.

“Istražio sam tu ideju i svidjela mi se – nacionalsocijalizam. Priznat ću, tada sam htio da pripadam nečemu”, dodaje Nedim, za koga odlazak na utakmice kao navijača nije bio dovoljan: “Trebalo mi je još nešto malo da me ispuni, da imam šta raditi prije i poslije škole. Bio sam zainteresovan za tu ideju, bio sam protivnik komunizma.”

On je umjesto dokumentarnih filmova o holokaustu nad Jevrejima koji su se emitovali na televizijskim kanalima tražio videe na YouTubeu u kojima se negira holokaust. Nedim i danas relativizira broj od šest miliona stradalih Jevreja i odgovornost nacista za njihovu smrt.

Emir iz Tuzle je sa novinarima razgovarao dva puta. On sebe opisuje kao bivšeg vođu ogranka u Tuzli, jednog od nekoliko koje BPNP ima prema njihovoj internet stranici. On je u svoje prijatelje na Facebooku počeo da dodaje osobe iz pokreta, komentariše i odobrava njihove objave. Prije nego je postao član, preuzeo je sliku tadašnjeg vođe i stavio na svoj profil.

“Samim tim on je pratio mene i kada me vidio u gradu, prišao mi je. Tako smo se upoznali. Poznavao me preko Facebooka”, ispričao je Emir, koji navodi da ga je jedan od članova pozvao da bude član pokreta.

Kako pojašnjava Johnson, društvene mreže su jako bitne za regrutaciju novih članova s obzirom da omogućavaju stepen anonimnosti i tajnost za članove.

“Takva radikalizacija danas se dešava putem društvenih mreža, ili barem inicijalno putem društvenih mreža, da bi kasnije prešla na neke druge platforme”, navodi Johnson, pojašnjavajući kako mladi na mrežama lajkaju različite stvari koje im potom konstantno izlaze, zbog čega se stvara “eho komora”.

“To je vrlo bitno za regrutaciju odraslih i mladih, posebno mladih”, kaže Johnson.

Emir je, kako navodi, kratko bio član, te relativno brzo dobio “viši čin” – postao je vođa tuzlanskog ogranka.

“Bila mi je čast biti vođa tuzlanskog ogranka jer još taj pokret nije bio toliko razvijen. U to vrijeme ja sam razmišljao o tome da ja njega razvijem, i kada se bude razvio toliko dovoljno ja ću biti upamćen kao osoba koja ga je razvila”, kaže, dodajući kako je pokret prvenstveno fokusiran na “borbu za ljiljane”.

Bivši sarajevski član priznaje kako su stavovi ove organizacije kontroverzni.

Prema Priručniku BPNP-a objavljenom na stranici, naglašeno je kako je bitno da članovi žive kao nacionalsocijalisti, pri čemu se nacionalsocijalizam definira kao “originalni, biološki, prirodni i naučni način razmišljanja i posmatranja svijeta”.

Zbog ovakvih stavova pokret se spominje i u Izvještaju Komiteta za međunarodne odnose Kuće lordova pri britanskom parlamentu o Zapadnom Balkanu objavljenom u januaru 2018. godine.

“U Bosni i Hercegovini, Bosanski pokret nacionalnog ponosa formiran 2009. godine nacionalistička je i sekularna organizacija čija je ideologija potkrijepljena uvjerenjem u superiornost Bošnjaka i uvjerenje da samo oni trebaju vladati Bosnom i Hercegovinom”, stoji u ovom Izvještaju, dok se u Izveštaju Centra Simon Vizental o digitalnoj mržnji i terorizmu BPNP opisuje kao pokret koji slijedi ideologiju “krvi i tla”, pozivajući na Bosnu samo za “Bošnjake”, koje “genetika” smatra građanima.

“Oni su protiv multikulturalizma koji se smatra prijetnjom za opstanak ‘pravih’ Bosanaca. BPNP se suprotstavlja cionizmu, islamizmu, komunizmu i kapitalizmu. Pokret je snažno homofobičan, tvrdeći da homoseksualnost uništava društvo prijeteći ‘porodičnim vrijednostima’”, navodi se u izvještaju.

Takve “porodične vrijednosti” i shvatanje ideologije iza nacističke svastike danas svojoj kćerki želi da prenese član iz Tuzle.

“Svastiku sam poštovao (…) zato što je protiv Jevreja. Oni nisu dobar narod, oni su loš narod. Cionisti tačnije”, kaže, te na dodatno pitanje o mržnji prema LGBT zajednici, migrantima govori kako je “to zaobišao u djelovanju pokreta”, ali da podržava stavove BPNP-a prema njima.

Na pitanje novinara o upotrebi kukastog križa u djelovanju pokreta u Sarajevu, bivši član kaže kako je ona bila zabranjena.

“Imali smo slike stećaka na kojima je bio simbol sličan kukastom križu. Mi smo smatrali da on ne bi trebao biti zabranjen jer je to germanski simbol”, smatra Nedim.

On na svom Facebook profilu ima fotografije znaka rune, simbola koji su prisvojili nacisti u Njemačkoj u Drugom svjetskom ratu.

Osim rune, na jednoj od fotografija on nosi majicu sa simbolom crnog sunca.

Nacionalsocijalistička partija je upotrebljavala te simbole kako bi se poticao narod, dodaje on.

Crno sunce prema Bazi simbola mržnje predstavlja izmijenjeni oblik svastike. Ovaj simbol su koristile SS divizije, a brojni neonacisti i drugi supremacisti su usvojili ovaj simbol.

Zastava – najvrednija materijalna stvar

Zastava BPNP-a koju u svom vlasništvu i dalje čuva bivši član. Foto: BIRN BiH
Zastava BPNP-a koju u svom vlasništvu i dalje čuva bivši član. Foto: BIRN BiH

Bosanski pokret nacionalnog ponosa koristi grb koji je u okviru crnog štita sa zlatnim linijama okolo, na čijem vrhu je ispisan skraćeni naziv pokreta – BPNP.

Mač koji prolazi kroz rotirani grb srednjovjekovne Bosne po sredini, kako se na stranici navodi, postoji na mnogim srećcima i predstavlja simbol vječne borbe za Bosnu i bošnjaštvo.

Uz ovaj, pokret koristi i grb s orlom koji simbolizira “slobodu Bosne i asocira na dominaciju ili preuzimanje potpune kontrole i autoriteta”, a njega koriste samo aktivisti pokreta.

Zastavu koju pripadnici ovog pokreta ističu na društvenim mrežama i dalje ima bivši vođa iz Tuzle. On je novinarima BIRN-a BiH kazao kako je dobijanje zastave najvrednija materijalna stvar koja se može dobiti, te da su svi ogranci imali po jednu zastavu.

Uz nju je dobio i zakletvu prema kojoj “ni u kom slučaju, nipošto ne smije zastava biti izgubljena, ni da padne, niti išta slično”.

“Zastavu si morao da poljubiš kad je uzimaš u ruke”, kaže i dodaje kako se oduzimanje zastave od suparničke grupe nije smjelo dopustiti bez borbe.

Prema fotografijama koje su pronašli novinari BIRN-a BiH, zastave su nosili na bitna obilježavanja i postavljane su na stranicu pokreta kao dio aktivnosti.

Zastavu koju je dobio bivši vođa iz Tuzle, isticao je Ernad Drljić iz okoline Tuzle.

Na upit novinara BIRN-a BiH o aktivnostima koje je provodio dok je bio član, Drljić je odbio razgovor, navodeći kako je bio maloljetan i nije do kraja bio upoznat čime se pokret bavi, te da je sada politički aktivan u svojoj zajednici.

Prema podacima objavljenim na njegovom profilu, Drljić je član Stranke demokratske akcije (SDA).

Finansiranje organizacije, najčešće za pravljenje letaka ili zastava, dolazilo je iz BiH ali i izvana nakon što su se neki članovi odselili, kaže Nedim.

“Kako su se odselili, bilo im je žao što ne mogu učestvovati u akcijama pa su pomagali novčano. Novac se trošio na naljepnice, majice, zastave i plakate”, govori Nedim.

Divljenje stranim ultradesničarskim grupama

Pet osoba istaknulo je zastavu BPNP-a sa zastavom NRM-a. Foto: Screenshot
Pet osoba istaknulo je zastavu BPNP-a sa zastavom NRM-a. Foto: Screenshot

Prije četiri godine zajedno sa zastavom BPNP-a pet osoba istaklo je zastavu Nordijskog pokreta otpora (Nordic Resistance Movement NRM), desničarskog neonacističkog pokreta koji djeluje pretežno u Finskoj, Norveškoj i Švedskoj.

Ovaj pokret je u Finskoj zabranjen 2017. godine, a njihovo gašenje zbog djelovanja protiv prihvaćenih moralnih kodeksa kao što su ljudska prava i jednakost, te kršenja zakona Vrhovni sud je naredio 2020. godine.

Ova organizacija također održava veze sa drugim sličnim organizacijama poput “Ruskog imperijalnog pokreta” (Russian Imperial Movement) i Nacionalne akcije (National Action), krajnje desničarskim organizacijama odnosno paravojnim pokretima.

Fotografiju sa zastavom NRM-a objavio je Haris Husarić iz Tuzle. Fotografija se također nalazila na ranijoj internet stranici BPNP-a, a Husarić je na svom profilu osim ove podijelio još nekoliko fotografija članova BPNP-a sa zamućenim licima ali i fotografiju mladih pripadnika jedinice sa SS obilježjima.

On je odbio razgovarati za BIRN BiH, nakon čega je izbrisao svoj profil na Facebooku.

Na fotografiji pojedinca koji javno ističe da je pripadnik BPNP-a iskazana je podrška “ukrajinskim nacionalistima u borbi protiv ruske i robounijske dominacije”.

Na jednoj od fotografija zastava ovog pokreta nalazi se uz zastavu “Azova”, ukrajinske vojne jedinice koja ratuje protiv proruskih snaga na istoku zemlje i koja je godinama u svoje redove privlačila ultradesničare.

Poput ovih organizacija, članovi BPNP-a su za komunikaciju najčešće koristili grupne poruke kroz aplikacije na mobilnim telefonima. Sastajali su se najčešće u barovima, ali su se trudili da drugi ne čuju o čemu govore. Na članskim kartama nisu bila navođena njihova prava imena a trebalo je da se na društvenim mrežama suzdrže od otkrivanja pripadnosti pokretu.

“Nisu željeli svoj privatni život miješati u to. Željeli su ostati u tajnosti”, kaže Emir i dodaje kako je danas teško doći do članova pokreta.

On je ranije imao ideju da registruju pokret, a kasnije uđu i u politiku.

“Ja sam krenuo prema legalizaciji, nisam želio da budemo u tami, planirali smo i uniforme da se naprave”, objašnjava Emir i nastavlja kako je tu ideju odbilo rukovodstvo pokreta.

On se prisjeća rasprava da bi za legalizaciju morali da se odreknu poveznica sa nacizmom.

“Nije trebalo samo znakovi da se sklone, trebalo je i ideologiju izmijeniti. Ne možeš da pratiš ideologiju Hitlera, ne smiješ da podržavaš ideologiju za ubijanje nekog naroda. Moraš biti čist. Budi čist na papiru”, navodi on.

Sam pokret neko vrijeme nema vidljivije objave na društvenim mrežama. Nedim kaže da je iz pokreta izašao 2019. godine i da ne zna šta se danas dešava unutra, ali je ove godine ponovo dobio poruku o pokretanju aktivnosti od drugih članova.

“Ja sam u januaru ubačen u grupu, ali sam rekao da nisam zainteresovan”, kaže on.

Iz pokreta je izašao zbog fakulteta ali i vjerskih razloga.

“Došao sam do toga da mi osim Kur′ana ne treba ništa, (…) smatram da mi osim islama ne treba druga uputa i da sam bezveze tražio nešto drugo”, kaže Nedim, koji uprkos napuštanju pokreta oklijeva osuditi većinu stavova pokreta o holokaustu i nacionalsocijalizmu.

“Da li mi je drago što sam bio u tome, nije mi ni drago ni žao”, navodi on.

BPNP i policija

Bivši članovi BPNP-a sa kojima su novinari razgovarali rekli su kako im nije poznato da je pokret imao nasilnih akcija, niti problema sa policijom. Oni negiraju ranije navode da članovi organizacije stoje iza nasrtaja na antifašiste i skrnavljenja jevrejskog groblja u Tuzli.

Ali upravo je kanal koji nosi naziv BPNP na svom YouTube kanalu 2018. godine postavio video u kojem se spominje i napad na jednog od antifašista u Sarajevu sa naslovom “Ne možete nas zaustaviti”.

Član Antifašističke grupe iz Sarajeva, koji je govorio anonimno za BIRN BiH, ispričao je kako su imali neugodnosti sa BPNP-om tokom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom 2013. godine.

“Izašli su sa transparentima i pljunuli su nekog momka”, kazao je, dodavši kako su u grupi bila tri muškarca.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajeva kažu da su upoznati sa postojanjem pokreta i da sve informacije o pojedincima iz desničarskih organizacija prosljeđuju Federalnoj upravi policije, ali su iz ove Uprave rekli kako nemaju podatke o radu pokreta.

See all News Updates of the Day

Palmer i Eichhorst traže od bh. političara saradnju i kompromise

Zgrada Parlamenta i Vijeća ministara BiH (Izvor: BIRN BiH)

EU traži hitnu deblokadu institucija BiH i puni, bezuslovni povratak u državne institucije koji će omogućiti njihovo funkcionisanje, poručeno je nakon sastanka zvaničnika EU i SAD sa članovima zajedničkog kolegijuma oba doma Parlamentarne skupštine BiH o izbornoj reformi.

Nakon sastanka održanog u zgradi bh. parlamenta 26. januara, novinarima su se obratilli direktorica pri Evropskoj službi za spoljne Angelina Eichhorst, viši zvaničnik Ministarstva spoljnih poslova SAD zadužen za izbornu reformu u BiH Matthew Palmer i zamjenik predsjednika Doma naroda BiH, Dragan Čović.

Eichhorst je poručila da „blokada rada parlamenta BiH i drugih državnih institucija jednostavno obustavljaju sve životno potrebne aktivnosti koje bi se trebale odvijati“, i da je trenutna politička kriza neprihvatljiva građanima BiH, da je neprihvatljiva za EU i njihove partnere, a „trebalo bi da bude neprihvatljiva poslanicima u bh. parlamentu“.

Apostrofirala je da rješenja moraju biti dogovorena u Parlamentarnoj skupštini BiH, kao domu demokratije, i ocijenila „da je saglasnost svih političkih subjekata o izbornoj i ustavnoj reformi apsolutno jedno od ključnih pitanja“, iako te saglasnosti još nema.

„Povjerenje u izborni proces i rad institucija ozbiljno je narušen zbog određšenih, kredibilnih, navoda o izbornim prevarama, a naravno građani žele da imaju izborni proces kojem mogu vjerovati“, naglasila je Eichhorst.

Kaže da su ona i Palmer tražili od bh. političara saradnju i kompromise na putu ka konačnom rješenju jer, kako kaže, „vrijeme nam ne ide u prilog“. Podsjetila je da bi se time napravio značajan iskorak na evropskom putu BiH.

Istakla je da i EU i SAD čvrsto podržavaju ujedinjenu, suverenu, mirnu i naprednu BiH, kao jednu teritoriju, jednu državu, sa jednim narodom.

Palmer: Jake institucije važne za izlazak iz krize

Palmer je apostrofirao da su jake institucije najvažnije da bi se izašlo iz političke krize.

Naglasio je da je važno osigurati integritet izbornog procesa, da se svaki glas čuje i da svaki glas bude prebrojan, ali i da svi bh. građani imaju priliku da ravnopravno učestvuju u borbi za vlast na različitim nivoima.

Dodao je da je važno da se u institucionalnom okviru države odražava to da prava konstitutivnih naroda budu ispoštovana.

„U potpunosti podržavamo EU perspektivu BiH, u skladu sa dejtonskim okvirom – jedna država, dva entiteta, tri konstitutivna naroda“, naglasio je Palmer.

Istakao je da je važno da su institucije FBiH jake i funkcionalne, da bi FBiH bila u ravnoteži sa RS – što bi takođe trebalo da omogući funkcionalan dejtonski sistem.

„Malo vremena je ostalo za postizanje sporazuma. Važno je da se izbori održe na jesen, kako je i planirano, te da izborne promjene budu implementirane minimalno šest mjeseci prije izbora“, upozorio je Palmer.

Zaključio je da će on i Angelina Eichhorst raditi sa svim akterima ovog procesa kao partneri da bi došli do sporazuma.

Čović: Predstavnici SAD i EU su tu samo da pomognu

Dragan Čović je naglasio da im je na sastanku jasno stavljeno do znanja da političari iz BiH moraju sami da provedu reformu, a da su predstavnici SAD i EU tu samo da im pomognu.

On je istakao da su četiri ključna cilja izborne reforme – osiguravanje legitimnog predstavljanja svih konstitutivnih naroda, ograničene izmjene ustava, očuvanje integriteta izbornog procesa, te osiguravanje funkcionisanja Federacije BiH.

Podsjetio je da BiH mora u ovom procesu implementirati sve presude sudova, kako domaćih tako i međunarodnih.

„Ako bismo napravili dogovor oko izbornog zakona sigurno bi se relaksirali odnosi po pitanju političke krize“, ocijenio je Čović.

Jevreji, Romi i drugi "nekonstitutivni narodi" u BiH, kao i oni građani koji se ne žele nacionalno izjasniti, od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i završetka rata 1995. čekaju mogućnost kandidovanja i biranja za članove Predsjedništva BiH, te delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH u kojem u tri kluba sjedi po pet Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Ni Bošnjaci i Hrvati iz entiteta Republika Srpska, kao ni Srbi iz entiteta Federacija BiH ne mogu se kandidirati ili delegirati na te pozicije.
Presudu može provesti Parlamentarna skupština BiH gdje je za izmjene Ustava BiH potrebna dvotrećinska većina koja bi podržala neki od prijedloga, a koje dosad nije bilo, tako da nijedna od ovih presuda nije implementirana.

Blokada vlasti na državnom nivou traje od kada je bivši visoki predstavnik, Valentin Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH i zabranio negiranje genocida, u julu 2021. godine.

Tada su se predstavnici RS povukli iz državnih institucija, i od tada ne učestvuju u donošenju odluka.

U mjesecima kasnije, iz entiteta RS stizale su najave otcjepljenja i prijenosa nadležnosti sa BiH na RS u oblasti odbrane, pravosuđa, finansija, nabavke lijekova i bezbjednosti.

Transparency International: Visoka percepcija korupcije u BiH

BiH je u grupi zemalja Istočne Evrope i Centralne Azije

BiH stagnira na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, te je najniže plasirana zemlja Zapadnog Balkana. Kao problemi koji utiču na osjećaj raširene korupcije navedeni su: politička kriza, blokiranje antikorupcijskih reformi, pritisci na medije i neprocesuiranje visoke korupcije.

Prema Indeksu percepcije korupcije za 2021. godinu, BiH se nalazi na 111. mjestu od 180 zemalja, sa 35 bodova, što je ispod globalnog prosjeka od 43 boda. BiH je identičan skor imala i prethodne godine, što je ujedno nalošiji rezultat od 2012, od kada se podaci organizacije Transparency International mogu porediti.

Indeks percepcije korupcije sastoji se iz poretka zemalja i pratećih izvještaja, a Transparency International ga objavljuje jednom godišnje, koristeći podatke niza međunarodnih organizacija i institucija, te stavove stručnjaka i ljudi iz biznisa. Države na listi nisu rangirane prema stvarnom nivou korupcije, već prema percepciji društva o korupciji u javnom sektoru. Niža pozicija na Indeksu (manje bodova) znači da je percepcija javnosti o raširenosti korupcije u toj državi veća.

Lista zemalja za 2021. godinu pokazuje da identičan skor kao BiH imaju Albanija, Malawi, Mongolija i Tajland. BiH i Albanija su ujedno i najniže plasirane zemlje Zapadnog Balkana: Crna Gora je na 65. poziciji (46 bodova), Kosovo zauzima 87. mjesto (39), Sjeverna Makedonija je 92. (39), dok je Srbija na poziciji 100 (38).

Države iz regiona su svrstane u grupu zemlja Istočne Evrope i Centralne Azije, za koju iz Transparency Internationala navode da odražava “začaran krug povećanog autoritarizma, ugrožavanja ljudskih prava i korupcije”.

“Politički lideri iskoristili su Covid-19 kao izgovor za ograničavanje nadzora i odgovornosti za javne nabavke i trošenje inostrane pomoći, od Albanije (35) do Kirgistana (27). Kritičari su ućutkivani a vlade su se obračunavale sa glasovima neslaganja, te gušile novinarske slobode, primjerice u Rusiji (29) i Azerbejdžanu (30)”, saopštili su iz Transparency Internationala.

U analizi ovih država, BiH je uz Rusiju i Kazahstan istaknuta kao jedna od zemalja koje treba posmatrati:

„Trenutna politička kriza pogoršava etničke podjele i ugrožava samo postojanje države. Također izaziva sumnje u interese i motive njenih protagonista, budući da skreće pozornost s kršenja ljudskih prava i blokira kritično važne antikorupcijske reforme koje zemlja treba provesti. Kriza ugrožava nadolazeće opšte izbore u BiH u oktobru 2022. i ometa prijeko potrebne izborne reforme kojima bi se osiguralo da izbori budu transparentno finansirani, te vođeni nezavisno i bez pritiska na birače.”

“Novinari se suočavaju s verbalnim prijetnjama, tužbama i fizičkim napadima, a vlada nastavlja manipulirati medijima. Također, zakoni o zaštiti uzbunjivača se provode neadekvatno, pri čemu se sudske presude često zanemaruju, a uzbunjivači zastrašuju. Nesposobnost sudova da procesuiraju slučajeve korupcije, posebno visoke korupcije, još je jedna ozbiljna posljedica stalne zlouporabe vlasti. Za bilo kakav značajan napredak u borbi protiv korupcije, vlada se mora pozabaviti tim pitanjima i donijeti zakone o sukobu interesa, transparentnim javnim nabavkama i reformi pravosuđa”, stoji u izvještaju Transparency Internationala.

Na slične probleme u BiH nerijetko ukazuju i druge analize međunarodnih organizacija o korupciji, kao i istraživački novinari. Krajem 2021. godine, BIRN BiH je objavio da je Tužilaštvo BiH u toj godini podiglo deset optužnica za koruptivna krivična djela, od čega je samo jedna optužnica bila za visoku korupciju.

U junu 2021. godine, američki predsjednik Joe Biden je uredbom označio korupciju kao jedan od kriterija po kojima je moguće uvoditi sankcije zemljama Zapadnog Balkana. Početkom ove godine Sjedinjene Države su po tom osnovu sankcionisale Milorada Dodika, Alternativnu televiziju, Mirsada Kukića, te Milana i Tijanu Tegeltija.

Autokratski lideri i zarobljene države

Od 19 zemalja Istočne Evrope i Centralne Azije, samo tri na listi Transparency Internationala imaju skor iznad svjetskog prosjeka od 43 boda: Gruzija (55), Armenija (49) i Crna Gora (46). Kao negativan primjer istaknuta je Srbija, koja, kao i prošle godine, ima najniži skor od 2012, uz napomenu da “vlada održava kontrolu uticajem na medije, uznemiravanje nezavisnih kritičara, te održavanjem nefer izbora”. Među zemljama koje su pokazale napredak istaknuti su Kosovo i Sjeverna Makedonija.

Transparency International također navodi: „Kroz Zapadni Balkan i Tursku (38) koncentracija moći u rukama autokratskih lidera i njihovih stranaka podriva nezavisnost pravosuđa, što pomaže u održavanju zarobljenosti država“.

U saopštenju povodom objavljivanja Indeksa iz Transparency Internationala su naveli da zemlje koje narušavaju građanske slobode konstantno imaju niži skor, te ukazali na povezanost korupcije, demokratije i ljudskih prava.

“2021. je bila razorna za građanska prava širom Istočne Evrope i Centralne Azije. Korumpirani lideri suzbijaju svako neslaganje – od opozicionih stranaka do aktivista i medija. Dok su malo radile na borbi protiv uticaja pandemije Covida-19 na stanovništvo, vlade su to iskoristile za dodatno suzbijanje prava i sloboda, dodatno učvršćujući autoritarizam”, navela je Altynai Myrzabekova, regionalna savjetnica Transparency Internationala za Centralnu Aziju.

Indeks percepcije korupcije za 2021. godinu
Indeks percepcije korupcije za 2021. godinu

Kada je riječ o ostatku svijeta, najnižu percepciju korupcije na Indeksu bilježe Danska, Finska i Novi Zeland, sa po 88 bodova. Najgori skor imaju Somalija, Sirija (po 13 bodova) i Južni Sudan sa 11 bodova.

Čak 27 zemalja zabilježilo je najgori rezultat otkako se Indeks percepcije korupcije mjeri. Sjedinjene Države prvi put nisu među 25 najbolje plasiranih zemalja na Indeksu, uz „značajno nazadovanje“, a među razlozima su navedeni kontinuirani napadi na slobodne i fer izbore, te netransparentan finansijski sistem u političkim kampanjama.

„Državna tajna“ o vojnim invalidima

U registru boraca Federacije Bosne i Hercegovine skrivaju se ratni vojni invalidi koji primaju naknade na osnovu sumnjivih dijagnoza. Uprkos reviziji nisu otkriveni jer ih ljekarske komisije nisu slale na nove preglede kako bi utvrdile njihovo stvarno zdravstveno stanje.

U nizu tezgi na bihaćkoj pijaci Ibrahim Hasanagić nudi svoju robu. Pozdravlja kupce koji zastanu, odgovara na pitanja o odjeći i sitnicama koje prodaje pa prebira po kovanicama, vraćajući kusur. No, Hasanagić bi trebao živjeti potpuno drugačijim životom.

Prema ljekarskim nalazima, on je zvanično slijep od 1993. godine i treba mu tuđa pomoć u svakodnevnom životu. Zbog toga je za 16 godina dobio skoro 400 hiljada maraka iz federalnog budžeta. On je jedan od ratnih vojnih invalida koji je prošao reviziju koju Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) provodi od 2010. godine.

Oko tri hiljade boraca je tokom revizije izgubilo pravo na invalidnine jer ljekarske komisije nisu prihvatile njihove nalaze o ranjavanju.

Istovremeno su prihvatale sumnjive nalaze jer stvarno zdravstveno stanje bivših boraca uglavnom nisu provjeravale, iako im je to bila zakonska obaveza.

„Moja odbrana su papiri. Institucije su te koje će odlučiti koliko sam ja invalid“, rekao je Hasanagić novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Kako je ljekarska komisija prihvatila njegove papire, ne dovodeći u pitanje njihovu istinitost, tako je odbila prihvatiti papire Mostarca Seida Boškaila na osnovu kojih mu je 2005. godine određen 70-postotni invaliditet.

„Otac sam pet sinova. U najtežim trenucima odgoja moje djece mi je ukinuta ta invalidnina od 230 maraka, što mi je puno tada značilo”, rekao je Boškailo.

Ministarstvo za pitanja boraca i invalida Odbrambeno-oslobodilačkog rata FBiH je na reviziju potrošilo više od 21 milion maraka, ali ona nije otkrila sve lažne ratne vojne invalide. Ljekarske komisije Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja (Institut) koje su učestvovale u reviziji nisu detaljno pregledale svakog invalida, tvrdeći da im Ministarstvo nije omogućilo dijagnostiku i specijaliste koji bi to radili.

Iako je od početka revizije najmanje 150 osoba osuđeno zbog nezakonitosti pri ostvarivanju prava boračko-invalidske zaštite, među osuđenima još nema ljekara koji su izdavali lažne nalaze.

Revizija bez revizije

Neobičan slučaj Ibrahima Hasanagića nije promaknuo bihaćkim ratnim invalidima. Oni su ga prijavili Savezu ratnih vojnih invalida Unsko-sanskog kantona (USK) pa je predsjednik Ale Hošić razgovarao sa Berkom Seferović, tadašnjom predsjednicom ljekarske komisije. Ona mu je tada rekla da je Hasanović, prema medicinskoj dokumentaciji, ispravno ocijenjen, a novinarima CIN-a to nije htjela objasniti.

„Oni imaju priču. Ja imam dokaze“, kaže na to Hasanagić, odbacujući prijave i sumnje u invalidnost.

Njegovi dokazi su nalazi iz očne klinike u Zagrebu, ruske klinike u Petersburgu te sa Klinike za očne bolesti u Sarajevu u kojima piše da je slijep. Hasanagić je kao pripadnik Armije Republike BiH (RBiH) povrijeđen u glavu usljed detonacije granate u augustu 1993. godine, ali nema medicinsku dokumentaciju o pregledu neposredno nakon povrede.

Ipak je na osnovu nalaza 2005. godine dobio rješenje o stopostotnom trajnom invaliditetu čime je stekao pravo na najvišu vojnu invalidninu i dodatke od skoro dvije hiljade maraka mjesečno. Ni klinike ni Ministarstvo nisu htjeli CIN-u dati više informacija o Hasanagiću, pozivajući se na njegovu privatnost.

Ibrahim Hasanagić radi na svom štandu na pijaci u Bihaću iako u nalazima piše da je slijep (Foto: CIN)
Ibrahim Hasanagić radi na svom štandu na pijaci u Bihaću iako u nalazima piše da je slijep (Foto: CIN)

Hasanagić je 2015. godine prošao reviziju, a pred komisiju je došao u pratnji osobe koja mu je pomagala pri kretanju i, kako je zabiježeno u nalazu komisije, „odajući utisak slijepe osobe“ – potpuno drugačija slika od one koju su novinari CIN-a zatekli na bihaćkoj pijaci krajem 2021. godine.

„Smatra se da je validno ono što je donio od ljekara jer to su ljekari koji imaju svoje licence i koji su to napisali“, kaže članica ljekarske komisije Instituta Fehma Kovač, dodavši: „Vi ne možete, ako niste obezbijedili specijalistu na Institutu, da provjerite nalaz očnog. Kako očekujete da ljekar pogleda i vidi je li neko slijep ili nije slijep?”

Članovi komisija tvrde da je za to odgovorno Ministarstvo koje je izbjegavalo angažovati specijaliste na Institutu. Iako im zakon daje mogućnost da vojne invalide po potrebi upućuju na dodatne specijalističke pretrage o trošku Vlade FBiH, članovi komisija kažu da Ministarstvo nije podržavalo ni takvu praksu zbog ušteda i ubrzanja revizije.

Goran Grabovac iz komisije Instituta kaže da su komisije Ministarstvu prijavljivale slučajeve sumnjive medicinske dokumentacije i dobijale odgovor: „Mi to nismo tražili od vas“.

Članovi komisija smatraju da revizijom nisu uspjeli „očistiti teren“ i otkriti sve sumnjive vojne invalide. Bilo je slučajeva, kažu, da invalidnost boraca očigledno nije odgovarala nalazima pa su ih bez provjere odbacivali. Kod drugih su prevare prolazile nekažnjeno.

„Ako ja imam nalaz na kojem piše da je invalidu oštećen mozak, a komisija ovdje mu nije uradila magnet, a mi nismo imali tu mogućnost, kako ćete vi sada provjeriti je li to istina?“, kaže Kovač.

Empatične komisije

Komisije Unsko-sanskog kantona tokom revizije nisu uočile problem ni u statusu Cazinjanina Fehima Tirića. On je kao pripadnik Armije RBiH ranjen u glavu u decembru 1992. godine pa je na osnovu nalaza očnog ljekara iz 1998. godine da je slijep svrstan u prvu grupu ratnih vojnih invalida (RVI) sa tjelesnim oštećenjem od sto posto.

Međutim, prema stepenu njegove vidne oštrine iz nalaza, on ne bi trebao pripadati ovoj grupi invalida jer nema vid ispod 0,05, što je zakonski nužno za invalide prve grupe.

Kada su ga novinari CIN-a prvi put sreli u Cazinu, Tirić se kretao samostalno, bez pomoći štapa ili druge osobe. Ne odajući utisak čovjeka koji ne vidi, prišao je automobilu i pozdravio se. Isto je bilo i sutradan kada su mu novinari zatražili objašnjenje o njegovom invaliditetu. Bilo je očigledno da vidi i da se sam kreće bez problema.

„Došao sam samostalno, da. Žena mi je rekla ima plavo auto kod štale Hamine. Ja sam došao, znam gdje je štala“, rekao je Tirić. Na molbu novinara iz kuće je donio rješenje o stopostotnoj invalidnosti koju mu je izdalo Ministarstvo.

„Ja sam slijepa osoba“, tvrdio je, pokazujući rukom na dijelove dokumenta: „Evo, tu ti sve piše“.

Fehim Tirić je četiri puta prošao reviziju kojoj je promaklo da on nije sasvim slijep – kako mu piše u nalazima (Foto: CIN)
Fehim Tirić je četiri puta prošao reviziju kojoj je promaklo da on nije sasvim slijep – kako mu piše u nalazima (Foto: CIN)

Tirić je ukazivao i na nalaze iz rata na osnovu kojih je ljekarska komisija 2005. godine odlučila o njegovom statusu. On je do sada dobio više od 340 hiljada maraka invalidnine iz budžeta. Za CIN kaže da se ne plaši revizije jer je njegova invalidnost utvrđena na osnovu dokumenata.

„Ja se ne bojim. To nije plaćeno da mi da tu reviziju doktor. Četiri puta sam na reviziji bio. Uvijek ponovi isto“, kaže Tirić koji tokom tih provjera nije nijednom poslat na novi očni pregled.

Usred razgovora priznao je da je prije nekoliko godina bio u Sloveniji na operaciji kojom mu je „malo poboljšan vid“. Dokumentaciju s ove operacije nije priložio ljekarskoj komisiji niti smatra da je to trebao učiniti.

„Mi smo tražili da ljekari i Institut budu potpuno odgovorni za to. Nisu invalidi krivi što im je to rađeno”, rekao je Hošić.

Ljekari Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja vjeruju da je najviše sumnjivih ratnih invalida ostvarilo pravo na invalidninu 2004. godine kada su prvi put nakon rata predavali dokumente Ministarstvu i ranijim kantonalnim ljekarskim komisijama. Borci su tada uspijevali pribaviti nalaze koje su kantonalne komisije prihvatale bez provjere.

„Pazite, imate, recimo, nalaz iz 2006. gdje ta komisija uvodi kao da je nalaz iz perioda rata“, govori Goran Grabovac iz Instituta, slažući se da su njegove kolege 2000-ih godina bivšim borcima neopravdano dijelile veće procente invalidnosti.

Njegova kolegica Kovač kaže da su današnje komisije u nezahvalnoj poziciji jer moraju osporavati nalaze svojih kolega. „Pogledate čovjeka i vidite da to nije tako, da nema ni ožiljka”, objašnjava Kovač.

Iako imaju mogućnost da jednim pozivom Ministarstvu prijave lažne korisnike ratnih invalidnina, čak i bivši borci to rijetko čine. Desetine njih sa kojima su razgovarali novinari CIN-a smatraju da je to uzaludan posao jer su se takvi invalidi domogli nalaza i dokumentacije koju je teško proglasiti nevažećom bez detaljne provjere.

Prijave provjeravaju nadležni inspektori Ministarstva tako što samo pregledaju postojeće nalaze invalida i uvjerenja iz vojnih jedinica, ali ne istražuju porijeklo te dokumentacije. Ne zna se koliko je prijava stiglo u Ministarstvo ovim putem niti koliko ih je pomoglo razotkriti lažne ratne invalide jer Ministarstvo te podatke nije htjelo podijeliti sa CIN-om.

Novinari su pokušali pristupiti ratnim arhivima kako bi izvršili uvid u nalaze kojim su potencijalno sumnjivi invalidi ostvarili svoja prava, ali Ministarstvo ove podatke čuva u tajnosti. Ni bolnice ne dozvoljavaju uvid u nalaze zbog zaštite privatnosti pacijenata.

„Zašto je tajna gdje sam ja nastradao?! To je mazanje očiju”, kaže za CIN bivši borac Nihad Sendić. On podsjeća da su ratni invalidi insistirali na javnoj objavi spiska svih korisnika invalidnina kako bi se lakše otkrili sumnjivi, ali se to nije desilo. Umjesto toga, Ministarstvo je 2018. objavilo jedinstveni registar boraca u kojem nema podataka o njihovom RVI-statusu.

„Svi mi sebe znamo, svi znamo jedni druge. Svi znamo kako je ko nastradao u ratu. Svi znamo ko je koliko vremena proveo u ratu“, govori Sendić, tvrdeći da bi javno objavljivanje spiska pomoglo u otkrivanju nezakonitih korisnika invalidnina. Sendić vjeruje da institucije čuvaju ove podatke u tajnosti jer nisu na vrijeme uradile svoj posao i otkrile ko su pravi, a ko lažni invalidi.

Ratni amputirac Nihad Sendić smatra da je revizija provedena bahato i da su ratni vojni invalidi teret kojeg bi se Federalna vlada rado riješila (Foto: CIN)
Ratni amputirac Nihad Sendić smatra da je revizija provedena bahato i da su ratni vojni invalidi teret kojeg bi se Federalna vlada rado riješila (Foto: CIN)

Uprkos velikim problemima pri reviziji, koji upućuju na Federalno ministarstvo, iz ove institucije ne žele objasniti javnosti čime su oni izazvani i šta čine da ih riješe.

Mirza Terzo, koji trenutno obavlja poslove ministra, nije želio razgovarati sa novinarima, a Ministarstvo je odbilo ustupiti podatke o učinku revizije, tvrdeći da su većim dijelom uništeni tokom protesta boraca 2010. godine ili u skladu sa propisima o dužini čuvanja arhivske građe.

Od komisije do suda

Tokom prvih pet poslijeratnih godina više od 90 hiljada bivših pripadnika Oružanih snaga i porodica poginulih boraca je uvedeno u pravo na finansijsku mjesečnu pomoć. Tokom narednih 15 godina broj korisnika ratnih invalidnina je prešao stotinu hiljada, a iz budžeta je izdvajano više od 320 miliona maraka godišnje, što je podstaklo Federalnu vladu da počne sa revizijom statusa ratnih invalida.

„Činjenica je da je tu masa ljudi koji nisu ni bili u ratu, koji nisu ni okrznuti. To je na desetine hiljada ljudi”, kaže bivši ministar Zukan Helez u čijem mandatu je započela revizija.

Uposlenik Federalnog ministarstva Dragan Majstorović je zbog zloupotrebe položaja osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od tri godine jer je bivšim pripadnicima HVO-a izdavao lažna uvjerenja o pripadnosti vojnim jedinicama. On je trenutno na izdržavanju kazne. Na uvjetnu zatvorsku kaznu osuđena je Davorka Boban, bivša šefica Grupe za pitanja evidencije iz oblasti vojne obaveze Livno pri federalnom Ministarstvu, jer je izdavala lažna uvjerenja o pripadnosti OSBiH.

Pravila su odredila da pregledom medicinske dokumentacije i uvjerenja o učešću u Oružanim snagama revizori i ljekarske komisije preispitaju sve korisnike invalidnina kako bi ovaj status zadržali stvarni, a izgubili lažni invalidi.

Bivši ministar Helez kaže da nijedan sud ne može poništiti ljekarski nalaz i prebacuje odgovornost na ljekare: „To su ljekari radili s kojima ja veze nemam. Ja na to nit sam mogao utjecati, nit bih želio, nit imam snage ni moći. Ne ja, nijedan političar.”

Međutim, predstavnici ratnih invalida vjeruju da je Ministarstvo sarađivalo sa Institutom za medicinsko vještačenje kako bi revizijom smanjili broj invalida i ostvarili brze „uštede preko njihovih leđa“.

„Kako bi narod reko: lomi, dođi do toga, ne zanima me kako ćeš“, kaže Hošić iz Saveza RVI-ja, dodavši: „Opća politika iza rata je, naravno, mi smo teret vlasti i oni bi najradije da nas precrtaju.”

Ministarstvo je u proteklih deset godina više od 51 hiljade ratnih invalida uputilo pred ljekarske komisije na ponovnu procjenu invalidnosti. Više od 3.700 ih je ostalo bez invalidnine, a 12.600 ljudi je dobilo umanjeni procenat invalidnosti. Sve odluke komisije bile su zasnovane na provjeri i procjeni vjerodostojnosti dokumenata o ranjavanju.

Ipak, u nalazima mnogih bivših boraca nisu uredno opisane ni rane ni okolnosti i posljedice ranjavanja jer su pisani u brzini i haosu ratnih dešavanja pa vojni invalidi najviše zamjeraju komisiji što to nije imala u vidu kada takve dokaze nije prihvatala. Na ovakvu praksu najviše se žale Cazinjani kojih je u prve tri godine revizije više od tri stotine izgubilo procente invalidnosti.

„Moju su dokumentaciju bacili na pod, to me pogodilo. Kažem ja sam ušao, ako nećete gledati to, zašto ne pregledate mene. Kaže mi imamo svu dokumentaciju i slobodan si”, priča Remzo Duraković kojem je procenat invalidnosti umanjen sa 70 na 30 posto.

Osvrnuvši se na ovaj primjer, članica ljekarske komisije iz Instituta Fehma Kovač kaže da bi prava provjera podrazumijevala nove preglede za sve ratne vojne invalide: „To bi, zaista, državu koštalo, ali bi se u tom momentu uradila prava selekcija jednom za sva vremena“.

Durakoviću je nakon revizije obračunato 49 maraka invalidnine, tek sedmi dio iznosa koji je primao do tada. Nakon višegodišnje pravne borbe komisija ga je uputila na dodatne pretrage koje su potvrdile njegovu invalidnost i dokazale grešku institucija. Iako je oštećen za više od 11 hiljada maraka jer je primao umanjenu invalidinu, taj novac mu još nije isplaćen.

Sud je morao da reaguje i u slučaju Durakovićevog saborca Mehmeda Kapića koji je od kraja rata do 2020. godine čekao da mu ljekarska komisija u procjenu invalidnosti uvrsti povredu desne potkoljenice. Prema presudi Kantonalnog suda u Bihaću kojom je Ministarstvu naređeno da ponovo procijeni Kapićevu invalidnost, prvobitno rješenje je nezakonito zbog povrede Zakona o upravnom postupku.

Naime, prema Zakonu o reviziji, oštećeni borci se nisu mogli žaliti na odluke Ministarstva.

Zato je Ustavni sud FBiH 2013. godine naložio da se ratnim invalidima omogući pravo žalbe, ali ni osam godina poslije Federalni parlament nije izglasao izmjenu Zakona o reviziji niti je do sada bila na dnevnom redu.
Sedam hiljada ranjenih boraca je tužilo Federalno ministarstvo pred Vrhovnim sudom FBiH, tvrdeći da su oštećeni revizijom.

Više od pet hiljada je dobilo tužbe pa su im ukinuta rješenja iz revizije kojima im je smanjena invalidnost. Shodno dobijenim presudama, oštećenim invalidima retroaktivno treba biti isplaćeno najmanje 26 miliona maraka.

Ratni vojni invalidi iz Cazina zamjeraju ljekarskim komisijama što nisu imale u vidu da su mnogi nalazi pisani u haosu ratnih dešavanja, nego su ih odbijale, a bivše borce nisu slale na nove preglede (Foto: CIN)
Ratni vojni invalidi iz Cazina zamjeraju ljekarskim komisijama što nisu imale u vidu da su mnogi nalazi pisani u haosu ratnih dešavanja, nego su ih odbijale, a bivše borce nisu slale na nove preglede (Foto: CIN)

Slijedom revizije i smrću boraca broj korisnika invalidnina u FBiH danas je manji za oko 20 hiljada – skoro petinu. Time su se i godišnja izdvajanja za invalidnine umanjila za gotovo 60 miliona maraka.

“Imam osjećaj da bi Vlada Federacije voljela da ima jedan veliki helikopter, jedan stari ruski helikopter u koji bi moglo staviti sve ratne vojne invalide, i da se desi kvar. Znate koliko je to rasterećenje za budžet?! Nenormalno! Njima dobro, svima dobro, više para”, kaže ratni amputirac iz Bihaća Nihad Sendić.

Ljekari netaknuti

Iako ljekarske komisije otvoreno govore o spornim nalazima ratnih invalida, prema podacima pravosudnih institucija, nijedan ljekar iz FBiH u protekloj deceniji nije osuđen za njihovo krivotvorenje. Nalazi s potpisima ljekara s područja Hercegovine i srednje Bosne su najčešće bili istraživani i vještačeni, ali tužioci nisu išli dalje od toga.

Šef ratne bolnice u Mostaru Miljenko Lugonja je bio prijavljen za ovo krivično djelo, ali negira da su ljekari bili uključeni u afere izdavanja lažnih nalaza invalidima. On tvrdi da su krivotvori „savršeno skenirali njihove pečate“ te radili u saradnji sa ljekarskim komisijama.

„Pozovi sto ljudi i nek dostave nalaze. Među tih sto mora biti neko lažan. A, sad, da li sam ja nekome natego nalaz deset posto ili nisam, to je moja stvar“, kaže Lugonja, tvrdeći da vlasti mogu otkriti istinu ako provjere ulazne papire iz vojnih jedinica za svakog borca i invalida, a ne samo ljekarske nalaze.

Još najmanje četvero njegovih kolega su prijavljivani za krivotvorenje nalaza, a protiv četiri tuzlanska ljekara bile su podignute optužnice od kojih je tužilaštvo odustalo zbog nedostatka dokaza. Niko od ovih ljekara nije se odazvao na pozive novinara CIN-a.

Predsjednik Saveza RVIFBiH Esad Delić smatra da je revizija statusa ratnih vojnih invalida populistički potez vlasti jer je, kako tvrdi, imala mnogo pogrešnih i neutemeljenih odluka. On kaže da su potrošeni milioni, a da je Ministarstvo moglo i bez toga provjeriti sumnjive vojne invalide koje im prijavljuju građani.

„Ako neko smatra da ima nas lažnih, imaju taj broj telefona. Nek nas slikaju, nek nas snimaju! Nikad revizija nije završena za takve i ne može biti”, zaključio je Delić.

Power: Političari trebaju rješavati, a ne uzrokovati probleme

Power: Političari trebaju rješavati, a ne uzrokovati probleme
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:16 0:00

Power: Veoma opasno potpaljivanje vatre podjela u BiH

Power: Iskustvo iz BiH je usmjerilo moju karijeru
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:29 0:00

Potpaljivanje vatre podjela veoma je opasno u Bosni i Hercegovini i svi trebaju shvatiti da to neće otvoriti ekonomske prilike, koje građani ove zemlje očekuju rekla je 20. januara u Sarajevu administratorica Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) Samantha Power.

Power je novinarima kazala da se BiH trenutno nalazi u političkom ćorsokaku, te je ocijenila da prijetnje povlačenjem iz insitucija BiH predstavljuju i "prijetnju stabilnosti koja je postignuta potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. godine".

"Te najave nemaju nikakvog ekonomskog, niti funkcionalnog smisla", kazala je Power odgovarajući na upit novinara o čemu će razgovarati sa bh. dužnosnicima, te šta će poručiti Miloradu Dodiku, članu Predsjedništva BiH i lideru Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Predstavnici iz bh. entiteta Republika Srpska od jula prošle godine ne učestvuju u radu državnih institucija, nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmjene zakona kojima se zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločina.

Power je ocijenila da je BiH na vrlo ozbiljnoj raskrsnici, te da je u četvrtak na sastanku sa tri bivša ratna logoraša iz BiH zaključila "bh. građani nikada ne smiju ići unazad.

"Politika je naporna i teška, ali rat je strašan", navela je Power.

Na pitanje da li su nedavne američke sankcije dovoljne, navela je da su SAD pokazale da neće oklijevati da djeluju protiv onih koji su korumpirani i koji dovode do podjela i destabilizacije.

"Koletkivna odgovornost međunarodne zajednice je da da podrži mir i jedinstvo. Jačanje sila podjela nije u interesu nijednog pojedinca i nijedne zemlje", navela je.

Power je poručila da SAD žele razgovarati o tome šta mogu uraditi da podrže težnje svih građana BiH.

"To bi trebao biti i fokus državnih insititucija. Kako razvijati ekonomiju i otvarati nova radna mjesta", kazala je, dodavši da su BiH "očajnički potrebne reforme".

Prenijela je i poruku američkog predsjednika Josepha Bidena da su SAD uz građane BiH, kao što su bile i tokom ratnih devedesetih godina prošlog stoljeća.

Power u zvaničnoj posjeti BiH boravi od 19. do 21. januara.

Posjeta Samanthe Power Bosni i Hercegovini
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:35 0:00

Tokom posjete, sastat će se sa bh. zvaničnicima, predstavnicima nevladinih organizacija, liderima u malom biznisu, te preživjelim žrtvama rata u BiH od 1992. do 1995. godine.

Power je radila kao novinarka, aktivistkinja i diplomatkinja.

Njena knjiga "Problem iz pakla: Amerika i doba genocida" dobila je Pulitzerovu nagradu, najprestižnije priznanje za novinarstvo u SAD-u, inspirirana je i događajima u BiH.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG