Nakon prosvjeda u nizu arapskih zemalja proljetos, uslijedili su i prosvjedi u više europskih država. O paralelama između ovih događaja govori Henry Ridgwell, u prilogu iz Londona.
Sredinom siječnja stotine tisuća Tunižana prosvjedovale su protiv svoje vlasti. Prosvjedi su kulminirali ostavkom šefa države i njegovim izgnanstvom. Slični su se prosvjedi ponovili i u Egiptu. Za nekoliko tjedana, s vlasti je otišao predsjednik Hosni Mubarak. Građanski neposluh ponovio se i u drugim zemljama – i rođeno je 'Arapsko proljeće'.
Događaje komentira Mary Kaldor, profesorica na londonskoj School of Economics koja je za hladnog rata bila oporbena aktivistica u Mađarskoj: "Do tada se vjerovalo da je Srednji istok drugačiji, jer je i islam kao vjera drugačiji. Na tom se uvjerenju temelji i rat protiv terorizma. Dobra stvar u vezi Arapskog proljeća je činjenica što se ta predodžba pokazala netočnom. Pokazalo se da Arapi žele demokraciju baš kao i svi ostali narodi."
Arapsko proljeće još nije niti završilo a počeli su novi prosvjedi u nekim od europskih zemalja. U Ateni, stotine tisuća Grka prosvjedovale su protiv najavljene državne štednje i privatizacije. Mary Kaldor kaže: "Mislim da je riječ o neuspjehu ovog tipa reprezentativne demokracije. Političari se smatraju izdvojenom klasom na koju narod ne može utjecati. I sada se od građana očekuje da nadoknade štetu za koju su odgovorne banke. Slično nezadovoljstvo – iz drugih povoda – postoji i u arapskim zemljama."
Protiv najavljene državne štednje, često – kako se smatra – na račun nižih i srednjih slojeva, prosvjedovalo se proljetos i u Britaniji i u Španjolskoj. Owen Tudor iz britanske sindikalne organizacije Trades Union Congress o tome kaže: "Postoje očite razlike – u Europi su demokratska društva, a u sjevernoj Africi diktature. Međutim, razlozi za bunt su vrlo slični. Povod je ekonomska kriza."
Owen Tudor kaže da su egipatski sindikati imali važnu ulogu u organizaciji prosvjeda koji su vodili k odlasku Hosnija Mubaraka. Europski im sindikati sada pomažu, dok arapski aktivisti – kaže Owen Tudor služe kao inspiracija.
Iako je pokret reforme blokiran u dvije važne arapske zemlje – Libiji i Siriji – Mary Kaldor s londonske School of Economics kaže da je Arapsko proljeće promijenilo geopolitički zemljovid arapskog svijeta: "1989. završen je hladni rat. 2011. došlo je do važne promjene u ratu protiv terorizma. Al-Qaida je marginalizirana. Osama bin Laden je likvidiran u Pakistanu, međutim njegova politička smrt dogodila se za vrijeme demokratskih prosvjeda u arapskim zemljama."
Konačni ishod masovnih prosvjeda – i u arapskim i u europskim državama – nije poznat.
Međutim ova će godina ostati upamćena kao godina globalnih promjena – baš kao i 1989.