Presuda o doživotnoj zatvorskoj kazni za bivšeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka vrlo je značajan, mada možda pomalo i manjkav korak u procesu tranzicije od autokratskog tipa vladavine ka demokratski vođenom Egiptu. Da li se pouke i poruke slučaja Mubarak i drugih arapskih vlastodržaca, poput sudbine Gadhafia-a u Libiji, koji su tokom proteklog dijela trajanja „Arapskog proljeća“ zbačeni sa vlasti mogu vezivati i za Siriju.
Uz spomenute, u proteklih godinu i po, buđenje naroda širom arapskog svijeta rezultiralo je rušenjem još dvojice vlastodržaca koji su na vlasti bili decenijama.
Da podsjetimo, Tunižanin Zine al Abidine Ben Ali je spas potražio u egzilu. Libijac Moamer Gadhafi držao se duže, slamanju njegove vojne sile pomogli su zračni udari NATO snaga, a na kraju su ga ubili njegovi Libijci. U Yemenu, dugotrajne tenzije riješene su regionalnim dogovorom kojim je Ali Abdullah Saleh bio primoran prepustiti vlast svom zamjeniku.
Presuda Mubaraku je završni čin egipatskog buđenja naroda protiv autokrata i diktatora. Za njegov primjer, uz neke sličnosti sa ostala tri, istaknuti egipatski politički analitičar Hisham Kassem kaže da je uveliko različit:
„Kada je riječ o Mubaraku, on je bio najpromišljeniji dikataor na svijetu. Za svo vrijeme na vlasti, uspijevao je održati imidž državnika posvećenog stabilnosti Egipta i regiona. Kada se obračunavao sa protivnicima, nije ih gazio, već uklanjao vrlo promišljeno.“
U Siriji, gdje traje do sada najduži revolt naroda, Bashar al-Assad ne pokazuje nimalo Mubarakove istančanosti i lukavosti. Sudski proces sličan Mubarakovom, za sirijskog diktatora malo je vjerojatan, smatra gospodin Kassem i dodaje:
„Bashar al-Assad u povijest ulazi kao jedan od najokrutnijih ubica vlastitog naroda.“
O sirijskom predsjedniku na sličan način govore i misle mnogi Sirijci, što ideju o političkoj tranziciji vlasti, sličnoj onoj u Yemenu, čini mnogo manje ostvarljivom. Zbacivanje sa vlasti i eventualni sudski proces Basharu al-Assadu su mnogo vjerojatniji ishod... ako Assad preživi ili ne pobjegne iz Sirije.
Bez političke i diplomatske solucije na vidiku, bez spremnosti Zapada na intervenciju sličnu onoj u Libiji, brzi kraj sirijske krize, krize sa najviše nasilja od početka "Arapskog proljeća" se ne nazire.
Uz spomenute, u proteklih godinu i po, buđenje naroda širom arapskog svijeta rezultiralo je rušenjem još dvojice vlastodržaca koji su na vlasti bili decenijama.
Da podsjetimo, Tunižanin Zine al Abidine Ben Ali je spas potražio u egzilu. Libijac Moamer Gadhafi držao se duže, slamanju njegove vojne sile pomogli su zračni udari NATO snaga, a na kraju su ga ubili njegovi Libijci. U Yemenu, dugotrajne tenzije riješene su regionalnim dogovorom kojim je Ali Abdullah Saleh bio primoran prepustiti vlast svom zamjeniku.
Presuda Mubaraku je završni čin egipatskog buđenja naroda protiv autokrata i diktatora. Za njegov primjer, uz neke sličnosti sa ostala tri, istaknuti egipatski politički analitičar Hisham Kassem kaže da je uveliko različit:
„Kada je riječ o Mubaraku, on je bio najpromišljeniji dikataor na svijetu. Za svo vrijeme na vlasti, uspijevao je održati imidž državnika posvećenog stabilnosti Egipta i regiona. Kada se obračunavao sa protivnicima, nije ih gazio, već uklanjao vrlo promišljeno.“
U Siriji, gdje traje do sada najduži revolt naroda, Bashar al-Assad ne pokazuje nimalo Mubarakove istančanosti i lukavosti. Sudski proces sličan Mubarakovom, za sirijskog diktatora malo je vjerojatan, smatra gospodin Kassem i dodaje:
„Bashar al-Assad u povijest ulazi kao jedan od najokrutnijih ubica vlastitog naroda.“
O sirijskom predsjedniku na sličan način govore i misle mnogi Sirijci, što ideju o političkoj tranziciji vlasti, sličnoj onoj u Yemenu, čini mnogo manje ostvarljivom. Zbacivanje sa vlasti i eventualni sudski proces Basharu al-Assadu su mnogo vjerojatniji ishod... ako Assad preživi ili ne pobjegne iz Sirije.
Bez političke i diplomatske solucije na vidiku, bez spremnosti Zapada na intervenciju sličnu onoj u Libiji, brzi kraj sirijske krize, krize sa najviše nasilja od početka "Arapskog proljeća" se ne nazire.
