Konferencija Ujedinjenih Naroda o Sporazumu o trgovini oružjem započinje u ponedjeljak. Postoji nada da se može postići sporazum o kontroli ove industrije vrijedne, prema procjenama, 80 milijardi godišnje. Medjutim, pošto je potreban univerzalni konsensus kako bi se usvojio dogovor,bilo koja zemlja može taj dogovor i onemogućiti.
U medjuvremenu je rat u Siriji obilježio pune dvije godine trajanja. Prema procjenama UN-a , borba izmedju vlade I pobunjeničkih snaga je odnijela 70 hiljada života.
Druga godišnjica sirijskog rata pada u vrijeme upravo kada diplomati odlaze u New York na Konferenciju o Sporazumu o trgovini oružjem.
Brian Wood je čelnik odjela za kontrolu oružja pri grupi Amnesty International. On kaže:
Najmanje posljednjih nekoliko godina Amnesty International upozorava da se promet oružja mora obustaviti, da se mora uspostaviti totalni embargo na Siriju. U svakom slučaju, ako bi bilo Sporazuma o trgovini oružjem, dobro formulisanog sporazuma, mogla se izbjeći ova tragična situacija.
Gospodin Wood dodaje da je konflikt u Siriji tek jedan primjer ogromnog utjecaja koji trgovina oružjem ima globalno.
Od Drugog Svjetskog Rata se vodilo najmanje 400 oružanih sukoba. To je mnogo. A tu se čak ni ne ubraja broj ljudi koji su izgubili živote u nasilju bandi, u represiji od strane države, niti svi oni ljudi koji su ranjeni ili su stradali na neki drugi način.
Posljednja Konferencija UN-a održana u julu 2012. se završila bez dogovora.
Ovaj puta malo optimizma se pojavilo u nadi da će se pet stalnih članica Vijeća Sigurnosti dogovoriti o tekstu Sporazuma.No, postići consensus svih na Konferenciji će bit izazov, kaže Wood I dodaje:
Ako na primjer Sjeverna Koreja kaže, Ne, mi to ne želimo, onda se Sporazum ne može usvojiti konsensusom. Mora natrag na generalnu Skupštinu.
Nema univerzalnog dogovora čak ni medju onima koji jesu za kontrolu trgovine oružjem.
Kaye Stearman iz londonske Kampanje protiv trgovine oružjem, kaže:
Sporazum o trgovini oružjem to neće zaustaviti. Trgovinom oružjem dominiraju nekoliko velikih sila: Amerika, Britanija, Rusija, Kina, Francuska, Njemačka ,I niti jedna od tih zemalja ne čini ništa da zaustavi vlastito sudjelovanje u trgovini oružjem.
Stearman kaže da mnoge zemlje koje stoje nominalno iza Sporazuma, prodaju oružje vladama koje imaju mizeran dosije poštivanja ljudskih prava.
Pogledajte Saudijsku Arabiju. Na vise od jednog načina ta je zemlja kršitelj poštivanja ljudkih prava. To je nedemokratska zemlja, koja ograničava prava žena I djece, koja vrši javna odrubljivanja glave. Pa ipak, Britanija I dalje uspijeva prodavati oružje Saudijskoj Arabiji, koja je u stvari najveći potrošač britanskog oružja.
Britanski Foreign Office je odbio s nama razgovarati, ali su izdali saopćenje u kojem stoji:
Britanska vlada gleda vrlo odgovorno na izvoz oružja , I vodi jedan od najrigoroznijih režima takvog izvoza u svijetu. Mi posebno obraćamo pažnju na navode o kršenjima ljudskih prava.
Trgovina oružjem je vrijedna milijarde dolara I promatrači kažu da će nametanje kontrole zahtijevati jedan sveobuhvatan I važan globalni dogovor.
U medjuvremenu je rat u Siriji obilježio pune dvije godine trajanja. Prema procjenama UN-a , borba izmedju vlade I pobunjeničkih snaga je odnijela 70 hiljada života.
Druga godišnjica sirijskog rata pada u vrijeme upravo kada diplomati odlaze u New York na Konferenciju o Sporazumu o trgovini oružjem.
Brian Wood je čelnik odjela za kontrolu oružja pri grupi Amnesty International. On kaže:
Najmanje posljednjih nekoliko godina Amnesty International upozorava da se promet oružja mora obustaviti, da se mora uspostaviti totalni embargo na Siriju. U svakom slučaju, ako bi bilo Sporazuma o trgovini oružjem, dobro formulisanog sporazuma, mogla se izbjeći ova tragična situacija.
Gospodin Wood dodaje da je konflikt u Siriji tek jedan primjer ogromnog utjecaja koji trgovina oružjem ima globalno.
Od Drugog Svjetskog Rata se vodilo najmanje 400 oružanih sukoba. To je mnogo. A tu se čak ni ne ubraja broj ljudi koji su izgubili živote u nasilju bandi, u represiji od strane države, niti svi oni ljudi koji su ranjeni ili su stradali na neki drugi način.
Posljednja Konferencija UN-a održana u julu 2012. se završila bez dogovora.
Ovaj puta malo optimizma se pojavilo u nadi da će se pet stalnih članica Vijeća Sigurnosti dogovoriti o tekstu Sporazuma.No, postići consensus svih na Konferenciji će bit izazov, kaže Wood I dodaje:
Ako na primjer Sjeverna Koreja kaže, Ne, mi to ne želimo, onda se Sporazum ne može usvojiti konsensusom. Mora natrag na generalnu Skupštinu.
Nema univerzalnog dogovora čak ni medju onima koji jesu za kontrolu trgovine oružjem.
Kaye Stearman iz londonske Kampanje protiv trgovine oružjem, kaže:
Sporazum o trgovini oružjem to neće zaustaviti. Trgovinom oružjem dominiraju nekoliko velikih sila: Amerika, Britanija, Rusija, Kina, Francuska, Njemačka ,I niti jedna od tih zemalja ne čini ništa da zaustavi vlastito sudjelovanje u trgovini oružjem.
Stearman kaže da mnoge zemlje koje stoje nominalno iza Sporazuma, prodaju oružje vladama koje imaju mizeran dosije poštivanja ljudskih prava.
Pogledajte Saudijsku Arabiju. Na vise od jednog načina ta je zemlja kršitelj poštivanja ljudkih prava. To je nedemokratska zemlja, koja ograničava prava žena I djece, koja vrši javna odrubljivanja glave. Pa ipak, Britanija I dalje uspijeva prodavati oružje Saudijskoj Arabiji, koja je u stvari najveći potrošač britanskog oružja.
Britanski Foreign Office je odbio s nama razgovarati, ali su izdali saopćenje u kojem stoji:
Britanska vlada gleda vrlo odgovorno na izvoz oružja , I vodi jedan od najrigoroznijih režima takvog izvoza u svijetu. Mi posebno obraćamo pažnju na navode o kršenjima ljudskih prava.
Trgovina oružjem je vrijedna milijarde dolara I promatrači kažu da će nametanje kontrole zahtijevati jedan sveobuhvatan I važan globalni dogovor.
