U Afganistanu i Iraku Sjedinjene Države već deset godina koriste anti-gerilsku strategiju koja se temelji na izgradnji lokalno utemeljene demokracije. Kako iz Pentagona javlja All Pessin, u Americi je zamjetan umor od ovakvog pristupa – kritičari mu zamjeraju da ne daje rezultate, da je predugačak i skup. No, što je alternativa?
U invazijama na Afganistan i Irak cilj je bio zbaciti protivnički režim, uspostaviti vlast koja predstavlja narod, lišiti teroriste dotadašnjih uporišta i nakon toga – povući se što je brže moguće. No, stvari se nisu odvijale onako kako je bilo planirano.
Aktualnu je strategiju kritizirao i ministar obrane Robert Gates, u nedavnom govoru novoj generaciji diplomaca vojne akademije West Point: "Bilo kojeg budućeg ministra obrane koji predsjedniku predloži da se u Aziju, na Srednji istok ili Afriku pošalje velika kopnena sila trebalo bi medicinski pregledati."
Ova izjava odražava američka vojna iskustva u Afganistanu i Iraku, bez obzira na niz uspjeha u tim zemljama koji su očiti. Jedan od glavnih problema je – otpor lokalne gerile, koja se lako skriva u narodu, a u svrhu mobilizacije koristi duboko ukorijenjeno lokalno nezadovoljstvo.
No, Amerika je slično iskustvo imala i u Vijetnamu. Naučene lekcije iz tog rata 2006. godine bile su 'pretočene' u poseban taktički priručnik za borbu protiv gerile. Glavna načela bila su mu: zadobiti povjerenje lokalnog stanovništva, pomoći razvoj lokalne vlasti te lokalne vojske i policije – a sve to paralelno s borbom protiv pobunjenika.
Sve se to radi u Afganistanu. No, sada - pogotovo nakon eliminacije Osame bin Ladena – mnogi su počeli kritizirati ovu taktiku kao sporu i skupu. Među kritičarima su i članovi vlade kao i niz kongresmena.
Pukovnik Conrad Crane, autor taktičkih smjernica za borbu protiv gerile kaže da je paradoksalno da se kritičari tek sada javljaju: "Upozorili smo ih na početku da je ova taktika dugotrajna, skupa i da se plaća ljudskim životima. I sada se javljaju ti kritičari i kažu nam da je ona dugotrajna, skupa i krvava."
Andrew Bacevich, umirovljeni časnik američke vojske, a danas predavač na Sveučilištu Boston, česti je kritičar politike koja, kako kaže, voli u strane zemlje slati velike vojne snage. Štetu snosi naša ekonomija i nacionalni prestiž, kaže Bacevich: "Besmislena je i sama ideja da jedini odgovor anti-zapadnom džihadu može biti – rat. To nas tjera u kut i tada su sve opcije, loše opcije. Moramo biti selektivniji kada je u pitanju korištenje vojske. Tako bi mnogo bolje štitili naše interese."
Andrew Bacevich smatra da teroriste ne treba smatrati vojnim protivnicima, već kriminalcima. 'Ako ih smatrate kriminalcima, onda postoje mnogi načini da se protiv njih borite. Ako mislite da su vam oni vojni protivnici – odgovor je jedino invazija i protu-gerilski rat' – kaže Bacevich.
William Lynn, zamjenik ministra obrane, rekao je nedavno da Pentagon smatra da su i klasične vojne akcije, a i protu-gerilska taktika, legitimni načini borbe. On je dodao da su ratovi u Iraku i Afganistanu bili teži nego što se to očekivalo, ali je napomenuo i to da američka vojska ima dovoljno resursa svih vrsta za još duže konflikte.