Viteški turniri, odmjeravanje snage i borilačke vještine srednjevjekovnih vitezova, bili su u Evropi u srednjem vijeku vrlo popularna zabava i za običan puk i za ondašnju aristokratiju. Kako su duga koplja i mačevi kojima su dobro oklopljeni vitezovi, nasrtali jedan da drugoga, kao i svo ostalo oružje tog doba, gubili trku sa novim, ubojitim vrstama naoružanja, viteški turniri su nestali. U moderno doba oživljeni su kao tradicija i turistička atrakcija. Ima ih u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje ih nije bilo u srednjevjekovno doba, a „okršaji“ vitezova-profesionalaca sve su popularnija ljetna zabava i privlače mnoge.
Za Angolu, mali grad u Indijani, savremeni viteški turniri su i dobar izvor turističkog prihoda.
June Julian, direktorica lokalne turističke agencije bila je iznenađena kada joj je ponuđeno da u program turističke ponude uvrsti viteški turnir :
„Nisam znala šta da očekujem. Plašila sam se troškova osiguranja... Šta ako neki od učesnika bude povrijeđen!?
Bojazni je nestalo već nakon prvog susreta sa Scottom Rodlinom, profesionalnim vitezom, da tako kažemo:
„Trenirao sam na Akademiji za srednjevjekovne borilačke vještine u Kanadi. Tamo smo naučili boriti se bez međusobnog povređivanja“ - ističe Rodlin.
Viteški turniri održavaju se šironm Sjedinjenih Država i to pod strogom kontrolom i pravilima zarad sigurnosti boraca. Počelo je prije nekoliko decenija, u okviru vrlo popularnih ljetnih festivala oživljavanja načina života iz perioda renesanse. U Sjedinjenim Državama postoji 8 profesionalnih viteških grupa sa po 30 vitezova-takmičara.
U srednjem vijeku dame se nisu borile. Danas više nije tako. Becca Cooper je jedna od vitezova-dama:
„Počelo je kao šala. Nisam znala ništa o tom načinu borbe, ali sam pomislila da bih to mogla.“
I mogla je. Nakon dobrog treninga sada se, pod punom viteškom opremom žestoko bori.
„Posebno volim kada male djevojčice kažu mamama .... vidi djevojka-vitez. Ne želim biti više princeza, biću vitez“ - u šali kaže Becca.
Kao i nekada, savremeni vitezovi bore se u metalnim oklopima teškim i do 40-ak kilograma. Ispod oklopa su mekani ublaživači udaraca. U programima savremenih viteških turnira je nekoliko aktraktivnih vještina - od borbe kopljima, na konjima u punom trku, do žestoke borbe mačevima na tlu, „pješice.“
Gledateljka Carol Moris uživa u prizorima koje gleda:
„Zaista dobro i uzbudljivo. Izvrsna zabava, a zaboravljam frustracije.“
Viteški turnir u Angoli privukao je oko 2.000 gledalaca. Za mali grad to je bio veliki turistički kolač.
Turistička agencija koju vodi June Julian i za slijedeću godinu planira istu atrakciju, a Scott Rodlin ističe da je više razloga zbog kojih uživa u ulozi viteza-profesionalca. Voli posao koji radi, ne zarađuje loše, a turniri na kojima njegova grupa nastupa su i drugima prilika i za zaradu i za zabavu.
Sve skupa, dovoljno da se u Angoli i idućeg ljeta na okupu nađu i gledatelji i vitezovi.
