Linkovi

Američki Srbi tuže MPRI zbog Oluje

  • Bojan Klima

"Mladići koje su američki vojni savjetnici podučavali bili su za vojsku izvrstan materijal" - piše David Halberstam. Američki časnici opisuju svoje učenike kao “prototip dobrog vojnika”: "Fizički čvrsti, za borbu izvrsno motivirani mladići, većinom sa sela, naviknuti na život pod vedrim nebom, na teškoće i izazove."

Na saveznom sudu u Chicagu grupa Amerikanaca srpskog podrijetla počela je parnicu protiv firme L-3 Communications Holding Inc, u čijem je sastavu i tvrtka MPRI koja se bavi sigurnosnim i vojnim konzaltingom. MPRI je 1994. i 1995. radio u Hrvatskoj, s pripadnicima Hrvatske vojske. Tužitelji u danas pokrenutoj parnici u Illinoisu su osobe koje za sebe tvrde da su ‘žrtve genocida u Krajini’. Od MPRI-ja traže odštetu od 10 milijardi i 400 milijuna dolara – zbog njezine navodne pomoći hrvatskoj vojsci u organizaciji akcije Oluja. O ovoj firmi izvještavali smo u posljednjih petnaest godina u više navrata, najviše na temelju objavljene američke literature kao i razgovora sa stručnjacima.

Američki publicist i dobitnik Pulitzerove nagrade David Halberstam u knjizi ‘Mir u vrijeme rata – Bush, Clinton i generali’ daje podrobniji opis posla koji su u Hrvatskoj odradili djelatnici MPRI-ja. Izvor su mu bili uglavnom neimenovani uposlenici te tvrtke. Osnivači MPRI-ja, umirovljeni generali Carl Vuono i Butch Saint, imali su izvrsne kontakte s umirovljenim kolegama - znali su mnoge talentirane bivše časnike, kao i najbolje iz dočasničkog kadra američkih oružanih snaga. "Za zadatak u Hrvatskoj uposlili su samo najbolje" - piše David Halberstam.

Nakon što su dobili dopuštenje Državnog tajništva, Vuono i Saint su u Hrvatsku, u listopadu 1994. poslali prvi tim od 14 ljudi. Iako se službeno tvrdilo da je zadatak MPRI-ja pomoći u uspostavi civilne kontrole nad hrvatskim oružanim snagama, David Halberstam piše da "nikad nije postojala sumnja da je primarni cilj - poboljšati kvalitetu hrvatske vojske, u što kraćem roku." U samo deset mjeseci, američki su stručnjaci pomogli u pretvaranju hrvatske vojske u kompetentnu oružanu silu.

"Deset mjeseci nije tako dugo razdoblje, no kada su vojske tako loše uvježbane - kao što je bio slušaj na Balkanu - te kad su postavljeni zadaci tako temeljne prirode, onda i deset mjeseci dobrog vojnog drila mnogo znači" - piše David Halberstam. "U zemlji slijepih, jednooki postaje kralj" – ovim je riječima jedan umirovljeni američki časnik koji je uvježbavao hrvatsku vojsku sažeo situaciju u jesen 1994.

Na početku rata, piše David Halberstam, Hrvatska vojska bila je neka vrst teritorijalne obrane, sastavljena od policajaca, učitelja, radnika i nižih činovnika - "što samo po sebi i nije slaba strana." Naime, niže vojno osoblje nije trebalo de-programirati od onoga što se učilo u komunističkoj vojsci. Osim toga, hrvatske su snage imale osobinu koja je potrebna svakoj dobroj oružanoj sili - "bile su odraz vlastitog društva, predstavljale su ga u cjelini."

Jedan od prvih ciljeva MPRI-ja bio je uvježbati dočasnički kadar, kako bi na bojnom polju mogao djelovati što neovisnije; iskazati inicijativu. Drugi je cilj bio poboljšati borbenu koordinaciju među postrojbama srednje veličine. Treći zadatak američkih savjetnika bio je naučiti hrvatske vojnike nekima od temeljnih borbenih vještina pješačke borbe - primjerice, međusobno pokrivanje za vrijeme napada, zauzimanje zaklona, napad na bunker, kako smanjiti broj žrtava.

"Mladići koje su američki vojni savjetnici podučavali bili su za vojsku izvrstan materijal" - piše David Halberstam. Američki časnici opisuju svoje učenike kao “prototip dobrog vojnika”: "Fizički čvrsti, za borbu izvrsno motivirani mladići, većinom sa sela, naviknuti na život pod vedrim nebom, na teškoće i izazove."

Nešto prije akcije "Oluja", "iz časničke škole koju su ustrojili ljudi iz MPRI-ja izašli su prvi diplomci. Savladane vještine, kao i psihološki učinak činjenice da su im nastavnici bili kvalitetni američki časnici, dali su hrvatskim vojnicima ogromnu prednost na bojnom polju" - piše David Halberstam. "U Hrvatskoj nismo bili dugo. Da je Oluja bila 1999., naših bi tragova na terenu bilo mnogo više" - izjavio je Davidu Halberstamu jedan djelatnik MPRI-ja koji je radio u Hrvatskoj. "Kako bilo da bilo, onoliko koliko smo tamo bili, mislim da smo nešto postigli, ako ništa drugo - pomogli smo im da steknu samopouzdanje."

Na web stranicama firme L-3 Communications piše da MPRI ima oko šest tisuća uposlenika koji rade u gotovo 60 zemalja svijeta.

XS
SM
MD
LG