Još uvijek neupješni dogovori oko rješenja nužnih da bi se izbjegla mogućnost da vlada Sjedinjenih Američkih Država ne bude mogla od avgusta plaćati obaveze, smanjenja nacionalnog duga i uravnoteženja državnih prihoda i rashoda podstakla su Republikance da traže promjenu u Ustavu koja bi obavezivala Kongres i predsjednika da svake godine uravnoteže državni budžet.
Ogroman nacionalni dug Sjedinjenih Država uvjerljiv je razlog što veći broj članova Kongresa smatra da je budžet potrebno regulirati upravo tako, putem novog ustavnog amadmana. Bez toga, ističu, Washington, odnosno Bijela kuća i vlada, i dalje će, sve dublje i dublje, voditi zemlju u dug.
Oni koji osporavaju racionalnost i funkcionalnost takvog načina definiranja budžeta tvrde da će biti znatno otežano finasiranje velikih razvojnih programa, iznenadnih ratnih troškova, saniranja posljedica prirodnih nepogoda i ekonomskih problema sličnih tokom nedavne recesije. Kao ilustrativan primjer navode znatno povećanje isplata kompenzacija iz državnog bužeta onima koji su ostali bez posla što se, uz izostanak poreza na njihovu zaradu, vrlo značajno odrazilo na državni budžetski deficit.
Godinu za godinom, državni rashodi su rasli, vlada se, podmirujući te rashode iz godinu u godinu zaduživala i američki nacionalni dug narastao je na oko 14,5 hiljada milijardi dolara.
Brian Darling, ekonomista i analitičar Fondacije Heritage ističe da je taj dug isuviše velik, da raste sve brže, da košta jako mnogo i dodaje:
„Dug teško pogađa našu ekonomiju, teško pogađa i svjetsku ekonomiju jer američka vlada prosto usisava novac koji bi mogao biti korišten na drugim stranama svijeta.“
Michael Ettlinger, analitičar liberalno orijentiranog Centra za razvoj Sjedinjenih Država, smatra da ogroman nacionalni dug nije posljedica velike vladine potrošnje, nego posljedica smanjenja poreza na prihod uvedenog u vrijeme administracije prethodnog predsjednika, i ističe:
„Ono što je razlikuje Sjedinjene Država od većine drugih razvijenih država je to što mi imamo mnogo manje poreze. Ne trošimo na unutranju potrošnju toliko kao druge razvijene zemlje, ali oporezujemo mnogo manje od njih.“
Republikanci u Kongresu nastoje prisiliti vladu da troši manje, da smanji dug, ali bez povećanja poreza na prihode. I stoga podržavaju prijedlog o usvajanju ustavnog amandmana i balansiranju federalnog budžeta svake godine.
Senator Orrin Hatch, Republikanac, kaže da je to jedini način:
„Washington konzistentno pokazuje da nije u stanju kontrolirati državnu potrošnju.“
Predsjednik Barack Obama ne spori da je vrlo bitno raditi na uravnoteženju prihoda i rashoda državnog budžeta, ali da ni on, a ni članovi Kongresa ne mogu izbjegavati teške odluke:
„Nije nam potreban ustavni mandman. Moramo obavljati ono za što smo birani.“
Ustavni mandman u Zatupničkom domu gdje su Republikanci u većini ima podršku. No u Senatu, gdje su Demokrati u većini, nije vjerojatno da bi takav prijedlog ove godine mogao biti usvojen.
Inače, i pet američkih ekonomista, dobitnika Nobelove nagrade, takođe smatraju da bi ustavnim amandmanom o svakogodišnjem uravnoteživanju bužeta bilo teško pravovremeno reagirati na ekonomske krize i eventualne recesije činilo gorim, a proces odlučivanja o budžetu u Kongresu bio u čestim zastojima.
