U eksplozijama bombi na bostonskom maratonu poginule su tri, ranjeno više od 170 osoba. No, broj žrtava mogao je biti i veći, mišljenja su mnogi, da se sve dogodilo u nekom drugom gradu. Naime, bostonske vrhunske bolnice i njihova pripremljenost spasili su mnoge živote.
Kada su ozlijeđeni počeli pristizati na odjel hitne pomoći u bolnici Tufts Medical Center, ono što su prvo vidjeli bilo je - medicinsko osoblje na mjestu, spremno da ih primi.
Dr. Brien Barnewolt je šef odjela hitne pomoći. Sve je, kaže on, bilo spremno i prije nego što je došlo do eksplozija bombi. To je stoga što je Tufts svake godine spreman, zbog održavanja maratona.
Tufts je svjetski poznati medicinski centar, osposobljen za najteže ozljede. Pedijatrijski i trauma centar samo je dvije minute vožnje od mjesta na kojemu su eksplodirale bombe. Ustvari, šest vrhunskih bolnica koje su primile pacijente nalaze se unutar radijusa od tri i pol kilometra od linije finiša maratona. A kad je riječ o traumama, to spašava živote.
“Činjenica da imamo sve te specijalizirane bolnice ovdje I da u njih možemo poslati pacijente, stabilizirati ih, pružiti im potrebne usluge, to definitivno spašava živote. Nema nikakve sumnje. A spasilo je, siguran sam, i mnoge noge.”
Još jedan razlog… Mnoge bostonske bolnice imaju prostorije za trening u kojima mogu replicirati razne scenarije. Tufts University School of Medicine ima simulacijski centar za trening studenata i osoblja klinike za traumatologiju.
Glas Amerike je prva TV-postaja kojoj je dopušteno ući u centar otkako je on osnovan, prije četiri godine.
Pacijent na kojemu se vježba daljinski je upravljana lutka. Medicinska ekipa mora utvrditi problem i tretirati ga.
Iza ogledala sa dva lica sjede instruktori. Oni prate što se zbiva, ocijenjuju rad ekipe, manipuliraju pacijentom-lutkom.
Treniramo ljude i kad mislimo da smo sve izveli kako treba, ponavljamo, kaže dr. Horacio Hojman. I dodaje: To povećava efikasnost.
“Kad primamo pacijente, sve radi kao sat. Nitko ne govori. To nije ni potrebno.”
Svatko u ekipi zna gdje mu je mjesto. Znaju što slijedi. I to doista pomaže pacijentima.
To je pomoglo i u ponedjeljak navečer. Cijela ekipa, do zadnjega, radila je na odjelu hitne pomoći.
Svi smo bili tu, kaže jedna medicinska sestra. Bilo je teško koncentrirati se, priznaje, ali u takvim situacijama jednostavno počinjete raditi, kaže ona.
Simulacijski program ne uključuje scenarij za ozljede od eksplozije bombe. Nakon ovog tjedna, vjerojatno hoće.
Kada su ozlijeđeni počeli pristizati na odjel hitne pomoći u bolnici Tufts Medical Center, ono što su prvo vidjeli bilo je - medicinsko osoblje na mjestu, spremno da ih primi.
Dr. Brien Barnewolt je šef odjela hitne pomoći. Sve je, kaže on, bilo spremno i prije nego što je došlo do eksplozija bombi. To je stoga što je Tufts svake godine spreman, zbog održavanja maratona.
Tufts je svjetski poznati medicinski centar, osposobljen za najteže ozljede. Pedijatrijski i trauma centar samo je dvije minute vožnje od mjesta na kojemu su eksplodirale bombe. Ustvari, šest vrhunskih bolnica koje su primile pacijente nalaze se unutar radijusa od tri i pol kilometra od linije finiša maratona. A kad je riječ o traumama, to spašava živote.
“Činjenica da imamo sve te specijalizirane bolnice ovdje I da u njih možemo poslati pacijente, stabilizirati ih, pružiti im potrebne usluge, to definitivno spašava živote. Nema nikakve sumnje. A spasilo je, siguran sam, i mnoge noge.”
Još jedan razlog… Mnoge bostonske bolnice imaju prostorije za trening u kojima mogu replicirati razne scenarije. Tufts University School of Medicine ima simulacijski centar za trening studenata i osoblja klinike za traumatologiju.
Glas Amerike je prva TV-postaja kojoj je dopušteno ući u centar otkako je on osnovan, prije četiri godine.
Pacijent na kojemu se vježba daljinski je upravljana lutka. Medicinska ekipa mora utvrditi problem i tretirati ga.
Iza ogledala sa dva lica sjede instruktori. Oni prate što se zbiva, ocijenjuju rad ekipe, manipuliraju pacijentom-lutkom.
Treniramo ljude i kad mislimo da smo sve izveli kako treba, ponavljamo, kaže dr. Horacio Hojman. I dodaje: To povećava efikasnost.
“Kad primamo pacijente, sve radi kao sat. Nitko ne govori. To nije ni potrebno.”
Svatko u ekipi zna gdje mu je mjesto. Znaju što slijedi. I to doista pomaže pacijentima.
To je pomoglo i u ponedjeljak navečer. Cijela ekipa, do zadnjega, radila je na odjelu hitne pomoći.
Svi smo bili tu, kaže jedna medicinska sestra. Bilo je teško koncentrirati se, priznaje, ali u takvim situacijama jednostavno počinjete raditi, kaže ona.
Simulacijski program ne uključuje scenarij za ozljede od eksplozije bombe. Nakon ovog tjedna, vjerojatno hoće.
