Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, kazao je za Glas Amerike da se referendum u Republici Srpskoj može okarakterisati kao pokušaj izazivanja etno-nacionalističke mobilizacije sa ciljem očuvanja vladajuće pozicije.
„Mislim da se referendum nije održao onako kako su planirali. Mislim da manja izlaznost govori sama za sebe. Čini mi se da ti mehanizmi zastrašivanja i plašenja ljudi sve manje prolaze kod običnog naroda“, kaže on.
Ako se referendum isključivo gleda sa strane vladajuće garniture u RS-u, Mujkić smatra da je imao dvojaku ulogu - da se stanovništvo mobilizira i da Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) na čelu sa Miloradom Dodikom zamori glasačko tijelo u Republici Srpskoj.
“Mislim da je važno sa stajališta Milorada Dodika (predsjednika Republike Srpske) da se ljudi zamore sa time i da ne izađu u onom broju na izbore, a on vjerovatno računa da će putem svoje političke glasačke mreže koju je razastro u Republici Srpskoj, uspjeti da dovede do toga da veći broj glasača njegove opcije izađe na izbore“, kaže Mujkić.
Govoreći o tome da li je ovaj referendum vjetar u leđa Dodiku i za eventualne druge referendume, Mujkić kaže da bi se na njegovom mjestu zabrinuo.
„Nema onog entuzijazma, jer nije to bilo onako kako su, čini mi se, svi očekivali. Očkivalo se da narod da neku plebiscitarnu podršku takvoj jednoj politici. Ja bih se na njegovom mjestu zabrinuo jer je vidan pad podrške takvoj jednoj političkoj opciji“, pojašnjava on.
Govoreći o izlaznosti koja, prema podacima Komisije za sprovođenje referenduma, iznosi blizu 56 posto, Mujkić kaže da je relativno mala „za nešto što se predstavljalo kao pitanje 'biti ili ne biti'“.
„Kada citiram te riječi metafore koje su kružile, mislim da je to mala izlaznost za jedno takvo, kako to SNSD vidi, vitalno institucionalno pitanje“, kaže Mujkić.
On podsjeća da se podacima može manipulisati i kada postoje mehanizmi kontrole, a čemu svjedoče brojni primjeri.
„Možemo samo zamisliti koje su se samo manipulacije odvijale u ovom, da tako kažem, polu divljem institucionalnom okruženju u kojem se odvijao ovaj referendum“, kaže on.
Na pitanje koliko referendum ide u prilog političarima iz Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), Mujkić odgovara da itekako ide, jer „etnonacionalizmi u Bosni i Hercegovini funkcioniraju po principu spojenih posuda“.
„Iniciranje nekog problema koji ima etnički kontekst, bilo sa koje strane da dolazi, naravno da producira određene mobilizacijske reakcije na drugim dvjema stranama“, kaže on.
Mujkić navodi da su međunarodne institucije i diplomatski predstavnici relevantnih zemalja, izuzev Rusije, stava da su rezultati referenduma pravno neobavezujući, te smatra da je to jedna vrsta sankcije, ali da nije onakva kakva se očekivala.
„Ako tome još dodamo ovaj iznenadni korak koji je učinjen od strane Bosne i Hercegovine prema evropskim integracijama, mislim da takav jedan kontekst u startu obezvređuje bilo kakav značaj referenduma i njegovih rezultata“, kaže Mujkić.
