Amerikanci obilježavaju petu godišnjicu jedne od najvećih prirodnih katastrofa u Sjedinjenim Državama.Radijski i televizijski programi, koncerti i filmovi podsjećaju na tu oluju i posljedice koje je ona imala po Ameriku kao naciju. Događaj se obilježava i književnim sastancima te vjerskim obredima. Uragan Katrina najteže je pogodio Louisianu, Mississippi i Alabamu. Smrt i razaranje te njihove posljedice proširile su se i na obalu Meksičkog zaljeva. Živote je izgubilo preko 1800 ljudi.
Ova se oluja prvo počela razvijati 23. kolovoza 2005. na Bahamama. Onda se počela kretati prema Sjedinjenim Državama. Prvo je dosegla tlo južne Floride, 25. kolovoza. Kad je američki Nacionalni centar za uragane objavio je da su se vjetrovi kretali brzinom od preko stotinu kilometara na sat, stručnjaci su oluju prozvali uraganom, nazvavši je Katrina i ocijenivši je najblažom vrstom uragana. Međutim, ona je prouzročila poplave i žrtve na Floridi.
Nakon Floride, uragan Katrina ponovno je oslabio. Onda je dostigao Meksički zaljev, čije su mu tople struje pomogle da dobije na snazi. U jednom trenutku, brzina olujnih vjetrova bila je preko 268 kilometara na sat. Kad je stigao do New Orleansa, brzina uragana Katrina pala je na oko dvjesto kilometara na sat. No, to je bila dovoljna brzina za obaranje stabala, uništavanje automobila, kuća i zgrada. Vjetrovi su ih bacali u zrak kao igračke. Vodeni zidovi poplavili su zemlju. Pala je enormna količina kiše. Onda je Katrina udarila ponovno, ovoga puta granično područje Mississippija i Louisiane. I ponovno je bilo strašnog razaranja i gubitaka ljudskih života.
Američki Nacionalni centar za uragane na Floridi prati kretanja velikih oluja. On usko surađuje s javnim djelatnicima, radio i TV postajama kako bi redovito informirao javnost. Stručnjaci vjeruju da je sustav ranog obavještavanja posljednjih godina pomogao smanjiti broj stradalih u oceanskim olujama. No, ponekad ljudi ne mogu ili ne žele pobjeći pred naletom oluje. To se dogodilo na mnogim mjestima u New Orleansu.
Uragan Katrina bio je svrstan u kategoriju 3 kad je pogodio tlo Louisiane. No, znanstvenici kažu da su druge sile osim brzine vjetra pomogle njenom opsegu razaranja. Naime, tlak zraka kod Katrine je bio vrlo nizak. A što je niži tlak zraka, to je jača oluja. Katrina je također imala neobično širok opseg djelovanja. Njena najrazornija moć, međutim, bila je u vodi koju je sa sobom donijela. Valovi su dosizali preko šest metara visine, ponegdje čak i devet.
New Orleans je sagrađen ispod razine mora. Okružen je nasipima od zemlje i betonskim zidovima. No, pritisak vode i vjetra uragana Katrina razbio je brane i uništio mnoge dijelove New Orleansa, ali i velike dijelove obalnih područja te gradova Biloxi i Gulfport u Mississsippiju. Velike štete nanesene su i u Alabami.
KAKO NASTAJU OLUJE I KAKO SE RAZVIJAJU?
S obzirom na intenzitet oluja, koji se temelji na brzini vjetra, te opsegu poplave obalnih područja i imovinske štete, meteorolozi dijele uragane na pet kategorija. Najblaži uragan je kategorija 1. Njegovi vjetrovi dosežu brzinu od oko 120 kilometara do 150 kilometara na sat. On može uništiti stabla i drvena zdanja te prouzročiti poplave. Brzine vjetra uragana kategorije 2 mogu doseći blizu 180 kilometara na sat, dovoljno da razbiju prozore i raznesu krovove kuća. A vjetrovi iznad 180 i 250 kilometara na sat predstavljaju kategorije 4 i 5.
Velike oceanske oluje na sjevernoj hemisferi obično se razviju kasno u ljeto ili u ranu jesen u blizini ekvatora. Znanstvenici ih nazivaju ciklonama kad se razviju nad Indijskim oceanom. A kad se dogode na sjeverozapadu, nad Tihim oceanom, zovu ih tajfunima. U istočnom Pacifiku i Atlanskom oceanu to su uragani. Oceanske oluje razviju se uslijed razlika temperatura: topliji zrak se diže, dok se hladniji spušta. Ta kretanja stvaraju razliku u atmosferskom pritisku.
Ako se pritisak podigne nad velikom površinom, počinju puhati vjetrovi u velikom krugu. Zrak visokog tlaka pogurnut je ka sredini s nižim tlakom. Tako nastanu gusti oblaci iz kojih padnu obilne kiše, a oluja usput dobija na brzini i kreće se nad oceanskim vodama. Toplina tih voda pridonosi jačanju oluje. Najjači i najbrži vjetrovi uragana pušu u području oko središta oluje, ili njenog ‘oka,’ stvarajući oblačni zid. Samo oko je, u usporedbi, dosta mirno. Za velikih oceanskih oluja, brzine vjetra mogu doseći preko 250 kilometara na sat. Te oluje mogu prouzročiti visoke valove i uzburkanost oceana. Uzburkanost je kontinuirano gibanje vode koje može dostići visinu od šest metara i više. Voda pogađa niska obalna područja. Udari uzburkane vode obično su odgovorni za oko 90 posto svih gubitaka ljudskih života uslijed oceanskih oluja.
Neki znanstvenici vjeruju da klimatske promjene djeluju na velike oluje. Neki kažu da je zagrijavanje Zemljine atmosfere već dovelo do jačih oluja. No, ne slažu se svi znanstvenici s takvim prognozama. Većina je suglasna, međutim, da bi globalno zatopljavanje moglo prouzročiti jače oceanske oluje u budućnosti, s povećanjem brzine vjetrova od dva do 11 posto do 2100.-e godine. Tekuća sezona uragana s Atlantskog oceana počela je u lipnju. Meteorolozi kažu da je od tada bilo manje jakih oluja nego što je to uobičajeno, usprkos tome što su stručnjaci predvidjeli natprosječni broj oluja tijekom sezone, koja će trajati do kraja studenog.