Kako kriza u Egiptu i dalje eskalira, uloga sigurnosnih i obavještajnih službi postaje od kritične važnosti. Predsjednik Mubarak je najavio da se neće kandidirati na još jedan mandat i imenovao je šefa obavještajne službe generala Omara Suleimana za dopredsjednika. Međutim, kako javlja novinar Glasa Amerike Gary Thomas, prosvjednici nemaju pozitivno mišljenje o obavještajnim službama.
Larry Goodson, profesor je Srednjeistočnih studija na Ratnom koledžu američke kopnene vojske. On kaže da se čini kako je sukob Mubarakovih pristaša s protuvladinim prosvjednicima orkestrirala vlada: "Kad sam vidio sve te ljude na konjima i devama kako galopiraju preko Trga Tahrir, i tenkove i te ljude kako prolaze – to je za mene ludo i jasno mi ukazuje da je režim poslao te ljude kako bi napali ono što su u biti mirni prosvjedi, iako bučni i neželjeni od strane vlasti."
Egipatska vlada poriče bilo kakvu ulogu u ovim sukobima.
Međutim, bivši obavještajni analitičar Owen Sirrs, koji je napisao ono što mnogi stručnjaci smatraju kao odličnu povijest egipatske obavještajne službe, vjeruje da su neredi vjerojatno organizirani od strane novog dopredsjednika zemlje i bivšeg šefa obavještajne službe generala Omara Suleimana: "U svojstvu prvog čovjeka egipatske službe, a on je i de facto šef cijele egipatske obavještajne zajednice, general Suleiman bi bio svakako umiješan u nešto takvo. Imam osjećaj da su ti konkretni prosvjednici koji podržavaju Mubaraka na neki način povezani s državnom službom sigurnosti, što je njihova domaća obavještajna služba, ekvivalent američkom Središnjem uredu za istrage FBI-ju."
Predsjednik Mubarak imenovao je generala Suleimana za dopredsjednika 29. siječnja. Nakon toga najavio je da se neće kandidirati za još jedan mandat, ali nije popustio pred zahtjevima prosvjednika da odmah odstupi s dužnosti.
Kao čelnik obavještajne službe, general Suleiman bio je u prvom redu odgovoran za pitanje strane obavještajne djelatnosti, ali je imao i određene odgovornosti u sektoru domaće sigurnosti. On je i predsjednikov čovjek od povjerenja. Godine 2009. časopis Foreign Policy nazvao ga je najmoćnijim obavještajcem u arapskom svijetu.
Owen Sirrs kaže da nepoštovanje ljudskih prava od strane egipatske vojne službe i bliskost predsjedniku Mubaraku čine Suleimana neprihvatljivim za prosvjednike: "Mislim da mnogi ljudi neće razlikovati da li se Suleiman koncentrira na vanjsku politiku ili unutarnje sigurnosne stvari. U njihovom razmišljanju on je vrlo javna osoba u obavještajnom aparatu u Egiptu. I naravno, službe sigurnosti u Egiptu imaju prilično zastrašujuću reputaciju kad je riječ o represiji, stalnom kršenju ljudskih prava i zlostavljanju. Mislim sve je to zabilježeno u različitim izvješćima o ljudskim pravima."
Egipatska obavještajna služba ima dugotrajne i tijesne odnose s američkom Središnjom obavještajnom agencijom CIA-om, posebno po pitanju anti-terorizma. Egipatska domaća obavještajna služba, koja djeluje u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, ima održava ogromnu mrežu informanata, po nekim procjenama i do milijun ljudi. Gospodin Sirrs kaže da je reputacija domaće obavještajne službe posebno loša kad je u pitanju tretman disidenata: "Ta konkretna služba poznata je po brutalnosti, po hapšenju disidenata, identificiranju disidenata, njihovom odvođenju u zatvore i njihovo mučenje u tim zatvorima. U nekim slučajevima ljudi umiru od ruku njihovih agenata."
Međutim, Sirrs dodaje da bi malo zamjetna vojna obavještajna služba mogla igrati najkritičniju ulogu u egipatskoj krizi. On napominje da iako se izravno ne bavi disidentima, prati kretanje lojalnosti vojnog osoblja predsjedniku i, što je vjerojatno još važnije, lojalnost vojnom čelništvu, što bi moglo biti od ključne važnosti za bilo kakav politički potez koji bi vojska mogla poduzeti.