Linkovi

'Borbena himna majke tigrice' pobudila žestoke raspre oko zapadnog i istočnog načina odgoja djece


'Borbena himna majke tigrice' pobudila žestoke raspre oko zapadnog i istočnog načina odgoja djece
'Borbena himna majke tigrice' pobudila žestoke raspre oko zapadnog i istočnog načina odgoja djece

Amy Chua: Kineski roditelji polaze od pretpostavke da su im djeca jaka i otporna, a američki da su im krhka i da im treba ugađati

Roditeljima djeca ne dolaze s uputama za rukovanje što, vjerojatno, objašnjava izobilje knjiga posvećenih odgoju djece. Autori tih knjiga zagovaraju čitav niz načina podizanja i odgoja djece, često međusobno potpuno suprotnih. Jedna nova knjiga – memoari 48-godišnje profesorice na Sveučilištu Yale, inače Amerikanke kineskog podrijetla – razbuktala je raspravu o suprotnostima zapadnog i istočnjačkog stila u roditeljstvu. Knjiga je naslovljena „Borbena himna majke tigrice.“

Amy Chua priznaje da je bila vrlo stroga sa svoje dvije kćeri. U svojim memoarima – koji su brzo postali best-seller -, ona piše što se dogodilo kad je jedna od njih pala na drugo mjesto u razredu – iza jedne korejske učenice – u matematici. Chua je natjerala kćerku da svake večeri izradi dvije tisuće matematičkih zadataka sve dok nije povratila prvo mjesto u razredu. Drugom zgodom, jednoj od kćeri je zaprijetila da će joj spaliti sve plišane igračke ako ne bude odsvirala zadanu kompoziciju savršeno.

Amy Chua kaže da je to način na koji su njezini roditelji – imigranti iz Kine – odgojili nju i njezine tri sestre u novoj domovini, na američkom Srednjem Zapadu: "Ja sam jednostavno pokušavala raditi ono isto što su radili moji roditelji."

U intervjuu televizijskoj mreži NBC, Amy Chua je rekla da je popis onoga što njezinim kćerima nije bilo dozvoljeno bio vrlo strog: "Nije bilo prespavljivanja kod drugih djevojčica, nije bilo specijalnih dogovora za zajedničku igru s drugim djevojčicama, ni televizije, kompjuterskih igara, sudjelovanja u školskim predstavama, a niti donošenja ocjena koje bi bile manje od 'odličan'."

No, Chua kaže da je morala promijeniti – barem u maloj mjeri – svoj način odgajanja kad se mlađa kćerka pobunila i povikala na nju: 'Mrzim svoj život i mrzim i tebe!': "Malo sam se povukla kad je izgledalo da riskiram izgubiti svoju kćerku."

U knjizi, čak i dok se ruga na račun svog vlastitog 'ekstremno kineskog' načina odgajanja djece, Amy Chua kritizira zapadnjački način odgajanja. Kaže da američki roditelji nemaju nikakav autoritet i odgajaju razmaženu djecu od koje se ni ne očekuje da postignu sve ono što bi mogli: "Jedna od najvećih razlika koje vidim između kineskog i američkog načina odgoja je ta da kineski roditelji polaze od pretpostavke da su im djeca jaka i otporna, a američki da su im krhka i da im treba ugađati."

Stavovi Amy Chua izazvali su žustre rasprave diljem Amerike. Preplavile su ju stotine emailova u kojima se kritizira njezin način odgoja, opisuje ju se kao majku koja zlostavlja svoju djecu, pa i gore. Strasti je još više rasplamsao članak u listu Wall Street Journal, ustvari odlomak iz njezine knjige, objavljen pod naslovom – Zašto su kineske majke superiorne.

Stacy DeBroff – autorica četiri knjige o odgajanju djece – smatra da takav način odgoja nije ograničen samo na kineske obitelji, nego predstavlja tradicionalni imigrantski model odgajanja djece: "Ljudi iz raznih kultura, kad bi došli u Ameriku kao imigranti, znali su da su obrazovanje i postizanje rezultata način za siguran uspon u srednju klasu, gornju srednju klasu, način da njihova djeca imaju bolju budućnost. I danas se u američkim srednjim školama donekle vidi taj imigrantski mentalitet – nema se vremena za druženje, moraju se dobiti odlične ocjene, mora se biti usredotočen na učenje, jer se računa na djecu da imaju budućnost koja će premašiti opcije koje su bile ponuđene nama kao useljenicima."

Premda su takva očekivanja od djece razumljiva, DeBroff kaže da potpuno predavanje akademskom napretku sprečava djecu da razviju druge vještine koje su im potrebne za uspjeh u životu: "Ono što je najproblematičnije u takvom poimanju je nepostojanje prostora za odgoj obične djece. Ako dijete ne postiže sve najbolje, što to onda znači?"

DeBroff smatra da je američki način odgoja djece fleksibilniji i pozitivniji, ali priznaje da je, uz toliko mnogo vanjskih utjecaja, odgajanje djece u 21. stoljeću teže nego što je bilo ikad ranije. Ona sugerira roditeljima da, umjesto da ponavljaju način na koji su sami bili odgajani, razviju svoj vlastiti stil kojim će djecu odgojiti u odrasle osobe kakvima se nadaju da će postati.

XS
SM
MD
LG