Subotnje je jutro u četvrti Morningside Heights na njujorškom Manhattanu. Irene Zola, visokog stasa, duge i bujne sjede kose, stoji među užurbanom gomilom na broadwayskom pločniku i dijeli letke prolaznicima, pozivajući ih na volonterstvo.Irene Zola kaže da je uvijek bila predana aktivnostima koje pridonose boljem i kvalitetnijem svijetu u kojem živimo. Ovaj put, njen je cilj da pokuša promijeniti način na koji američko društvo gleda i tretira starije osobe.
“Starije su osobe u našoj kulturi doslovce nevidljive. O njima se ne priča u medijima. Samo ih se može vidjeti u reklamama za lijekove, u kojima su pak prikazani kako se zabavljaju na plaži. Tako ni na ulicama Broadwaya ne vidimo ljude s iskrivljenim kičmama, one koji sline ili imaju problema s disanjem – njih su sakrili u staračke domove”.
Irene Zola postala je svjesna poniženja starijih tek prije nekoliko godina. Njena majka – koja je tada bila u ranim devedesetima – slomila je nekoliko kosti, a nakon toga doživjela masivni moždani udar. Njena se obitelj složila da je smjesti u starački dom, pretpostavljajući da će tamo dobiti redovitu i adekvatnu njegu. Nekoliko sati nakon što joj je majka primljena u dom, Irene Zola vratila se posjetiti je da vidi je li sve u redu, no – na veliki šok – našla ju je kako jeca od bolova na pomokrenom krevetu, satima čekajući da joj netko dođe u pomoć. Irene Zola odmah je počela raditi na tome da majku prebaci u svoj dom, no prije nego što joj je to uspjelo, ona je preminula.
“Nisam mogla predvidjeti što će se dogoditi. Stoga sam odlučila pomoći drugim ljudima čija djeca ne znaju za bolje rješenje, kao i onima koji nemaju djece. Na neki sam način tim putem ljubav prema mojoj majci preslikala na sve koji se nalaze u sličnoj situaciji”.
Upravo to je ono čime se bavi njena mala volonterska organizacija, Morningside Village, koju je osnovala 2008. godine. Nakon dvije godine djelovanja, Morningside Village broji 50 volontera i 32 umirovljenika kojima su pomogli. Irene Zola kaže da su potrebe svakog umirovljenika i pozitivne karakteristike svakog volontera vrlo osobne prirode, pa se zbog toga ‘spajanje’ jednih i drugih čini s puno opreza i pažnje.
“Neke starije osobe zbunjuje papirologija, plaćanje računa. Zbog toga to za njih obavljaju volonteri. Neki od umirovljenika su nekoliko puta pali u vlastitim domovima – u tom slučaju mi se pobrinemo da njihov dom postaje sigurniji, pronalazeći načine kojima bi se spriječio pad. Ponekad za njih i kuhamo. Kad netko ima prehladu, skuhamo mu lonac pileće juhe”.
Irene Zola kaže da je potreba za alternativnim modelima njege starijih osoba – poput one koju pruža Morningside Village – sve urgentnija.
“U Americi vlada velika kriza, koja će samo postajati još gora: populacija koja stari sve je brojnija i duže živi. Istovremeno, režu se proračuni u zdravstvu, smanjuje vladina potrošnja za starije osobe, a ne pomaže ni činjenica nema dovoljno liječnika gerijatara. Zbog toga je volonterska organizacija Morningside Village važna kao model onog što se može učiniti u jednoj zajednici”.
Osim toga, Morningside Village pomaže i mlađim članovima zajednice. Volonteri svjedoče da im iskustvo pomaganja starijima donosi radost i zadovoljstvo, a partnerstva s lokalnim sveučilištima i bolnicama jačaju poslovna povezivanja u zajednicama. Irene Zola sudjeluje u stvaranju interaktivnog web sajta koji će služiti kao pomoć zajednicama diljem zemlje da i sami osnuju organizacije za pomoć starijim i nemoćnim osobama.