Ukoliko sutra, ili najkasnije u petak, Kongres i administracija predsjednika Obame ne nađu kompromisno rješenje kojim bi se dugoročno osiguralo smanjenje budžetskog deficita i nacionalnog duga Sjedinjenih Država, 85 milijardi dolara bio bi iznos kratkoročnog automatskog, neselektivnog, prinudnog smanjena potrošnje. O sekvestru, kako se naziva to automatsko kresanje bužetske protrošnje u narednih nekoliko mjesci, dogovor je postignut ranije kao o motivu koji bi članove Kongresa nagnao da postignu kompromis.
Kako tog kompromisa još uvijek nema, a 1. mart kao krajnji rok za kompromis je vrlo blizu, i predsjedavajući američke Centralne banke Ben Bernanke upozorio je da sekvestar može da značajno negativno utiče na dalji ekonomski oporavak. Taj oporavak još uvijek nije toliko stabilan da ga smanjenje budžetske potrošnje ne bi uzdrmalo istakao je gospodin Bernanke i dodao:
„Zapravo, uz negativan uticaj na zapošljavanje, usporen ekonomski rast vodio bi u dalje budžetske redukcije.“
Unatoč velikom ulogu, u Washingtonu Republikanci i Demokrati uglavnom upiru prstom jedni u druge. Republikanac John Boehner, predsjedavajući Zastupničkog doma, naglašava:
„Zastupnički dom je dva puta popuštao i usvajao. Ne treba i treći put. Sada je reda na Senat u kojem Demokrati imaju većinu.“
Automatsko smanjivanje bužetske potrošnje za oko tri odsto najteže će pogoditi Ministarstvo odbrane, zaštitu granica i kontrolu kvaliteta namirnica.
Bijela kuća želi da smanjenje deficita i nacionalnog duga prate i veći porezi na prihode bogatih. Predsjednik Obama sekvestar smatra neodgovornim i ističe:
„To se ne mora desiti. Kongres to može izbjeći uz samo malo spremnosti na kompromis.“
Republikanci, primjera radi, guverner Louisiane Bobby Jindal, gospodina Obamu optužuju da širi strah:
„Predsjednik treba prestati plašiti Amerikance. Automatsko smanjenje bužetske potrošnje za tri procenta proći će bez onih negativnih posljedica o kojima govori predsjednik.“
Ekonomist William Gale kaže, međutim, da Republikanci insistiranjem na neselektivnom smanjenju potrošnje ignoriraju ekonomsku realnost:
„Trebalo bi da govorimo o podsticanju ekonomije, o podsticanju potrošnje, a ne kresanju.“
Ima naznaka da su Republikanci voljni prepustiti Bijeloj kući da odluči o tome kome i koliko smanjiti troškove. Analitičari to ocjenjuju kao korak koji bi Republikancima dao političko pokriće, a odgovornost za usporavanje ekonomskog oporavka pala bi na predsjednika Obamu i Demokratsku stranku.
Kako tog kompromisa još uvijek nema, a 1. mart kao krajnji rok za kompromis je vrlo blizu, i predsjedavajući američke Centralne banke Ben Bernanke upozorio je da sekvestar može da značajno negativno utiče na dalji ekonomski oporavak. Taj oporavak još uvijek nije toliko stabilan da ga smanjenje budžetske potrošnje ne bi uzdrmalo istakao je gospodin Bernanke i dodao:
„Zapravo, uz negativan uticaj na zapošljavanje, usporen ekonomski rast vodio bi u dalje budžetske redukcije.“
Unatoč velikom ulogu, u Washingtonu Republikanci i Demokrati uglavnom upiru prstom jedni u druge. Republikanac John Boehner, predsjedavajući Zastupničkog doma, naglašava:
„Zastupnički dom je dva puta popuštao i usvajao. Ne treba i treći put. Sada je reda na Senat u kojem Demokrati imaju većinu.“
Automatsko smanjivanje bužetske potrošnje za oko tri odsto najteže će pogoditi Ministarstvo odbrane, zaštitu granica i kontrolu kvaliteta namirnica.
Bijela kuća želi da smanjenje deficita i nacionalnog duga prate i veći porezi na prihode bogatih. Predsjednik Obama sekvestar smatra neodgovornim i ističe:
„To se ne mora desiti. Kongres to može izbjeći uz samo malo spremnosti na kompromis.“
Republikanci, primjera radi, guverner Louisiane Bobby Jindal, gospodina Obamu optužuju da širi strah:
„Predsjednik treba prestati plašiti Amerikance. Automatsko smanjenje bužetske potrošnje za tri procenta proći će bez onih negativnih posljedica o kojima govori predsjednik.“
Ekonomist William Gale kaže, međutim, da Republikanci insistiranjem na neselektivnom smanjenju potrošnje ignoriraju ekonomsku realnost:
„Trebalo bi da govorimo o podsticanju ekonomije, o podsticanju potrošnje, a ne kresanju.“
Ima naznaka da su Republikanci voljni prepustiti Bijeloj kući da odluči o tome kome i koliko smanjiti troškove. Analitičari to ocjenjuju kao korak koji bi Republikancima dao političko pokriće, a odgovornost za usporavanje ekonomskog oporavka pala bi na predsjednika Obamu i Demokratsku stranku.
