Linkovi

Top priča BiH

BPNP: Unutar anonimnog bošnjačkog neonacističkog pokreta koji privlači maloljetnike

Plakati BPNP-a sa simbolima bijelog supremacizma. Foto: BPNP, ilustracija

Duže od deceniju Bosanski pokret nacionalnog ponosa (BPNP) na svojoj internet stranici uz bošnjački nacionalizam promovira i neonacističke ideje antisemitizma, homofobije i rasizma, ali je organizacija uspjela izbjeći odgovornost i od javnosti sačuvati identitet svojih članova.

Istraživanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) identifikovalo je najmanje deset članova čija su lica uglavnom zamagljena na fotografijama. Neki od njih u prvim razgovorima za medije otkrivaju kako je pokret organizovan, načine regrutovanja i planove registracije pokreta.

Emir je konačno mogao slobodno spustiti na sto listove papira koje je do tada savijao i skrivao jaknom. Na njima je bio promotivni materijal krajnje desničarske organizacije koju je pomogao izgraditi. Izgledao je uvjereno da novinari ne znaju njegov stvarni identitet.

Kada je njegovo pravo ime izgovoreno u razgovoru, mršavi mladić u kasnim dvadesetim sa rijetkom svijetlom bradom na trenutak je zastao prije nego što je nastavio dijeliti svoje iskustvo ulaska u pokret.

“Osjećao sam se na neki način moćno. Kao tinejdžer – zastava, imaš neku viziju da će to postati nešto malo veće”, kaže Emir, što nije njegovo pravo ime jer je na razgovor pristao anonimno.

Bivši član Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa u razgovoru sa novinarima. Foto: BIRN BiH
Bivši član Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa u razgovoru sa novinarima. Foto: BIRN BiH

Njega su kao maloljetnika u pokret najprije privukli ekstremni bošnjački nacionalizam kojeg je organizacija ispoljavala ali nije imao dilema kakvu ideologiju on predstavlja.

“Znao sam da ima nacizma. Nadao sam se da to neće biti toliko ispoljavano. Imam i ja to gledanje pozitivno što se tiče svastike”, kaže on.

Otvorenije od drugih, krajnje desničarska grupa u Bosni i Hercegovini BPNP je na svojoj internet stranici promovirao nacionalsocijalizam, politički pokret Adolfa Hitlera koji je odgovoran za ubistava miliona ljudi.

U zemlji kakvu žele stvoriti članovi BPNP-a za Jevreje i druge manjine ne bi bilo mjesta, a državljani BiH bi mogli biti “jedino ljudi koji pripadaju evropskom genetskom i kulturnom nasljedstvu, gdje su Bošnjaci uključeni”.

U takvoj zemlji ne bi bilo mjesta za LGBT osobe niti slobodne medije. Emir govori da je u jednom trenutku želio zvanično registrovati pokret, ali ta ideja nije naišla na odobravanje jer bi morali da se odreknu neonacističke ideologije.

Uprkos tome što u BiH ne postoje zakoni koji zabranjuju ili kažnjavaju isticanje nacističkih simbola, pripadnici BPNP-a skrivaju od javnosti svoje identitete.

Novinari BIRN-a BiH su istraživanjem na društvenim mrežama identifikovali deset trenutnih ili bivših članova ove organizacije koji su na svojim društvenim mrežama opisani kao “pripadnici Handžar divizije”, grupe Skinheads, te dijele desničarske simbole ili su sami naveli da pripadaju BPNP-u.

Dodatno istraživanje osoba povezanih sa ovim članovima otkrilo je druge članove ili simpatizere koji su dijelili oznake ili se slikali sa zastavom pokreta.

Najmanje jedan bivši član je danas politički aktivan, a objave organizacije pokazuju i divljenje desničarskim grupama širom Evrope.

Stavovi BPNP-a promoviraju neonacizam

Članom BPNP-a na društvenoj mreži VKontakte se predstavlja Alen Žunić iz Tuzle. Na tom profilu on ističe kako je zainteresiran za nacionalsocijalizam, krv, rasu i zemlju, te bošnjački tradicionalizam.

Iza opisa “Forces of Tradition” [Snage tradicije] na Facebooku nalazi se upravo Žunić. Na profil pod nazivom Veritas Vincit [Istina pobjeđuje] postavio je fotografiju kolovrata.

Na upit novinara BIRN-a BiH, sa ovog profila je prvo odgovoreno da nije riječ o Žuniću, da bi u početku nove poruke, koja je ubrzo poslije obrisana zajedno sa profilom na Facebooku, bilo navedeno: “Ja jesam Alen.”

U kratkim odgovorima na upit novinara, Žunić je napisao kako više nije član pokreta.

“To prvo nisu bili ozbiljni članovi, drugo Pokret se vodio u dijaspori”, napisao je u jednom od odgovora Žunić, dodajući kako članovi pokreta nisu bili “nikakvi teroristi”.

Trojica članova koji su pristali razgovarati sa novinarima BIRN-a BiH i koji za sebe također tvrde da su bivši članovi, Žunića i dalje smatraju aktivnim članom BPNP-a.

Članovi iz dijaspore igraju važnu ulogu u donošenju odluka ali i finansiranju rada pokreta, naglašeno je u nekoliko razgovora s osobama koje su potvrdile da su bili unutar pokreta. Iako više nisu dio organizacije, oni i dalje skrivaju identitete bivših kolega iz dijaspore.

Glavni štab, kako ga naziva Emir, odnosno osobe koje su donosile odluke nalaze se u inostranstvu.

“Oni su nas na neki način finansirali”, kaže on i dodaje kako su promotivni materijali pokreta također dolazili iz inostranstva.

Ali je djelovanje usmjereno u BiH, a internet stranica pokreta je godinama bila poveznica i mjesto za privlačenje novih članova.

Na stranici Bosanskinacionalisti.org kreiranoj 2018. godine, koja predstavlja nastavak bivše ugašene stranice, navedeno je kako članovi BPNP-a nisu “humanitarci, niti glasnici kompromisa i štetnog mira, nego nosioci novog vala bosanskog nacionalizma, ponosa i tradicionalizma”.

“BPNP je nacionalistička i socijalistička organizacija. Iskreno se zalažemo za nacionalsocijalistički pogled na svijet”, navedeno je u jednom od opisa, što prema doktorici Bethan Johnson, doktorantici u Centru za analizu radikalne desnice, predstavlja zanimljiv aspekat s obzirom da se većina grupa ustručava koristiti taj izraz.

“On ima jače nagovještavanje nacizma od ostalih izraza koji bi se mogli koristiti”, govori ona.

“Pokret je naš biološki pogled na svijet i bori se za Bošnjake bez obzira na religijsku i podrasnu pripadnost”, navodi se na stranici, te dodaje kako je povratak Bosne Bošnjacima primarni cilj.

Na plakatima koje su lijepili širom BiH isticali su simbole nadmoći bijelaca, a u objavama na zvaničnoj Twitter stranici ovog pokreta iskazivano je divljenje prema Adolfu Hitleru.

Kako se navodi u objavi od 20. aprila 2019. godine “Hitler je utemeljio nacionalsocijalizam i bio je političar, umjetnik, pisac, vojnik i vođa”, a u objavi pola godine nakon se opisuje kako su članovi BPNP-a oni koji “samo poštuju prirodu”.

“Želimo biti najbolji, najjači, najmoćniji – je li to zločin? Za slabe, možda jeste”, stoji u objavi iz oktobra 2019. godine.

Na upit BIRN-a BiH upućen na e-mail adresu navedenu na stranici ovog pokreta o funkcioniranju ove organizacije nije odgovoreno.

Ahmed Lugonja je na društvenim mrežama objavljivao fotografije sa simbolima nacističke i ideologije bijele moći. Foto: Screenshot, kolaž
Ahmed Lugonja je na društvenim mrežama objavljivao fotografije sa simbolima nacističke i ideologije bijele moći. Foto: Screenshot, kolaž

Majicu na kojoj se nazire polovina natpisa “White power” kojim je okružen keltski križ, simbol koji koriste brojne desničarske i supremacističke grupe na jednom od svojih Facebook profila, tri godine nakon prvobitne objave, i dalje je u vrijeme istraživanja BIRN-a BiH držao Ahmed Lugonja iz Novog Travnika.

Opisi profila kojima je upravljao sadržavali su brojeve 19 i 88, te naziv Nacionalsocijalističke partije. Dok se na jednom od profila opisao kao “handžar Boj”, naInstagramu drži fotografiju Totenkopfa, nasmiješene lobanje sa prekriženim kostima iza.

Prema Bazi podataka o simbolima mržnje organizacije Anti-Defamation League (ADL) broj 88 znači “Heil Hitler”, dok je Totenkopf simbol koji je koristila SS “Totenkopf divizija” u Drugom svjetskom ratu.

Lugonja je nakon javljanja novinara BIRN-a BiH pristao na sastanak i nezvanični razgovor, ali je odbio zvanično govoriti o članstvu u organizaciji.

Nedugo poslije je izbrisao dva profila na društvenim mrežama.

Pokret koji slijedi ideologiju “krvi i tla”

Članovi BPNP-a, prema analiziranim profilima i razgovorima sa članovima koji tvrde da su izašli iz pokreta, pokretu se najčešće pridružuju kao maloljetni. Dva bivša člana pokreta koja su pristala na razgovor, na prelazu u punoljetstvo su, u različitim vremenskim periodima, u dva grada, pristupila pokretu. Pristali su dati uvid u rad organizacije pod uslovom da govore anonimno.

Za njih je ulazak u pokret počeo “lajkanjem” stranica BPNP-a na društvenim mrežama i praćenjem osoba koje promoviraju ekstremni nacionalizam, ali i mržnju prema određenim skupinama u društvu.

Nedim iz Sarajeva, što nije njegovo pravo ime, kaže kako je prije četiri godine zapratio stranice na kojima je objavljivan propagandni materijal protiv LGBT zajednice i protiv komunizma, a gdje se pozivalo na jedinstvo Bošnjaka.

“Kada lajkaš te objave ili komentarišeš, oni vide”, kaže Nedim i dodaje da uslijedi poziv za pridruživanje.

“Tako su i mene ubacili”, kaže on, dodavši kako je ubačen u tajnu grupu.

Njega je u srednjoj školi interesovala historija što ga je odvelo da čita o nacizmu i nacionalsocijalizmu, ali i Hitlerov “Mein Kampf”, nakon čega je otkrio da u BiH postoji “bosanski neonacistički pokret”.

“Pokret je samo nacionalistički, nije nacionalsocijalistički, ali većina članova simpatiše nacionalsocijalizam”, navodi Nedim, koji sebe ne smatra šovinistom.

“Istražio sam tu ideju i svidjela mi se – nacionalsocijalizam. Priznat ću, tada sam htio da pripadam nečemu”, dodaje Nedim, za koga odlazak na utakmice kao navijača nije bio dovoljan: “Trebalo mi je još nešto malo da me ispuni, da imam šta raditi prije i poslije škole. Bio sam zainteresovan za tu ideju, bio sam protivnik komunizma.”

On je umjesto dokumentarnih filmova o holokaustu nad Jevrejima koji su se emitovali na televizijskim kanalima tražio videe na YouTubeu u kojima se negira holokaust. Nedim i danas relativizira broj od šest miliona stradalih Jevreja i odgovornost nacista za njihovu smrt.

Emir iz Tuzle je sa novinarima razgovarao dva puta. On sebe opisuje kao bivšeg vođu ogranka u Tuzli, jednog od nekoliko koje BPNP ima prema njihovoj internet stranici. On je u svoje prijatelje na Facebooku počeo da dodaje osobe iz pokreta, komentariše i odobrava njihove objave. Prije nego je postao član, preuzeo je sliku tadašnjeg vođe i stavio na svoj profil.

“Samim tim on je pratio mene i kada me vidio u gradu, prišao mi je. Tako smo se upoznali. Poznavao me preko Facebooka”, ispričao je Emir, koji navodi da ga je jedan od članova pozvao da bude član pokreta.

Kako pojašnjava Johnson, društvene mreže su jako bitne za regrutaciju novih članova s obzirom da omogućavaju stepen anonimnosti i tajnost za članove.

“Takva radikalizacija danas se dešava putem društvenih mreža, ili barem inicijalno putem društvenih mreža, da bi kasnije prešla na neke druge platforme”, navodi Johnson, pojašnjavajući kako mladi na mrežama lajkaju različite stvari koje im potom konstantno izlaze, zbog čega se stvara “eho komora”.

“To je vrlo bitno za regrutaciju odraslih i mladih, posebno mladih”, kaže Johnson.

Emir je, kako navodi, kratko bio član, te relativno brzo dobio “viši čin” – postao je vođa tuzlanskog ogranka.

“Bila mi je čast biti vođa tuzlanskog ogranka jer još taj pokret nije bio toliko razvijen. U to vrijeme ja sam razmišljao o tome da ja njega razvijem, i kada se bude razvio toliko dovoljno ja ću biti upamćen kao osoba koja ga je razvila”, kaže, dodajući kako je pokret prvenstveno fokusiran na “borbu za ljiljane”.

Bivši sarajevski član priznaje kako su stavovi ove organizacije kontroverzni.

Prema Priručniku BPNP-a objavljenom na stranici, naglašeno je kako je bitno da članovi žive kao nacionalsocijalisti, pri čemu se nacionalsocijalizam definira kao “originalni, biološki, prirodni i naučni način razmišljanja i posmatranja svijeta”.

Zbog ovakvih stavova pokret se spominje i u Izvještaju Komiteta za međunarodne odnose Kuće lordova pri britanskom parlamentu o Zapadnom Balkanu objavljenom u januaru 2018. godine.

“U Bosni i Hercegovini, Bosanski pokret nacionalnog ponosa formiran 2009. godine nacionalistička je i sekularna organizacija čija je ideologija potkrijepljena uvjerenjem u superiornost Bošnjaka i uvjerenje da samo oni trebaju vladati Bosnom i Hercegovinom”, stoji u ovom Izvještaju, dok se u Izveštaju Centra Simon Vizental o digitalnoj mržnji i terorizmu BPNP opisuje kao pokret koji slijedi ideologiju “krvi i tla”, pozivajući na Bosnu samo za “Bošnjake”, koje “genetika” smatra građanima.

“Oni su protiv multikulturalizma koji se smatra prijetnjom za opstanak ‘pravih’ Bosanaca. BPNP se suprotstavlja cionizmu, islamizmu, komunizmu i kapitalizmu. Pokret je snažno homofobičan, tvrdeći da homoseksualnost uništava društvo prijeteći ‘porodičnim vrijednostima’”, navodi se u izvještaju.

Takve “porodične vrijednosti” i shvatanje ideologije iza nacističke svastike danas svojoj kćerki želi da prenese član iz Tuzle.

“Svastiku sam poštovao (…) zato što je protiv Jevreja. Oni nisu dobar narod, oni su loš narod. Cionisti tačnije”, kaže, te na dodatno pitanje o mržnji prema LGBT zajednici, migrantima govori kako je “to zaobišao u djelovanju pokreta”, ali da podržava stavove BPNP-a prema njima.

Na pitanje novinara o upotrebi kukastog križa u djelovanju pokreta u Sarajevu, bivši član kaže kako je ona bila zabranjena.

“Imali smo slike stećaka na kojima je bio simbol sličan kukastom križu. Mi smo smatrali da on ne bi trebao biti zabranjen jer je to germanski simbol”, smatra Nedim.

On na svom Facebook profilu ima fotografije znaka rune, simbola koji su prisvojili nacisti u Njemačkoj u Drugom svjetskom ratu.

Osim rune, na jednoj od fotografija on nosi majicu sa simbolom crnog sunca.

Nacionalsocijalistička partija je upotrebljavala te simbole kako bi se poticao narod, dodaje on.

Crno sunce prema Bazi simbola mržnje predstavlja izmijenjeni oblik svastike. Ovaj simbol su koristile SS divizije, a brojni neonacisti i drugi supremacisti su usvojili ovaj simbol.

Zastava – najvrednija materijalna stvar

Zastava BPNP-a koju u svom vlasništvu i dalje čuva bivši član. Foto: BIRN BiH
Zastava BPNP-a koju u svom vlasništvu i dalje čuva bivši član. Foto: BIRN BiH

Bosanski pokret nacionalnog ponosa koristi grb koji je u okviru crnog štita sa zlatnim linijama okolo, na čijem vrhu je ispisan skraćeni naziv pokreta – BPNP.

Mač koji prolazi kroz rotirani grb srednjovjekovne Bosne po sredini, kako se na stranici navodi, postoji na mnogim srećcima i predstavlja simbol vječne borbe za Bosnu i bošnjaštvo.

Uz ovaj, pokret koristi i grb s orlom koji simbolizira “slobodu Bosne i asocira na dominaciju ili preuzimanje potpune kontrole i autoriteta”, a njega koriste samo aktivisti pokreta.

Zastavu koju pripadnici ovog pokreta ističu na društvenim mrežama i dalje ima bivši vođa iz Tuzle. On je novinarima BIRN-a BiH kazao kako je dobijanje zastave najvrednija materijalna stvar koja se može dobiti, te da su svi ogranci imali po jednu zastavu.

Uz nju je dobio i zakletvu prema kojoj “ni u kom slučaju, nipošto ne smije zastava biti izgubljena, ni da padne, niti išta slično”.

“Zastavu si morao da poljubiš kad je uzimaš u ruke”, kaže i dodaje kako se oduzimanje zastave od suparničke grupe nije smjelo dopustiti bez borbe.

Prema fotografijama koje su pronašli novinari BIRN-a BiH, zastave su nosili na bitna obilježavanja i postavljane su na stranicu pokreta kao dio aktivnosti.

Zastavu koju je dobio bivši vođa iz Tuzle, isticao je Ernad Drljić iz okoline Tuzle.

Na upit novinara BIRN-a BiH o aktivnostima koje je provodio dok je bio član, Drljić je odbio razgovor, navodeći kako je bio maloljetan i nije do kraja bio upoznat čime se pokret bavi, te da je sada politički aktivan u svojoj zajednici.

Prema podacima objavljenim na njegovom profilu, Drljić je član Stranke demokratske akcije (SDA).

Finansiranje organizacije, najčešće za pravljenje letaka ili zastava, dolazilo je iz BiH ali i izvana nakon što su se neki članovi odselili, kaže Nedim.

“Kako su se odselili, bilo im je žao što ne mogu učestvovati u akcijama pa su pomagali novčano. Novac se trošio na naljepnice, majice, zastave i plakate”, govori Nedim.

Divljenje stranim ultradesničarskim grupama

Pet osoba istaknulo je zastavu BPNP-a sa zastavom NRM-a. Foto: Screenshot
Pet osoba istaknulo je zastavu BPNP-a sa zastavom NRM-a. Foto: Screenshot

Prije četiri godine zajedno sa zastavom BPNP-a pet osoba istaklo je zastavu Nordijskog pokreta otpora (Nordic Resistance Movement NRM), desničarskog neonacističkog pokreta koji djeluje pretežno u Finskoj, Norveškoj i Švedskoj.

Ovaj pokret je u Finskoj zabranjen 2017. godine, a njihovo gašenje zbog djelovanja protiv prihvaćenih moralnih kodeksa kao što su ljudska prava i jednakost, te kršenja zakona Vrhovni sud je naredio 2020. godine.

Ova organizacija također održava veze sa drugim sličnim organizacijama poput “Ruskog imperijalnog pokreta” (Russian Imperial Movement) i Nacionalne akcije (National Action), krajnje desničarskim organizacijama odnosno paravojnim pokretima.

Fotografiju sa zastavom NRM-a objavio je Haris Husarić iz Tuzle. Fotografija se također nalazila na ranijoj internet stranici BPNP-a, a Husarić je na svom profilu osim ove podijelio još nekoliko fotografija članova BPNP-a sa zamućenim licima ali i fotografiju mladih pripadnika jedinice sa SS obilježjima.

On je odbio razgovarati za BIRN BiH, nakon čega je izbrisao svoj profil na Facebooku.

Na fotografiji pojedinca koji javno ističe da je pripadnik BPNP-a iskazana je podrška “ukrajinskim nacionalistima u borbi protiv ruske i robounijske dominacije”.

Na jednoj od fotografija zastava ovog pokreta nalazi se uz zastavu “Azova”, ukrajinske vojne jedinice koja ratuje protiv proruskih snaga na istoku zemlje i koja je godinama u svoje redove privlačila ultradesničare.

Poput ovih organizacija, članovi BPNP-a su za komunikaciju najčešće koristili grupne poruke kroz aplikacije na mobilnim telefonima. Sastajali su se najčešće u barovima, ali su se trudili da drugi ne čuju o čemu govore. Na članskim kartama nisu bila navođena njihova prava imena a trebalo je da se na društvenim mrežama suzdrže od otkrivanja pripadnosti pokretu.

“Nisu željeli svoj privatni život miješati u to. Željeli su ostati u tajnosti”, kaže Emir i dodaje kako je danas teško doći do članova pokreta.

On je ranije imao ideju da registruju pokret, a kasnije uđu i u politiku.

“Ja sam krenuo prema legalizaciji, nisam želio da budemo u tami, planirali smo i uniforme da se naprave”, objašnjava Emir i nastavlja kako je tu ideju odbilo rukovodstvo pokreta.

On se prisjeća rasprava da bi za legalizaciju morali da se odreknu poveznica sa nacizmom.

“Nije trebalo samo znakovi da se sklone, trebalo je i ideologiju izmijeniti. Ne možeš da pratiš ideologiju Hitlera, ne smiješ da podržavaš ideologiju za ubijanje nekog naroda. Moraš biti čist. Budi čist na papiru”, navodi on.

Sam pokret neko vrijeme nema vidljivije objave na društvenim mrežama. Nedim kaže da je iz pokreta izašao 2019. godine i da ne zna šta se danas dešava unutra, ali je ove godine ponovo dobio poruku o pokretanju aktivnosti od drugih članova.

“Ja sam u januaru ubačen u grupu, ali sam rekao da nisam zainteresovan”, kaže on.

Iz pokreta je izašao zbog fakulteta ali i vjerskih razloga.

“Došao sam do toga da mi osim Kur′ana ne treba ništa, (…) smatram da mi osim islama ne treba druga uputa i da sam bezveze tražio nešto drugo”, kaže Nedim, koji uprkos napuštanju pokreta oklijeva osuditi većinu stavova pokreta o holokaustu i nacionalsocijalizmu.

“Da li mi je drago što sam bio u tome, nije mi ni drago ni žao”, navodi on.

BPNP i policija

Bivši članovi BPNP-a sa kojima su novinari razgovarali rekli su kako im nije poznato da je pokret imao nasilnih akcija, niti problema sa policijom. Oni negiraju ranije navode da članovi organizacije stoje iza nasrtaja na antifašiste i skrnavljenja jevrejskog groblja u Tuzli.

Ali upravo je kanal koji nosi naziv BPNP na svom YouTube kanalu 2018. godine postavio video u kojem se spominje i napad na jednog od antifašista u Sarajevu sa naslovom “Ne možete nas zaustaviti”.

Član Antifašističke grupe iz Sarajeva, koji je govorio anonimno za BIRN BiH, ispričao je kako su imali neugodnosti sa BPNP-om tokom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom 2013. godine.

“Izašli su sa transparentima i pljunuli su nekog momka”, kazao je, dodavši kako su u grupi bila tri muškarca.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajeva kažu da su upoznati sa postojanjem pokreta i da sve informacije o pojedincima iz desničarskih organizacija prosljeđuju Federalnoj upravi policije, ali su iz ove Uprave rekli kako nemaju podatke o radu pokreta.

See all News Updates of the Day

Vodopad Blihe: Malo poznati turistički potencijal

Vodopad Blihe: Malo poznati turistički potencijal
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:58 0:00

Rad Christiana Schmidta i OHR-a zavisit će od dogovora SAD-Evropa

Analitičari: Imenovanje Christiana Schmidta je prilika, ali i rizik
please wait

No media source currently available

0:00 0:07:39 0:00

Sagovornici Glasa Amerike koji su dobro upoznati sa dešavanjima na Zapadnom Balkanu kažu da je imenovanje novog visokog predstavnika prilika da se neke stvari u BiH riješe, ali da može dovesti i do novih problema.

Njemački političar Christian Schmidt, koji bi od 1. avgusta trebao preuzeti ulogu visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (BiH), do sada nije detaljno komentarisao svoje planove i političku situaciju u BiH. S obzirom da ti planovi zavise od niza faktora, poput dogovora između Sjedinjenih Država (SAD) i evropskih zemalja, u ovom trenutku je teško govoriti da li će biti značajnih promjena u radu Ureda visokog predstavnika (OHR).

Schmidta je na funkciju postavio Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC) u BiH, 27. maja 2021. godine, uz protivljenje Rusije.

„S jedne strane postoji i veliki rizik, u vezi Rusije“, kaže Majda Ruge, viša saradnica Evropskog vijeća za vanjske poslove sa sjedištem u Berlinu. „Rusija se nije složila sa odlukom Upravnog odbora PIC-a o nominaciji i veoma se jasno tome protivi. Kao što znamo, Rusija svake godine ima glas u odluci o produženju mandata EUFOR-a u BiH i mogla bi to blokirati u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN). Do sada to nije radila“.

Da li je taj rizik vrijedan zaista zavisi od toga šta će Christian Schmidt raditi i šta će njemačka vlada odlučiti da uradi da bi ga podržala u tim naporima. Postoji i mogućnost da neće biti nikakvih promjena, da će se sve nastaviti po starom“, dodaje Ruge.

Iz PIC-a su saopštili da će o imenovanju Schmidta obavijestiti generalnog sekretara UN-a, ali iz Ambasade Rusije u BiH žele da njegov mandat odobri Vijeće sigurnosti, navodeći u saopštenju da on bez toga „neće imati potreban međunarodno-pravni legitimitet i neće se moći smatrati visokim predstavnikom“.

Rusija je jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti i može uložiti veto na odluke ovog tijela, pa i ukoliko ono bude glasalo o visokom predstavniku. S obzirom da Vijeće jednom godišnje obnavlja mandat EUFOR-u, a sadašnji ističe u novembru, Rusija potencijalno može uložiti i veto na produženje vojne misije koju čini oko 600 vojnika.

Tanya Domi, profesorica Škole za međunarodna i javna pitanja na Columbia Univerzitetu u New Yorku, koja je u BiH provela niz godina, radeći između ostalog za misiju OSCE-a, kaže da bi SAD i Britanija već morale raditi na sprečavanju takvog scenarija: „Ne za mjesec dana, nego sada.“

Daniel Serwer, profesor Škole naprednih međunarodnih studija Univerziteta Johns Hopkins iz Washingtona, navodi da je važno pitanje hoće li Schmidt imati ista ograničenja kakva je imao njegov prethodnik, aktuelni visoki predstavnik Valentin Inzko: „Djelimično zbog PIC-a, gdje Rusi imaju poziciju da blokiraju, a djelimično i zbog nedostatka hrabrosti Evropske unije (EU) i SAD da podrže snažniju akciju protiv onih koji se protive jedinstvu i teritorijalnom integritetu BiH. Po mom mišljenju, to je (Milorad) Dodik, a ponekad i Bosanski Hrvati“.

Valentin Inzko, 9. jun 2011.
Valentin Inzko, 9. jun 2011.

Na sastanku u Bonnu 1997. godine, PIC je visokom predstavniku odobrio korištenje tzv. „bonskih ovlaštenja“, što mu, između ostalog, omogućava da smjenjuje zvaničnike koji krše Daytonski mirovni sporazum. Inzko, koji je na funkciji već 12 godina, nije koristio tu opciju.

Ruge kaže da „bonska ovlaštenja“ nisu jednostavan mehanizam i da postoji niz preduslova za njihovo korištenje: „Nije baš da će Christian Schmidt doći i imati svu tu moć u svojim rukama. Tu moć nema on nego sve države koje su važne: SAD, Njemačka, Francuska, Britanija, Turska, pa u jednoj mjeri i Brisel. Ne možete ih koristiti i ne biste ih trebali koristiti ako zaista ne znate kako da se pobrinete da one imaju podršku i da se sprovedu kada budu izazvane. A sigurno će biti izazvane.

Uticaj Rusije: Bosna je Ahilova peta Balkana

Analitičari koji su govorili za Glas Amerike upozoravaju da su potencijalni problemi u kontekstu Rusije njeno tradicionalno protivljenje odlukama i saopštenjima PIC-a, rad na zatvaranju OHR-a, te podrška prijetnjama Milorada Dodika o odcjepljenju Republike Srpske.

„I svi samo stoje okolo, posmatraju to, a ništa se ne mijenja“, kaže Tanya Domi.

Početkom juna ove godine Domi je upravo na ovu temu u Foreign Policy objavila tekst u koautorstvu sa Ivanom Stradner, naučnom saradnicom organizacije American Enterprise Institute iz Washingtona. U njemu se navodi da BiH od 1995. godine nije bila bliža novoj etničkoj krizi, a razlog za to je djelovanje Rusije, čemu je pogodovala nebriga SAD i EU.

Stradner u razgovoru za Glas Amerike kaže da Rusija koristi ranjivost BiH: „Rusija je aktivna u Bosni zato što je Bosna Ahilova peta Balkana, pa samim tim i Evrope“.

Prema njenim riječima, jedan od glavnih ciljeva ove zemlje na Zapadnom Balkanu je sprečavanje euroatlantskih integracija: „Rusija ne želi proširenje NATO-a. (…) Ulazak Bosne u EU također bi bio poguban za Rusiju.“

Njeno mišljenje dijeli Daniel Serwer: „Nisu uspjeli u Makedoniji. Nisu uspjeli u Crnoj Gori, gdje se sada malo svete, ali ne žele da ne uspiju i u BiH“.

Rusija se otvoreno protivi proširenju NATO-a, pa je tako njena Ambasada u BiH 18. marta saopštila: „u slučaju praktičnog zbližavanja BiH i NATO-a naša zemlja će morati reagovati na ovaj neprijateljski korak“, dok je u nedavnoj kolumni za Oslobođenje ambasador Igor Kalabuhov napisao: „iluzorna je nada da će članstvo u NATO-u barem malo ojačati bosanskohercegovačku državnost“.

Stradner objašnjava da to što velike sile nastoje proširiti svoj uticaj na druge države nije novost, ali je problem što Rusija, kao i zemlje poput Kine, Irana i Turske, rade na podrivanju demokratije i stvaranju podjela u društvu, a u BiH to za posljedicu ima i jačanje nacionalizma.

Bitno je napomenuti da ni Bosna, ni Balkan, nisu žrtve Rusije. Jer Moskvi to dozvoljavaju sateliti u tim državama. Njihovi državnici. Tako da Rusija ima svoje satelite u okviru Bosne, kako sa Hrvatske, tako i sa Srpske strane“, kaže Stradner.

Christian Schmidt nakon sastanka sa ministrima vanjskih poslova Njemačke i BiH, Heikom Maas i Biserom Turković, u Berlinu, 9. marta 2021.
Christian Schmidt nakon sastanka sa ministrima vanjskih poslova Njemačke i BiH, Heikom Maas i Biserom Turković, u Berlinu, 9. marta 2021.

Ruski zvaničnici redovno govore da je vrijeme za zatvaranje OHR-a, te da se sve strane u BiH samostalno dogovaraju oko budućnosti.

PIC je za ukidanje OHR-a još 2008. godine postavio tzv. „5+2 uvjeta“, među kojima su: raspodjela imovine između države i drugih nivoa vlasti, rješenje za vojnu imovinu, kao i snažnija vladavina prava. Međutim, mnogi od tih ciljeva još nisu ispunjeni i na njima se malo radi.

Majda Ruge kaže da OHR ne bi trebao dobiti veću ulogu, nego da bi trebao biti fokusiran na obavljanju uloge koju već ima, odnosno, implementaciju Daytonskog mirovnog sporazuma, osiguravanju da se ne podriva suverenitet BiH, kao i napredak na agendi „5+2“, koja je, prema njenim riječima, pomalo već i zastarila.

Stradner navodi da bi gašenje OHR-a u ovom trenutku bila „jedna od najgorih stvari koja može da se desi u Bosni“, te dodaje: „OHR mora da se vrati na ono što je nekad bio. Davati vlast lokalnim političarima u vrijeme ovakve podijeljenosti nije baš najpametnije i mislim da EU, kao i Amerika, i druge zemlje, treba da imaju veliku ulogu da zaista vrate Bosnu na pravi put“.

Odnosi između SAD i Evrope su ključni

Sagovornici Glasa Amerike uglavnom su saglasni da će odnosi SAD i Njemačke, te drugih evropskih sila, u velikoj mjeri uticati na rad OHR-a i ono što će se dalje dešavati u BiH. SAD su podržale imenovanje Christiana Schmidta.

SAD čestitaju Christianu Schmidtu na imenovanju za narednog visokog predstavnika u BiH. Zahvaljujemo se ambasadoru Inzku na službi i radujemo se nastavku partnerstva na podršci implementacije Daytonskog mirovnog sporazuma“, napisao je na svom zvaničnom Twitter nalogu Ned Price, glasnogovornik State Departmenta.

Stradner navodi da su se odnosi EU-SAD popravili izborom Joe Bidena za američkog predsjednika, s obzirom da njegova administracija ima želju za jačanje transatlantskih veza. Ipak, upozorava da SAD i dalje imaju druge prioritete i unutrašnje probleme.

„Često ljudi na Balkanu misle da se svjetska politika vrti oko Balkana, ali to je daleko od istine“, kaže Stradner. „Hladni rat je prošao, zemlje bivše Jugoslavije nisu više prioritet ovdje. Živimo u jednom potpuno novom svijetu, sa novim bezbjednosnim izazovima. Tako da ako se Balkan ne prilagodi tome, neće ni svijet Balkanu. (…) Balkan je tu ukoliko se uklapa u jedan od naših prioriteta.“

U tom smislu, dodaje Stradner, Balkan bi trebao biti prioritet Evrope, ali i ona ima svojih problema: od neusaglašene spoljne politike i toga ko donosi odluke – Brisel, Pariz ili Berlin – preko rasta populizma i desnice, pa do pitanja da li EU uopšte želi proširenje. Istovremeno, kaže ona, pitanje je i da li zemlje Balkana žele ulazak u EU.

Angela Merkel i Joe Biden, tada potpredsjednik SAD, Berlin, 1. Februar 2013.
Angela Merkel i Joe Biden, tada potpredsjednik SAD, Berlin, 1. Februar 2013.

Serwer navodi da BiH ne treba da brine da li je EU sada spremna da je prihvati za članicu, nego da li će biti spremna za deset godina, kada će Evropa to možda željeti: „Oni koji su pametni, ostaju uz EU ambiciju, bez obzira na to šta se dešava u EU, te uz NATO ambiciju, bez obzira na to šta se dešava u NATO-u“.

„Prestanite se brinuti za ono što se dešava u EU i počnite se brinuti o tome šta se dešava u BiH i zašto Jakob Finci ne može biti predsjednik”, dodaje Serwer.

Presudom iz decembra 2009. godine, Evropski sud za ljudska prava je ocijenio da je Ustav BiH diskriminatoran prema manjinama koje ne mogu da se kandiduju za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, po tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija. Vlasti BiH do danas nisu sprovele presudu.

Mislim da je potrebna snažnija zajednička akcija EU i Amerike. A Schmidt bi trebao biti instrument te akcije“, kaže Serwer.

Jedna od tema koje su u proteklom periodu izazvale niz polemika jeste pojava dokumenata, tzv. non-papera, od kojih su neki navodno pozivali i na promjene granica u BiH, ali i na drugim mjestima na Zapadnom Balkanu.

To je užasna ideja“, navodi Domi. „Predložiti sjeckanje Zapadnog Balkana i razmjenu teritorija je kao potpaljivanje drveta koje već gori.

Vjerujem da je to izuzetno opasno, ali i nerealno“, kaže Serwer. „Promjene granica bilo gdje na Balkanu znače promjene granica svugdje, tu, ali i na drugim mjestima. A to znači rizikovanje stotina hiljada ljudskih života.“

Nove sankcije zbog korupcije?

Prema riječima Majde Ruge, nema mnogo suštinskih tačaka u kojima se Washington, Brisel i Berlin ne slažu oko onoga šta žele postići u BiH, ali neslaganje postoji u instrumentima koji se za to koriste. Kako kaže, za razliku od EU, SAD su uvijek bile spremnije da zaista koriste moć, npr. nametanjem sankcija.

U ovom trenutku, SAD imaju javno objavljene sankcije protiv 115 fizičkih i pravnih lica iz BiH, koje se uglavnom odnose na zabranu putovanja, blokiranje imovine u SAD ili zabranu poslovanja sa američkim firmama i državljanima. Veći dio sankcija odnosi se na ratne zločine i opstrukcije Daytonskog mirovnog sporazuma u postratnom periodu, a tek manji dio ih je izrečen u skorije vrijeme, uključujući sankcije bivšim i sadašnjim zvaničnicima Miloradu Dodiku, Amiru Zukiću i Nikoli Špiriću.

Početkom juna 2021. godine, Joe Biden je potpisao uredbu kojom je produžio uslove za održavanje postojećih sankcija zemljama Zapadnog Balkana, ali i proširio osnove za uvođenje novih, uključujući: korupciju, kršenje ljudskih prava, prijetnje miru i stabilnosti i dr. Do objave ovog teksta, nisu najavljene nove sankcije.

Mislim da je ovo fantastični korak jer Republikanci i Demokrate se ne slažu oko mnogih stvari, ali ovo je jedna u kojoj su se apsolutno složili“, kaže Stradner. „Ja bih rekla da je ovo dobar znak jer odliv mozgova i siromaštvo su posljedica velike korupcije. Usljed korupcije, ne možemo ni da govorimo o demokratiji. Ako želimo snažan Balkan, ovo je prvi korak koji mora da se riješi.

Ruge slično razmišlja: „Ako želimo izdvojiti najvažniji faktor iza opstrukcije, nefunkcionalnosti i nespremnosti elita da sprovedu reforme i krenu naprijed ka funkcionalnosti, rekla bih da je to korupcija, kleptokratija – i to ne bilo kakva, nego visoka korupcija izabranih zvaničnika.“

Ruge kaže da je problem u tome što su američke sankcije u mnogim slučajevima više simboličke prirode nego što su efikasne: „Većina imovine koju ovi političari imaju, koja je vjerovatno isisana iz javnih budžeta, nalazi se u Evropi i evropskim bankama. Tako da ako želimo da vidimo efikasniji skup podsticaja, Evropljani se definitivno moraju pridružiti. Oni se nikada nisu pridružili sankcijama protiv Dodika. Nikada se nisu pridružili američkim sankcijama Špiriću.“

Ostali sagovornici Glasa Amerike također navode da bi od velike važnosti bilo da Evropa isprati američke sankcije.

Ruge podsjeća da je 2011. godine Vijeće EU usvojilo okvir za uvođenje restriktivnih mjera osobama koje podrivaju Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH, ali da one nikada nisu korištene jer je teško postići slaganje svih EU članica. Ukoliko je nemoguće postići konsenzus unutar EU, kaže ona, možda bi se grupa ključnih država mogla složiti oko uvođenja sankcija.

Ruge napominje da strateški pristup i mogućnost kredibilne prijetnje u stilu „ako ne uradite A, dogodit će se B“ mogu da budu i efikasniji nego uvođenje sankcija bez postizanja stvarnog cilja.

U konačnici, slažu se sagovornici Glasa Amerike, ukoliko se problemi u BiH budu ignorisali, postajat će još gori, ali sve zavisi od političke volje zapadnih zemalja da se njima pozabave i da stanu iza novog visokog predstavnika.

Trebala bi nam biti važna demokratija na Zapadnom Balkanu“, kaže Tanya Domi. „Jer ako ne uspijemo, znamo istoriju, postoje centripetalne sile, ne samo ljudi koji su nacionalisti u regionu, nego i vanjske sile, koje nisu prijetnje samo BiH i Zapadnom Balkanu, nego prijetnje za sigurnost Evrope, tako da je u interesu SAD da Bosna napreduje.

Pakistanac kojem je BiH nova domovina

Pakistanac kojem je BiH nova domovina
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:16 0:00

Dva člana Predsjedništva BiH kažu da je odluka Skupštine Crne Gore prijateljski čin, BiH i Srbija da učine isto

Članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić, Milorad Dodik i Šefik Džaferović (Foto: Predsjedništvo BiH)

Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Šefik Džaferović pozdravili su odluku Skupštine Crne Gore kojom je izglasana Rezolucija o zabrani negiranja genocida u Srebrenici

"Smatram to civilizacijskim činom posebno zbog činjenice da se time zabranjuje negiranje genocida. Bosna i Hercegovina i Srbija bi morale učiniti isto", kazao je Komšić.

Za Džaferovića usvajanje Rezolucije "predstavlja civilizacijski iskorak i neizmjeran doprinos obnovi povjerenja, te jačanju mira i stabilnosti u regionu".

"Zato pozdravljam ovu odluku Skupštine Crne Gore i doživljavam je kao iskren i prijateljski čin", poručio je.

Skupština Crne Gore, uz podršku opozicione Demokratske partije socijalista, izglasala je 17. juna Rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici.

Izglasana je i smjena ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici.

Za Rezoluciju kojom se zabranjuje negiranje genocida u Srebrenici glasalo je 55 poslanika, što je dvotrećinska većina u parlamentu.

Za Rezoluciju glasali su poslanici opozicije - Demokratska partija socijalista na čijem je čelu predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, Socijaldemokratska partija, Socijaldemokrate, Bošnjačka i albanske nacionalne stranke, kao i poslanici vladajućeg Građanskog pokreta URA i Demokratske Crne Gore.

Rezoluciju o Srebrenici predložila je Bošnjačka stranka, uz podršku grupe opozicionih poslanika.

Rezolucijom Skupština Crne Gore potvrđuje da je u Srebrenici počinjen genocid u julu 1995. godine, u kojem je stradalo više od 8.000 civila bošnjačke nacionalnosti. Zločine su počinile snage Vojske Republike Srpske i paravojnih snaga iz Srbije.

Skupština Crne Gore Rezolucijom osuđuje izjave, postupke i politike koje negiraju ili dovode u pitanje da se u Srebrenici desio genocid, a 11. juli se proglašava Danom sjećanja na žrtve Srebrenice.

U tom bosanskohercegovačkom gradu i okolnim opštinama ekshumirane su 94 masovne grobnice, a posmrtni ostaci više od 6.900 žrtava su identifikovani.

Još se traga za više od 1.000 nestalih.

Od 2003. godine u Memorijalnom centru Potočari obavljeno je 20 kolektivnih dženaza. U proteklih 18 godina ukopane su 6.652 identifikovane žrtve genocida.

Život u kolektivnim centrima: "Odem u Ministarstvo, samo se iznerviram"

Život u kolektivnim centrima: "Odem u Ministarstvo, samo se iznerviram"
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:57 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG