“Bićeš prvi mladi milioner sa Starog Grada, a na birou (…). Pa, najbolje je biti na birou“, savjetovao je jednom prilikom Elmedin Karišik, vlasnik „Plaze Group“, Seida Hadžibajrića, sina načelnika sarajevske Općine Stari Grad.

Ova poruka je bila jedna u nizu njihovih prepiski u periodu od 2020. do 2021. godine putem kriptovane Sky aplikacije. Dešifrovala ih je Evropska policijska agencija EUROPOL i ustupila istražiocima u Bosni i Hercegovini (BiH).

Karišik je jednom prilikom poručio mlađem Hadžibajriću da se ne brine za finansije jer iza njih stoji „Međunarodni monetarni fond“.

Tužilaštvo BiH otkriva da je Karišik u periodu od januara 2020. do marta 2021. godine raspolagao sa 4,23 miliona KM koje mu je povjerio Sani al-Murda, vođa grupe međunarodnih krijumčara kokaina. Tužioci tvrde da je ovaj 38-godišnji Sarajlija sa različitim međunarodnim adresama unio u BiH desetine miliona eura.

Karišik je Al-Murdin novac pokušao oprati preko različitih poslova u Sarajevu, uključujući i one dogovorene sa porodicom Hadžibajrić. Prepiske putem Sky aplikacije otkrivaju kako su se Hadžibajrići bogatili na općinskim parkinzima, pomažući zauzvrat Karišiku u pranju prljavog novca.

Bivši načelnik Hadžibajrić, njegov sin, Karišik kao i neki od njihovih saradnika uhapšeni su u maju ove godine po zahtjevu Tužilaštva BiH i Kantona Sarajevo (KS), institucija koje vode zasebne istrage o zloupotrebama javnih dobara u Općini Stari Grad i pranju novca zarađenog trgovinom kokainom. Al-Murda nije dostupan bh. pravosuđu jer se, navodno, nalazi izvan zemlje.

Beg, Medo, Manila, Rajvosa i ostala raja sa Skya

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su pronašli da je Hadžibajrić od 2017. do 2020. godine ustupio privatnicima pet parkirališta u turističkoj jezgri grada, bez znanja Općinskog vijeća i bez konkursa koji bi odredio cijenu najma i druge kriterije. Najamnike je birao načelnik, često na štetu lokalne zajednice.

Turistička sezona u Sarajevu traje cijelu godinu, a na zbijenom prostoru sarajevske Baščaršije u srcu Starog Grada parking mjesta se plaćaju suhim zlatom.

Prostora za gradnju novih nema pa je građanima i turistima na raspolaganju tek nekoliko stotina parking mjesta. Parkinge kojima je raspolagala Općina Stari Grad načelnik Hadžibajrić je uz naknadu ustupao prijateljima. Većina je pripala Karišiku koji je korake oko preuzimanje parkinga, a kasnije i raspodjelu dobiti preko Skya, koordinirao sa Seidom Hadžibajrićem.

Poruke i fotografije koje mu je slao pokazuju da je načelnikova porodica uzimala prihode sa najmanje tri parkinga i to: osamdeset posto zarade od onih kod „Doma Armije“ i na Bistriku te pola zarade od parkinga „Telali“ kod Vijećnice. Ostatak su dijelili Karišik i njegovi partneri.

Seid Hadžibajrić je redovno dobijao izvještaje o prihodima i dobiti koja je pripala njegovoj porodici. Tako su obaviješteni da su od parkinga kod „Doma Armije“ i na Bistriku od marta 2020. do februara 2021. godine zaradili 75.726 KM, a novac je i u naredne dvije godine pristizao u mjesečnim iznosima od oko 8.500 KM.

Dešifrovano komuniciranje putem Sky aplikacije, ali i otkrića policije nakon pretresa Općine Stari Grad te privatnih objekata Hadžibajrića i Karišika pokazuju da je vlasnik „Plaze Group“ čuvao novac porodice bivšeg načelnika zarađen u zajedničkim poslovima.

“Hoćeš li da ti dam ovo u kešu ili da ti dam na tvoj račun? Vidi sa Begom. Kako god ti hoćeš brateee”, napisao je Karišik u jednoj poruci mladom Hadžibajriću.

Beg, Ibro i Hadžija su nadimci kojim su načelnika Općine Stari Grad oslovljavali prijatelji i članovi porodice, a tako su ga nazivali i u razgovorima preko Sky aplikacije. Karišik, kojeg su prijatelji zvali Medo, na Skyu je imao kodna imena Laguna i Manila, dok je Hadžibajrić mlađi bio prijavljen kao Rajvosa.

Optužnice protiv Hadžibajrića i ostalih još nisu podignute, a u proteklih šest mjeseci održano je nekoliko ročišta za određivanje pritvora tokom kojih su advokati osporavali valjanost dokaza Tužilaštva. Bivši Hadžibajrićev advokat Asim Crnalić je utvrdio da čitav predmet počiva na analizama prepiski sa Sky aplikacije koje nisu pribavljene po nalogu suda pa ih ne može smatrati zakonitim.

„Tužiteljstvo na posredan način, analizirajući prepiske između gospodina Karišika i Hadžibajrića juniora, izvodi zaključke šta radi i šta misli moj branjenik“, rekao je Crnalić na jednom ročištu i dodao da to što drugi govori, ne obavezuje Ibrahima Hadžibajrića krivično ako on u tome ne sudjeluje.

Nasuprot tvrdnji Tužilaštva, rekao je da je Hadžibajrić dobio ovlasti od Općinskog vijeća da samostalno i bez konkursa daje parkinge pod zakup te da Općini nije pričinjena šteta.

Advokati Elmedina Karišika i Seida Hadžibajrića su rekli da njihovi klijenti ne žele razgovarati sa novinarom CIN-a. Indira Karahodžić, aktuelna advokatica Ibrahima Hadžibajrića, prenijela nam je da je njen klijent pristao na intervju, ali se Kantonalni sud u Sarajevu ni nakon mjesec dana nije očitovao o CIN-ovom zahtjevu za razgovor u zatvoru u Zenici. U Službi za odnose sa javnošću Suda su rekli da je sutkinja koja bi trebala razmotriti zahtjev na bolovanju.

Načelnik Hadžibajrić je strahovao da će zajednički poslovi biti razotkriveni. Njegov sin Seid i Karišik su zaključili da po zahtjevu Bega moraju smanjiti druženje u javnosti i izbrisati zajedničke fotografije na društvenim mrežama kako ih ne bi povezali.

Karišik je nastojao prikriti i njegovu vezu sa firmama koje su upravljale parkinzima pa je angažovao prijatelje i zaposlenike „Plaze Group“ da u njegovo ime formiraju preduzeća koja će Općini dostavljati ponude za iznajmljivanje parkinga.

Ponude je, ustvari, sastavljao Karišik, a formalni vlasnici su ih potpisivali i predavali na općinski protokol kako bi procedura bila ispoštovana. Općina bi ih nedugo potom pozvala na zaključenje ugovora koje je po ovlaštenju načelnika Hadžibajrića potpisivala sekretarka Općine Alma Destanović − po cijeni i uslovima koje su sami određivali.

Prema navodima Tužilaštva KS, Hadžibajrići su do proljeća 2021. prisvojili oko 400.000 eura zarade od javnih parkinga i drugih koruptivnih poslova.

Hadžibajrićeva administracija je mjesecima prije hapšenja odbijala CIN-u dostaviti ugovore i izvještaje o izdavanju parkinga, pozivajući se na zaštitu ličnih podataka i poslovnih interesa njihovih najamnika.

Najamnici i jarani

Načelnik je 2017. godine, sredinom trećeg mandata, bez najave oduzeo pojedine parkinge dotadašnjim korisnicima da bi ih i do pet puta jeftinije ustupio prijateljima.

Sarajevski privatnik Zlatko Krainović kaže da mu je Hadžibajrić oduzeo parking „Mošćanica“ sa 25 mjesta u blizini Sebilja i dao ga Mesudu Abdagiću, zetu Nervina Džombića, zaposlenika Općine Stari Grad.

Krainović je vlasnik privatnog parkinga koji je povezan sa dijelom javnog parkinga „Mošćanica“. Kantonalno javno komunalno preduzeće (KJKP) „Rad“ je upravljalo parkingom do marta 2016, kada su ga, pritisnuti gubicima u poslovanju, iznajmili Krainoviću za 5.500 KM mjesečno. Ugovor je važio do februara 2018. godine, ali su se pola godine ranije na parkingu iznenada pojavili Abdagić i Džombić, obavijestivši Krainovića da je „prostor od sada njihov“. Općina je samoinicijativno preuzela parking, smatrajući da je on nerentabilan za „Rad“. Sporazum o preuzimanju nikada nije zaključen.

Novi najamnici su kao dokaz da je parking sada njihov priložili ugovor koji je Abdagić potpisao sa Hadžibajrićem.

“Samo su došli ljudi i zaprijetili da će baciti bombe ako se mi ne povučemo”, kaže Krainović. Džombić tvrdi da nisu prijetili, ali je priznao da je intervenisala policija. Krainović je 2018. godine tužio Općinu, Sud je donio nepravosnažnu presudu u njegovu korist, ali postupak još traje jer je Općina uložila žalbu.

Hadžibajrić je iznajmio Abdagiću parking za 1.170 KM mjesečno. Sat parkinga se naplaćivao dvije marke pa se renta mogla namiriti za pet dana i to kada bi svako mjesto izdali samo četiri sata dnevno. Prihod ostvaren u preostalih 25 dana ostajao je Abdagiću.

Međutim, dvije godine kasnije Abdagića i njegovog punca Džombića zadesila je ista sudbina. Pred istek ugovora Općina ga je obavijestila da neće produžiti ugovor.

“Nema ni što si ćelav, ni što si ružan, nisi dao puno para, mi tražimo više, ne ponašaš se kako treba, praviš smeće… Ništa (…). Ja sam bio s Ibrom ko šipka i bubanj. Mislim, ono, za njega sve. Odjednom čovjek prolupa“, kaže Džombić.

Novinarima je rekao da se načelnik nije odazivao na njegove pozive iako se pet puta obraćao Općini Stari Grad, nudeći čak 9.000 KM mjesečno za najam parkinga.

Ništa nije pomoglo, Hadžibajrić je već imao druge dogovore. Parking je podijeljen na dva dijela. Dio sa oko 15 mjesta 2019. godine izdaje obližnjem pansionu „Stari Grad“ za 5.500 KM. Preostalih deset mjesta izdao je Karišikovoj „Plazi Group“. Erduan Hadžihasanović iz pansiona je kasnije saznao da Karišik plaća znatno manju cijenu, ali kaže da nije imao izbora jer mu je parking trebao zbog pansiona.

Prema Karišikovoj izjavi policiji, Općini je plaćao 1.000 KM mjesečno. Već naredne godine potpisali su novi petogodišnji ugovor, uz duplo manju naknadu. Karišik tvrdi da je parking zatekao u lošem stanju pa je za njegovo uređenje morao potrošiti dvadeset hiljada KM.

„Nakon toga Opština mi je priznala ulaganje (…) te smo zaključili novi ugovor na pet godina i po tom ugovoru plaćam Opštini mjesečni najam od 500 KM sa PDV-om“, rekao je Karišik.

Kampanja za preuzimanje parkinga

Od 2019. godine i predavanja „Mošćanice“ porodičnom prijatelju Karišiku tadašnji načelnik Hadžibajrić nastavlja biznis sa parkinzima. Počinje kampanju za preuzimanje tri najatraktivnija javna parkinga u srcu Starog Grada za koje je unaprijed odabrao najamnike i dogovorio raspodjelu zarade.

Prema dokumentaciji iz Tužilaštava BiH, Hadžibajrić je to činio u koordinaciji sa sinom Seidom i Karišikom.

Općina je krajem augusta 2019. zatražila od KJKP „Rad“ da u roku od osam dana oslobodi parking prostore kod „Doma Armije“ i na Bistriku kako bi sama upravljala ovim javnim površinama, tvrdeći da je zemljište na kojem se nalaze njeno vlasništvo.

Međutim, „Rad“ se nije želio odreći dva najprofitabilnija parkinga u Sarajevu koji su mu godišnje donosili i do 580 hiljada KM pa je Općinu uputio na Ministarstvo saobraćaja KS. Nakon višemjesečnih pregovora, početkom 2020. godine oni ipak zaključuju sporazum o ustupanju parking prostora kojim će Općina odrediti nosioce usluga organizacije i naplate. Parkinzi su predati Općini 2. februara 2020. godine.

Dok je načelnik Općine dogovarao preuzimanje parkinga od javnog kantonalnog preduzeća, Karišik je angažovao svoje partnere i uposlenike u „Plazi Group“ da u njegovo ime registruju preduzeća: „EuroPark“, „Parking Tim“ i „Šemrani“.

„EuroPark“ je osnovan početkom septembra 2019, a ulogu formalne osnivačice Karišik je dodijelio Aidi Topalović-Karić, supruzi Sengora Karića, zaposlenika „Plaze Group“. Sengor Karić se upoznao sa Hadžibajrićima i Karišikom u martu 2018. godine tokom umre, zajedničkog hodočašća u Meku i Medinu. Bio im je vodič, a po povratku u Sarajevo je dobio posao u Karišikovoj firmi. Istovremeno je bio Hadžibajrićev prevodilac tokom posjeta arapskih delegacija Općini.

„EuroPark“ je prijavljen na adresi poslovnog prostora u vlasništvu Karišikovog oca.

Karišik ubrzo registruje i drugu firmu „Parking Tim“. Za osnivača formalno imenuje Edina Međedovića, uposlenika Sparkasse Bank i suvlasnika luksuznih apartmana u centru Sarajeva.

Ova veza je trebala biti skrivena. Međutim, novinari CIN-a su pronašli punomoć kojom Međedović ovlašćuje Karišika i advokaticu Aldinu Pitu da u njegovo ime osnuju firmu i plate troškove.

Objašnjavajući svoju vezu sa Karišikom, Međedović je policiji 2020. godine rekao da sa njim „ponekad popije kafu“ te da je unajmljivao automobile iz njegove agencije.

Tri godine kasnije priznao je tužiocima da je „Parking Tim“ registrovao u Karišikovo ime.

Novinari su pronašli još jedan dokaz koji je ukazivao da su dvije parking firme bile povezane. U prijavi za registraciju firme „Parking Tim“ umjesto Međedovića upisano je ime osnivačice „EuroParka“ Aide Topalović-Karić. Greška je ispravljena korektorom, a na mjesto Topalović-Karić upisan je Međedović.

Nekoliko dana po preuzimanju parkinga Hadžibajrić je na sastanku u Općini predložio Aidinom suprugu Sengoru Kariću da dostavi ponudu za najam parkinga. Karić je kasnije policiji rekao da mu je Karišik u tome pomogao.

“Ja sam kucao, a on mi je pomagao u sastavljanju ponude.”

Smajkan na parking, Smajkan sa parkinga

„EuroPark“ je predao ponudu za najam parkinga na Bistriku krajem januara 2020. godine, a isti dan je to učinio i Međedović ispred „Parking Tima“ za mjesta kod „Doma Armije“. On je policiji izjavio da je ponudu dostavio prema uputi nepoznate osobe iz Općine.

Prije nego su dostavile ponude, obje firme su registrovale svoje poslovne jedinice na adresama parkinga, a radnike prijavile u istom danu. Jedan od njih Almir Smajkan je bio zaposlen na oba mjesta, a prije toga je povremeno radio za Karišikovu „Plazu Group“, kao i grupa drugih radnika. Smajkan nije htio govoriti za CIN.

Obje firme su u isto vrijeme sačinile i predale ponude na Protokol, a sekretarka Općine Alma Destanović je već pet dana kasnije potpisala ugovore s njima.

Općina je za 22 dana završila svu administraciju − od sporazuma o preuzimanju parkinga od Kantona do dodjele u najam.

Prema ugovorima, „EuroPark“ je za najam 31 parking mjesta na Bistriku trebao plaćati 6.435 KM, a „Parking Tim“ za 35 mjesta ispred „Doma Armije“ 8.541 KM mjesečno.

Za godinu dana Općina je trebala zaraditi oko 180.000 KM, dva i po puta manje od prihoda koje je sa istim brojem parking mjesta godinu ranije ostvarivao „Rad“.

Policija je 2020. godine pozvala Karića i suprugu Aidu, formalnu vlasnicu „EuroParka“, na saslušanje, a oni su odmah kontaktirali Karišika, pokušavajući saznati zašto ih policija poziva. Aida Topalović-Karić je kasnije tvrdila da ju je bilo stid što ne zna imena uposlenika pa je molila Karišika da je upozna sa pojedinostima rada firme.

Karišik ih je posjetio tri dana prije iskaza i dao instrukcije za razgovor sa policijom. Umirivao ih je tvrdnjom da je sve regularno, a isto im je govorio i načelnik Hadžibajrić na sastanku u njegovom kabinetu. Ohrabreni podrškom autoriteta, Karići su izjavili policiji da je preduzeće njihovo i da su u posao uložili 50.000 KM ušteđevine.

Međutim, tri godine kasnije Topalović-Karić je promijenila iskaz i priznala da je ona samo formalno bila direktorica te da je za nagradu dobijala plaću od 430 KM. Priznala je i da je poslove vodio Karišik na temelju punomoći koju mu je dala kod notara.

Supružnici Karić su odbili razgovarati za CIN, a njihova advokatica Alena Begović je rekla da su oni bili žrtvena janjad.

Kad Šmrk pozove telefonom

Nakon dodjele parkinga: “Bistrik-Trg Austrije”, „Mošćanica“ i „Dom Armije“ Hadžibajrić je riješio da se domogne i još jednog izuzetno profitabilnog parkinga kod Vijećnice, u samom srcu Baščaršije.

Općina je ovaj prostor sa 40 mjesta početkom 2018. dodijelila Javnom komunalnom preduzeću „Tržnice-Pijace Sarajevo“ na neodređeno vrijeme, uz mjesečnu naknadu od oko 1.900 KM. Iste godine su ga uz saglasnost Hadžibajrića iznajmili na pet godina firmi „T.C. Baščaršija Group“ za oko 5.050 KM mjesečno.

No, u martu 2020. godine, kad su ostali parkinzi već bili pod kontrolom njegovih prijatelja, a on dobijao dio profita, načelnik Hadžibajrić se predomislio i raskinuo sporazum sa „Tržnicama“, navodeći da zakon ne poznaje najam na neodređeno vrijeme.

Prema navodima Tužilaštva KS, Hadžibajrići su tada već dogovorili sa Karišikom da preuzme i ovaj parking.

Dva mjeseca kasnije Karišik je registrovao „Šemrani“, a za osnivača je formalno prijavljen Senad Ferhatović. Preduzeće je registrovano na adresi Karišikovog Hostela „Plaza“ i „Plaze Group“ u naselju Kovači.

„T.C. Baščaršija Group“ je odbijala predati parking, a „Tržnice-Pijace“ su tužili. Direktor Milorad Rac je u maju 2020, kada su se na parkingu pojavile građevinske mašine radi „preuređenja prostora“, pozvao policiju. U policijskoj zabilješci piše da je mašine angažovala Karišikova firma. Kako nisu postojali papiri za izvođenje radova, mašine su povučene sa gradilišta.

„Šemrani“ je sredinom februara 2021. dostavio Općini zahtjev za zakup parkinga kod Vijećnice. Nešto ranije Ferhatović je ovu firmu za jednu marku prodao Selmi Maglić. Ona je supruga Adnana Maglića Magle, prijatelja Admira Arnautovića Šmrka sa kojim je 2014. godine osuđen na zatvor zbog trgovine kokainom i heroinom. Njih dvojica su u jesen 2022. godine ponovo uhapšeni zbog sumnje u trgovinu drogom.

Ubrzo je „Šemrani“ zaključio ugovor sa Općinom Stari Grad o najmu parkinga za 5.265 KM mjesečno. Međutim, „T.C. Baščaršija Group“ se i dalje opirala. Direktor Rac je obavijestio policiju da ga je Admir Arnautović Šmrk pozvao telefonom, rekavši da je njegova firma dobila parking pod zakup i da „do 1. marta napusti prostor“.

Najava preuzimanja parkinga se obistinila. Prvog marta 2021. godine oko ponoći su na „Telale“ došli radnici „Plaze Group“. Maglić je pozvao policiju, predstavio se kao odgovorno lice u firmi „Šemrani“ i rekao da je angažovao „Plazu Group“ da postavi žardinjere na parking. Ponovo nisu imali dozvolu za radove pa je Maglić policajcima obećao da će je dostaviti naknadno.

Karišik, Maglić i Šmrk su ovim parkingom upravljali do juna 2023. godine kada je predat Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom Federacije BiH.

Nada Radovan Tomanić, porijeklom iz BiH, uhapšena je u Morgantownu u Zapadnoj Virdžiniji.

Osumnjičena je da je imigracijskim vlastima SAD prikrila podatke da je bila pripadnica Specijalnog odreda posebne namjene pri štabu Vrhovne komande Zulfikar Armije RBiH i sudjelovala u nečovječnim postupanjima prema žrtvama srpske nacionalnosti na planini Igman 1993. godine.

Iz Tužiteljstva BiH su saopćili da se zahvaljuju partnerskim institucijama SAD-a na pomoći u borbi protiv nekažnjenosti nečovječnog postupanja tijekom rata u BiH.

Naveli su i da će biti u daljnjem kontaktu i pružati pomoć kolegama u SAD-u u procesuiranju osumnjičene Radovan Tomanić.

Prema postojećim navodima sudova za ratne zločine počinjene u BiH, na planini Igman kod Sarajeva na mjestu nekadašnjeg Hotela Mrazište je tokom 1993. godine formirano mjesto zatočenja za osobe srpske i hrvatske nacionalnosti.

Ljudi su na tu lokaciju dovedeni iz drugih zatočeničkih objekata kao što su Silos u Tarčinu kod Sarajeva i Musala u Konjicu.

Zatočenici su bili podvrgnuti nehumanim uvjetima, psihičkim, fizičkim i seksualnim zlostavljanjima i premlaćivanju.

Upravu nad objektom imala je jedinica za posebne namjene "Zulfikar", čije je zapovjedništvo bilo smješteno u ovom hotelu.

Sud BiH je 14. juna 2013. godine potvrdio optužnicu kojom se Nedžad Hodžić i Dževad Salčin iz nekadašnje jedinice "Zulfikar" terete za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva i krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u nekadašnjem hotelu Mrazište na Igmanu.

Dževad Salčin je 2016. godine osuđen na dvije godine zatvora, dok je predmet protiv Nedžada Hodžića, prema posljednim podacima od 2016. godine, bio stavljen u stanje "mirovanja" zbog bolesti i zdravstvenog stanja optuženog.

Pripadnici jedinice za posebne namjene Armije Republike BiH "Zulfikar" su prema optužnici u odvojenom predmetu optuženi da su 16. aprila 1993. godine u mjestu Trusina u općini Konjic ubili 22 osobe - 15 civila i sedam pripadnika tadašnje jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se prethodno predali.

Za ovaj zločin u Trusini pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina, Rasema Handanović na pet i pol te Mensur Memić na deset godina zatvora.

Osuđeni su i Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora.

Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine.

Za zločin u Trusini optužen je i komandant jedinice "Zulfikar" Ališpago, ali je zbog njegovog zdravstvenog stanja suđenje bilo prekinuto.

U američkoj optužnici se navodi da je Nada Radovan Tomanić prilikom podnošenja zahtjeva za naturalizaciju lagala da nikoga nije progonila zbog vjere, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja.

Ako bude osuđena, prijeti joj maksimalna kazna od deset godina zatvora po svakoj tački. Osuda bi također rezultirala automatskim oduzimanjem američkog državljanstva.

Vazdušne ture su decenijama sukobljavale turoperatore sa posjetiocima koji su frustrirani bukom, ali je došlo do vrhunca kada su uvedeni novi planovi upravljanja u skoro dvadesetak nacionalnih parkova i spomenika.

Jedan od najstrožih do sada nedavno je najavljen u Mount Rushmoreu i Nacionalnom parku Badlands, gdje će turistički letovi u suštini biti zabranjeni u krugu od pola milje od lokacija u Južnoj Dakoti počevši od aprila.

"Ne znam šta ćemo moći spasiti", požalio se Mark Schlaefli, suvlasnik Black Hills Aerial Adventures koji traži alternativne rute.

Propisi su rezultat toga što je federalni žalbeni sud prije tri godine utvrdio da Služba nacionalnih parkova i Federalna uprava za avijaciju nisu uspjeli provesti zakon iz 2000. koji reguliše komercijalne zračne ture preko parkova i nekih plemenskih zemalja. Napravljen je raspored za postavljanje pravila i mnogi ih upravo sada završavaju.

Ali sada jedna industrijska grupa čeka sudski spor, a ekološka koalicija je već tužila zbog jednog plana. Pitanje je postalo toliko sporno da je nadzorno saslušanje u Kongresu planirano za utorak.

Kritičari tvrde da zujanje elisa helikoptera prigušuje zvuk ptica, žuborenje lave i žuborenje potoka. To zauzvrat remeti doživljaje posjetitelja i plemena koja zemlju oko parkova nazivaju domom.

"Je li to pošteno?" upitala je Kristen Brengel iz Udruženja za zaštitu nacionalnih parkova, napominjući da je broj posjetilaca na terenu daleko veći od onih iznad glave. "Mislim da nije."

Zračni operateri tvrde da pružaju nenadmašan pristup, posebno starijim osobama i osobama s invaliditetom.

"Apsolutno uzbudljivo, uzbudljivo iskustvo" je kako ih je opisao Bailey Wood, glasnogovornik Helicopter Association International.

Letovi za razgledanje grada počeli su 1930-ih kada su posade koje su gradile masivnu Hooverovu branu zamolile pilote helikoptera koji rade na projektu da svojim porodicama omoguće prelet, rekao je Wood.

Problem je doživio prekretnicu u Grand Canyonu 1986. godine kada su se dva putnička aviona sudarila iznad nacionalnog parka u Arizoni, pri čemu je poginulo 25 ljudi. Kongres je djelovao sljedeće godine i donesen je plan za određivanje ruta i minimalne visine za letove iznad kanjona.

Kongres je 2000. godine usvojio još jedan krug zakona sa ciljem da se utvrde pravila u drugim nacionalnim parkovima. Ali birokratske poteškoće i kašnjenja zaustavili su donošenje propisa.

Državni službenici za ekološku odgovornost i Koalicija ostrva Havaji Malama Pono su tužili, traže da se nešto učini. Istorijski gledano, neka od najprometnijih mjesta u zemlji za turoperatore su Nacionalni park Hawaii Volcanoes, koji je dom jednog od najaktivnijih vulkana na svijetu, i Nacionalni park Haleakala.

Savezni sud je 2020. godine naložio poštovanje propisa u 23 nacionalna parka, uključujući popularna mjesta kao što su Glacier u Montani, Arches u Utahu i Great Smokey Mountains u Tennesseeju i Sjevernoj Karolini. Iste godine, posljednje za koju su dostupni podaci, prijavljena su 15.624 zračna putovanja, što je zbog pandemije palo za oko 30 posto, saopštila je služba parka.

Od ovog mjeseca usvojeni su planovi ili dobrovoljni sporazumi za većinu parkova, iako nisu svi stupili na snagu. Na pet i dalje se radi, saopštila je služba parka.

Parkovi izuzeti iz planova razvoja uključuju one sa malo letova i one na Aljasci, gdje su mali avioni često jedini način za kretanje.

„Uglavnom, planovi su bili prilično velikodušni za industriju, omogućavajući im da nastave kao što su to činili u prošlosti sa ograničenim zračnim obilascima oko ovih parkova,“ rekao je Peter Jenkins, viši savjet javnih zaposlenika za ekološku odgovornost.

Njegova grupa se obratila sudu zbog plana da se dozvoli ukupno oko 2.500 letova iznad Nacionalne rekreacijske zone Golden Gate i drugih obližnjih parkova, navodeći neadekvatno istraživanje životne sredine.

Zatim je uslijedila prošlomjesečna najava o ograničenjima za Mount Rushmore i Badlands.

"Ovo nije plan upravljanja", požalio se Ray Jilek, vlasnik Eagle Aviation Inc. i njen glavni pilot. "Ovo je plan za prekid i odustajanje, što se mene tiče."

Andrew Busse iz Black Hills Helicopter Inc. rekao je da njegove ture već ne lete direktno iznad planine Rašmor. Park je relativno mali, tako da je spomenik predsjednicima nacije još uvijek vidljiv izvan njegovih granica, rekao je on.

Planovi su usmjereni na uzimanje u obzir plemenskih želja. Ali Shawn Bordeaux, demokratski državni poslanik u Južnoj Dakoti i član plemena Rosebud Sioux, rekao je da nije čuo pritužbe.

"Ne želimo da lete okolo pokušavajući da gledaju naše ceremonije ili tako nešto", rekao je. „Ali što se tiče turizma, ne vidim zašto je to problem."

Slično strog plan predložen je i za nacionalni spomenik Bandelier u Novom Meksiku. Bruce Adams, vlasnik kompanije Southwest Safaris, nekoliko puta sedmično leti avionom s fiksnim krilima s turistima iznad područja poznatog po kućama uklesanim u meke stijene.

"Promjena rute će me natjerati da letim iznad plemenskih zemalja Pueblo, što sam uporno izbjegavao 49 godina jer znam da će uzrokovati probleme sa bukom", rekao je.

Nacionalni park Glacier, u međuvremenu, postupno ukida letove do kraja 2029. godine.

Wood je rekao da je proces "pokvaren i užurban" i prijeti da će neke operatere ostaviti bez posla.

„Sudski sporovi su jedno sredstvo koje se definitivno razmatra“, rekao je.

No Brengel iz Udruženja za zaštitu nacionalnih parkova rekao je da otpor nema mnogo snage. Amandman na zakon o ponovnoj autorizaciji FAA koji bi zahtijevao da agencija uzme u obzir ekonomičnost komercijalnih zračnih putovanja preko nacionalnih parkova propao je u julu, rekla je ona.

"Ljudi idu u Arches, ljudi idu na Havaje da čuju prizore i zvukove ovih mjesta," rekao je Brengel. "Tako je potpuno jasno da velika većina ljudi koji idu u ove parkove neće čuti zvukove helikoptere iznad njihovih glava.”

Manuel Rocha (73) uhapšen je u petak u Majamiju po krivičnoj prijavi i očekuje se da će više detalja o slučaju biti objavljeno na sudskom pojavljivanju u ponedjeljak, izjavile su dvije osobe koje su za AP razgovarale pod uvjetom da ostanu anonimne jer nisu bile ovlaštene razgovarati o tekućoj federalnoj istrazi.

Jedan od ljudi je rekao da slučaj Ministarstva pravde optužuje Rocha da radi na promociji interesa kubanske vlade. Federalni zakon zahtijeva od ljudi koji vrše političke ponude strane vlade ili entiteta unutar SAD-a da se registruju u Ministarstvu pravde, koje je posljednjih godina pojačalo svoje kazneno provođenje nezakonitog stranog lobiranja.

Ministarstvo pravde odbilo je da komentariše. Nije bilo odmah jasno da li Rocha ima advokata, a advokatska firma u kojoj je ranije radio rekla je da ga ne zastupa. Njegova supruga je prekinula vezu kada ju je AP kontaktirao.

Rochina 25-godišnja diplomatska karijera prošla je i pod demokratskom i pod republikanskom administracijom, veći dio u Latinskoj Americi tokom Hladnog rata, perioda ponekad teške američke političke i vojne politike. Njegove diplomatske dužnosti uključivale su boravak u Odsjeku za interese SAD-a na Kubi u vrijeme kada SAD nisu imali pune diplomatske odnose s komunističkom vladom Fidela Castra.

Rođen u Kolumbiji, Rocha je odrastao u radničkom domu u Njujorku i stekao je niz diploma liberalnih umetnosti na Jejlu, Harvardu i Džordžtaunu prije nego što se pridružio stranoj službi 1981.

Bio je najviši američki diplomata u Argentini između 1997. i 2000. godine dok se desetogodišnji program stabilizacije valute, koji je podržavao Washington, raspadao pod teretom ogromnog vanjskog duga i stagnirajućeg rasta, što je izazvalo političku krizu u kojoj će južnoamerički ciklus zemlje proći kroz pet predsjednika za dvije sedmice.

Na svom sljedećem mjestu ambasadora u Boliviji, direktno je intervenirao u predsjedničku utrku 2002. godine, upozoravajući sedmicama prije glasanja da će SAD prekinuti pomoć toj siromašnoj južnoameričkoj zemlji ako izabere bivšeg uzgajivača koke Evo Moralesa.

“Želim podsjetiti bolivijsko biračko tijelo da ako glasaju za one koji žele da se Bolivija vrati izvozu kokaina, to će ozbiljno ugroziti svaku buduću pomoć Boliviji iz Sjedinjenih Država”, rekao je Rocha u govoru koji je naširoko protumačen kao pokušaj da se održi dominacija SAD u regionu.

Potez je razljutio Bolivijce i dao Moralesu poticaj u posljednjem trenutku. Kada je konačno izabran tri godine kasnije, ljevičarski vođa protjerao je Rochinog nasljednika na mjestu šefa diplomatske misije zbog izazivanja "građanskog rata".

Rocha je također služio u Italiji, Hondurasu, Meksiku i Dominikanskoj Republici, te je radio kao stručnjak za Latinsku Ameriku za Vijeće za nacionalnu sigurnost.

Rochina supruga, Karla Wittkop Rocha, nije željela da komentariše kada je kontaktira AP. „Ne moram da pričam s tobom“, rekla je prije nego što je spustila slušalicu.

Nakon povlačenja iz State Departmenta, Rocha je započeo drugu karijeru u poslu, služeći kao predsjednik rudnika zlata u Dominikanskoj Republici koji je dijelom u vlasništvu kanadske kompanije Barrick Gold.

Nedavno je bio na višim pozicijama u XCoalu, izvozniku uglja sa sjedištem u Pensilvaniji; Clover Leaf Capital, kompanija osnovana da olakša spajanja u industriji kanabisa; advokatska firma Foley & Lardner i španske firme za odnose s javnošću Llorente & Cuenca.

“Naša firma ostaje posvećena transparentnosti i pomno će pratiti situaciju, u potpunosti sarađujući s vlastima ako nam bilo kakva informacija postane dostupna”, rekao je Dario Alvarez, izvršni direktor operacija Llorente & Cuenca u SAD-u u e-poruci.

XCoal i Clover Leaf Capital nisu odmah odgovorili na zahtjev za komentar. Foley & Lardner je rekao da je Rocha napustio advokatsku kancelariju u avgustu.

Udari su označili eskalaciju u nizu pomorskih napada na Bliskom istoku povezanih s ratom Izraela i Hamasa, jer se više brodova prvi put u sukobu našlo na nišanu jednog Houthi napada. SAD je obećao da će "razmotriti sve odgovarajuće odgovore" nakon napada, posebno prozivajući Iran, nakon što su napetosti već godinama visoke zbog nuklearnog programa Teherana koji brzo napreduje.

"Ovi napadi predstavljaju izravnu prijetnju međunarodnoj trgovini i pomorskoj sigurnosti", priopćilo je Središnje zapovjedništvo američke vojske. "Ugrozili su živote međunarodnih posada koje predstavljaju više zemalja diljem svijeta."

Dodalo se: "Također imamo sve razloge vjerovati da su ove napade, iako su pokrenuli Hutiji u Jemenu, u potpunosti omogućio Iran."

Napad je započeo oko 9:15 ujutro po lokalnom vremenu (06:15 GMT) u Sani, glavnom gradu Jemena, koju kontroliraju Houthi, priopćilo je Središnje zapovjedništvo.

USS Carney, mornarički razarač, otkrio je balističku raketu ispaljenu iz jemenskih područja pod kontrolom Hutija na brod za rasuti teret Unity Explorer pod zastavom Bahama. Projektil je pao blizu broda, priopćio je SAD. Ubrzo nakon toga, Carney je oborio dron koji je krenuo prema njemu, iako nije jasno je li razarač bio meta, priopćilo je Središnje zapovjedništvo.

Oko 30 minuta kasnije, Unity Explorer je pogođen projektilom. Dok je odgovarao na njegov poziv u pomoć, Carney je oborio još jedan nadolazeći dron. Središnje zapovjedništvo je priopćilo da je Unity Explorer pretrpio manju štetu od projektila.

Dva druga komercijalna broda, brodovi za rasuti teret broj 9 i Sophie II pod panamskom zastavom, oba su pogođena projektilima. Broj 9 je izvijestio o određenoj šteti, ali bez žrtava, a Sophie II nije prijavila značajnu štetu, priopćilo je Središnje zapovjedništvo.

Dok je plovio u pomoć Sophie II oko 16:30 sati. po lokalnom vremenu (13:30 GMT), Carney je oborio još jednu bespilotnu letjelicu koja je išla u njegovom smjeru. Dronovi nisu napravili nikakvu štetu.

Carney, razarač s vođenim projektilima klase Arleigh Burke, oborio je više raketa koje su Huti ispalili prema Izraelu tijekom rata te zemlje protiv Hamasa u Pojasu Gaze. Nije oštećen niti u jednom od incidenata i nema izvješća o ozlijeđenima na brodu. Ministarstvo obrane prvotno je opisalo napad jednostavno kao napad na Carney prije nego što je dalo više detalja.

Glasnogovornik vojske Houthi Brig. Gen. Yahya Saree preuzeo je odgovornost za dva nedjeljna napada, rekavši da je prvo plovilo pogođeno projektilom, a drugo dronom dok se nalazilo u tjesnacu Bab el-Mandeb, koji povezuje Crveno more s Adenskim zaljevom. Saree nije spomenuo niti jedan američki ratni brod da je umiješan.

"Jemenske oružane snage nastavljaju sprječavati izraelske brodove u plovidbi Crvenim morem (i Adenskim zaljevom) dok ne prestane izraelska agresija protiv naše nepokolebljive braće u Pojasu Gaze", rekao je Saree. "Jemenske oružane snage obnavljaju svoje upozorenje svim izraelskim brodovima ili onima koji su povezani s Izraelcima da će postati legitimna meta ako prekrše ono što je navedeno u ovoj izjavi."

Saree je također identificirao prvo plovilo kao Unity Explorer, koje je u vlasništvu britanske tvrtke u kojoj je Dan David Ungar, koji živi u Izraelu, jedan od njezinih službenika. Broj 9 povezan je s Bernhard Schulte Shipmanagementom.

Vlasnik Sophie II, Kyowa Kisen iz Imabarija u Japanu, rekao je za Associated Press da je posada broda na sigurnom i da brod nije pretrpio ozbiljnu štetu. Menadžeri druga dva broda nisu bili dostupni za komentar.

Izraelski mediji identificirali su Ungara kao sina izraelskog pomorskog milijardera Abrahama "Ramija" Ungara.

Iran se tek treba izravno pozabaviti napadima. Međutim, iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amirabdollahian zaprijetio je "ako se trenutna situacija nastavi, regija će ući u novu fazu" zbog rata Izraela i Hamasa.

“Upozoravaju se sve strane koje žele zapaliti rat, prije nego što bude prekasno, zaustave ubijanje žena i djece, čiji je novi krug započeo”, rekao je Amirabdollahian.

Prvi iranski diplomat opisao je svoje komentare kao da je došao nakon razgovora sa "snagama otpora" u regiji - opisom koji Teheran koristi za šijitske milicije koje podupire, uključujući skupine u Iraku, Hutije i libanonski Hezbollah, kao i sunitske borce Hamasa. Svi su tijekom rata prijetili ili napadali Izrael, iranskog regionalnog rivala.

Hutiji su izveli niz napada na plovila u Crvenom moru, kao i lansiranje bespilotnih letjelica i projektila koji ciljaju Izrael. Analitičari sugeriraju da se Hutiji nadaju ojačati sve slabiju potporu javnosti nakon godina građanskog rata u Jemenu između Hutija i snaga koje podržava Saudijska Arabija.

SAD nisu rekle da su brodovi njihove mornarice bili meta, ali su rekle da su Houthi bespilotne letjelice krenule prema brodovima i da su oborene u samoobrani. Washington je do sada odbijao izravno odgovoriti na napade, kao i Izrael.

Globalni brodovi sve su više na meti jer rat Izraela i Hamasa prijeti da postane širi regionalni sukob - čak i nakon što je primirje nakratko zaustavilo borbe i Hamas razmijenio taoce za palestinske zarobljenike koje drži Izrael. Međutim, propast primirja i nastavak izraelskih zračnih napada na Gazu i tamošnja kopnena ofenziva povećali su rizik od novih napada s mora.

U novembru su Huti zauzeli brod za prijevoz vozila također povezan s Izraelom u Crvenom moru kod Jemena. Pobunjenici još uvijek drže brod u blizini lučkog grada Hodeida. Projektili su također prošli tjedan pali blizu drugog američkog ratnog broda nakon što su pomogli brodu povezanom s Izraelom koji su nakratko zarobili naoružani napadači. Zasebno, kontejnerski brod u vlasništvu izraelskog milijardera nedavno je napadnut od strane navodno iranske bespilotne letjelice u Indijskom oceanu.

Hutiji već neko vrijeme nisu izravno ciljali Amerikance, dodatno podižući uloge u rastućem pomorskom sukobu. Godine 2016. SAD je lansirao krstareće rakete Tomahawk koje su uništile tri obalne radarske lokacije na teritoriju pod kontrolom Hutija kao osvetu za projektile koji su u to vrijeme ispaljeni na brodove američke mornarice.